Moram biti posve iskren i reći da nisam mislio da će se stvoriti prilika u kojoj ću braniti kardinala Josipa Bozanića od krive medijske slike koja se stvara o njemu. Ali, kako ne bira čovjek priliku, nego prilika bira čovjeka i ovu treba sasvim trijezno i objektivno prihvatiti. Radi se, zapravo, o “neprilici” tj. o aktualnom slučaju s prebendarskim nekretninskim biznisom, u kojega se po svaku cijenu želi involvirati zagrebačkog nadbiskupa i barem u javnosti, njega proglasiti glavnim krivcem za taj poslovni krah, kojemu on ni na koji način nije kumovao. Zbor prebendara u svojim je poslovima bio, kako se veli, “država u državi”, tj. “crkva u crkvi”.
Monsinjorima sa zagrebačke Nove Vesi, praktički, nitko nije desetljećima zavirivao u biznis. Zacijelo je to jedna od tekovina komunizma, kada su oni, baš kao i njihovi susjedi kanonici s Kaptola, velike dijelove svojih kurija iznajmljivali kao poslovne prostore i to je, uz vjerničku lemozinu, praktički, bio jedini siguran “cash”, s kojim je Crkva raspolagala u komunizmu. Sve ostalo ovisilo je o donacijama. Imovine nije bilo, jer su je komunisti oduzeli i opljačkali. Taj prebendarski modus operandi, očito, ostao je i do danas.
Onaj tko Crkvu zamišlja da je Crkva ustrojena kao vojska ili ministarstvo financija, ima krivu sliku o Crkvi. Posebice o njezinom financijskom sustavu, koji je tek u posljednjih desetak godina počeo koristiti uobičajene uzuse u financijsko-knjigovodstvenog svijeta. I još je daleko o savršenosti. S druge strane, po kanonima kanonskog prava, biskup tj. nadbiskup odgovoran je za sve što se događa u njegovoj biskupiji ili nadbiskupiji. Naprosto nema segmenta u kojemu nema njegove odgovornosti. Tako i u onim dijelovima u kojima ne zna što se zbiva. I po toj je logici, odgovornost kardinala Bozanića, formalno je neupitna. No, sada se čini da se kardinalu Bozaniću želi nametnuti i ono za što nije odgovoran, kao u slučaju prebendarskog biznisa, čije razmjere nije znao sve dok se nije raspuknuo financijski balon. I to pred vratima Vatikana, što je vrlo znakovito, jer se cijeli problem mogao odmah riješiti u Zagrebačkoj nadbiskupiji. No nekome je bilo stalo da se pokuca na vrata rimskoga suda. I upravo je ta činjenica trebala biti pogubna za zagrebačkog nadbiskupa, u čijem mandatu ima daleko većih nespretnosti i “grijeha propusta”, nego što je kontrola prebendarskih nekretnina i hipoteka.
No i to je sada nevažno. Važno je upozoriti na opasnost destabilizacije crkvenog vrha u Hrvatskoj i stvaranja loše slike o episkopatu, kako u Hrvatskoj tako i u Rimu. Pa je sada važno, zbog nacionalnih i crkvenih interesa, parafrazirati onu rečenicu Josipa Broza u političkom procesu dr. Franji Tuđmanu, a koju mu je navodno prišapnuo književnik Miroslav Krleža. A ona bi danas, u slučaju prebendara i njihove imovine glasila: “Bozaniću ne pakovati!”
Za lopovluk crkve sjetio se Titom da opravda.