Je li mali otok Smøla ispred norveške obale doista mitski Ultima Thule, čija je točna lokacija do danas nepoznata? Otok je s kopnom, odnosno s gradovima Trondheimom i Kristiansundom, povezan trajektom, kojim se opskrbljuje mali broj tamošnjih stanovnika.
O Thuleu je pisao još Piteja, starogrčki istraživač i geograf, pa tako i misteriozna povijest tog otoka počinje u 4. st. p. n. e. kada je Grk isplovio iz svoje rodne Masalije, danas Marseillea u Francuskoj, na jedno od svojih putovanja, odnosno u potragu za unosnim trgovačkim rutama na sjeveru. Zanimao ga je jantar, koji je u to vrijeme čak služio i kao valuta, ali i kao jedan od elemenata potrebnih za izradu bronce.
“Niti je more niti je zemlja”
Uspio je Piteja doći do britanskih otoka, Britanije, koja se tada nazivala Prettanike, a onda se hrabro zaputio dalje na sjever, u neoznačen teritorij. I naišao je na taj otok, koji, kako je opisao, niti je more niti je zemlja, u svakom slučaju, pješke ga se nije moglo proći, ali ni brodom. I čuo je da ga nazivaju Thule. Sve će to Piteja kasnije opisati u svojem djelu “O oceanu”, koje će imati golem utjecaj na drevni svijet.
Nažalost, kopija Pitejina djela namijenjena čuvanju za generacije nestala je u požaru velike aleksandrijske knjižnice te je sve što se zna o tome zapravo tek niz prikupljenih citata korištenih drugdje, kod Plinija Starijeg i kod Strabona, pa je tako i sa saznanjima o Thuleu.
U međuvremenu je imenu Thule dodano i “ultima”, kao najekstremnije. Nitko nakon Piteje stoljećima nije uspio doći do Thulea pa su i otok i njegova lokacija postajali sve misteriozniji.
Redale su se tako različite teorije. Mislilo se da je Thule zapravo Grenland pa Shetlandski otoci, Farski ili čak estonski otočić Saaremaa, zatim neki drugi otoci uzduž norveške obale…
Da bi se u 20. stoljeću izbor suzio, i to na Island pa i na samu Norvešku. Ni za jednu tu teoriju, međutim, čvrsti dokazi nisu pronađeni. Sve dok se posla nisu primila dvojica berlinskih geologa. Oni su suzili moguće lokacije i na kraju došli do norveškog otočića koji se zove – Smøla.
Kada je njihovo otkriće objavljeno, jasno, ono je potaklo velik interes javnosti, ali i dvije tisuće stanovnika toga malog otoka.
– Nema više nikakve sumnje kad je riječ o toj staroj informaciji. Vi živite na mističnom otoku Thuleu, a to, dakako, može biti zanimljivo brojnim turistima – odgovorio je Dieter Lelgemann, vodeći znanstvenik u tom istraživanju, na pitanje jednog novinara s Thulea.
I tako su se stanovnici ponadali da će se njihovi ne baš jednostavni životi promijeniti i približiti mnogo lagodnijem životu koji donosi bavljenje turizmom. No, kako piše prirodoslovni časopis Hakai, taj se san ipak nije ostvario, odnosno ne u onoj mjeri u kojoj su se nadali.
Ponajprije zato što se veza njihova otoka i Thulea danas ponovno pobija jer, koliko god dokazi njemačkih geologa tu tvrdnju podupirali, ostaje mitologija. Dobar dio Pitejinih zapisa ne prati tradiciju norveškog otočića, tako da debata i dalje traje.
Thule iz “Senka nad Balkanom”
No postavlja se pitanje zašto je mitska Thula i danas toliko važna. Naime, upravo su taj otok 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća nacisti proglasili pradomovinom arijevaca, odnosno glavnim mjestom zemlje Hiperborejaca, pradavnih divova koji su živjeli na sjeveru.
Oni su osnovali i organizaciju Thule, među čijim su osnivačima bili najugledniji nacisti: Rudolf Hess, Alfred Rosenberg, Hans Frank, a simbol im je bilo crno Sunce.
Ta nacistička mitomanija bila je razlog zbog kojeg je NASA prije nekih godinu dana odlučila preimenovati misteriozni objekt u Kuiperovu pojasu iz Ultima Thule u Arrokoth, jer doista bi bilo pomalo nezgodno da najudaljeniji svemirski objekt koji je obletjela sonda koju je napravio čovjek (čak šest milijardi kilometara daleko) nosi ime po mjestu koje su obožavali nacisti. Priča je postala zanimljiva i zbog emitiranja srpske serije “Senke nad Balkanom”, u kojoj se pojavljuje upravo tajno društvo Thule koje stoji iza niza zločina u Beogradu i okolici, a koje čine sadašnji i budući nacisti. Uz to, crno Sunce organizacije Thule našlo se i na manifestu nedavno osuđenog novozelandskog ubojice Brentona Tarranta, koji je lani ubio 49 ljudi u Christchurchu na Novom Zelandu.
Što se pak tiče stanovnika otočića Smøle, tekst koji se pojavio u Hakaiju, a prenio ga je i ugledni američki Smithsonian, dovodi u sumnju da je baš njihov otok to mitsko mjesto te ponovno usmjerava busole prema Islandu, koji je ipak možda pravi otok Thule. No i ta će debata vjerojatno trajati godinama.
To je dobra priča. Najzanimljivije je to kako je Piteja došao do Engleske. To je bilo blizu, ali Gibraltar je bio pod blokadom Feničana oko 1000 godina koji su sprečavali ostale da pridju rudnicima kositra u Walesu.