Josip je najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj, još studira i igra za lokalni nogometni klub
Ništa nije nemoguće – to je moto pod kojim svoj grad želi voditi Josip Budimir, novi 26-godišnji gradonačelnik Kutjeva. Ne samo da je riječ o najmlađem gradonačelniku u Hrvatskoj i po godinama i po stažu koji ima u gradonačelničkom stolcu u koji je zasjeo 15. travnja nakon izvanrednih izbora, nego je i jedini gradonačelnik koji igra za nogometni klub svoga grada.A upravo je nogomet bila ona veza koja ga je dovela u poziciju da postane gradonačelnik. Naime, Josip nikada nije ni sanjao o tome da postane gradonačelnik niti je bio član neke stranke. Toga prvostupnika Ekonomskog fakulteta u Osijeku, kojeg do diplome smjera marketinga dijeli još šest ispita, najviše je zaokupljao studij i nogomet.
– Prije nego što sam počeo igrati za NK Kutjevo igrao sam za pleterničku Slaviju, u čijoj upravi je Franjo Lucić, predsjednik ŽO HDZ-a i saborski zastupnik. Tu me je upoznao te je u dogovoru sa županom Tomaševićem i županijskim odborom stranke odlučeno da postanem njihov kandidat – objašnjava Budimir, koji se za vrijeme studija bavio nogometom.
To je, kako kaže, uključivalo dobru organiziranost, ali i žrtvu i volju jer je dnevno trošio po 4-5 sati na treninge. A poslije toga, umoran i iscrpljen, morao je još učiti.– Bavljenje sportom naučilo me i timskom radu, fer i korektnoj igri, što će mi sada pomoći i u vođenju grada – objašnjava Budimir koji se tek mjesec i pol dana prije izbora učlanio u HDZ. A da je svoju funkciju shvatio vrlo ozbiljno govori i njegov prvi potez kojim je sebi smanjio plaću sa 8300 na 6000 kuna, a ostalim zaposlenicima od 20 do 30 posto.
– Gradski je proračun u minusu, a kada ste u minusu, onda morate racionalizirati poslovanje i tražiti način da što prije iz njega izađete kako biste mogli normalno poslovati i početi s razvojnim projektima – poručuje Budimir koji od Kutjeva želi stvoriti mjesto u kojem će mladi ostajati, što uključuje gospodarski i turistički razvoj.
Svjestan svoga neiskustva, Budimir će bez ikakve zadrške pitati za savjet svoje kolege načelnike i gradonačelnike, župana, saborskog zastupnika Lucića, a velika pomoć mu je i njegov zamjenik Ivica Malnar.
– Svi mi stoje na raspolaganju, a ja se trudim što prije sve naučiti kako bih sutra i sam znao rješavati neke velike stvari. U poslu mi pomaže i znanje koje sam stekao na fakultetu, posebno to što studiram marketing, bez kojega danas ništa nema. Nije sramota ne znati, sramota je ne pitati druge koji znaju. U ova dva tjedna shvatio sam da nije toliko važno iskustvo koliko volja, želja i motiv da se nešto napravi za dobro svih. Što vrijedi iskustvo ako cilj nije opće nego pojedinačno dobro – kaže Budimir koji često ističe svoje obiteljske i tradicionalne katoličke vrijednosti. (Ljiljana Marić)
Koprivnički dogradonačelnik sam si plaća PR savjetnika i želi u stranački vrh
Koprivnički dogradonačelnik Mišel Jakšić (SDP), politički profesionalac u 28. godini, s plaćom od oko 12.000 kuna, tek je nedavno u javnim istupima prestao isticati da je “mlad i neiskusan, ali...”, štoviše, postao je najgorljiviji polemičar s oporbom i branitelj poteza gradske vlasti. To se nekako poklopilo s njegovom najavom da namjerava angažirati PR savjetnika i, naravno, plaćati ga iz svog džepa. Upućeni tvrde da on vuče glavne konce u gradskoj upravi jer mu je šefica, gradonačelnica Vesna Želježjak, često zauzeta obvezama saborske zastupnice. U svakom slučaju, nije tajna da je iznimno ambiciozan i da puca na visoko.
– Ambicija imam i želim ići u vrh SDP-a. Na koje točno mjesto? Najprije bih to podijelio sa svojim kolegama u stranci – rekao je u intervjuu za naš list prije nekoliko mjeseci. Diplomirani je ekonomist, radio je u struci u Hartmannu i Rascu, bio je gradski vijećnik i šef Gradskog foruma mladih SDP-a prije uzleta na izvršnu funkciju. Na toj poziciji, kažu, ne bi bio da to nije želio bivši gradonačelnik, sada šef Podravkine uprave, Zvonimir Mršić, kojeg se u nekim interpretacijama vidi kao njegova političkog mentora. U nedavnom obračunu “kontra” i “promršićevaca” priklonio se potonjima. Kao uzor u kreiranju dobrog imidža vidi bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira, a sviđa mu se i bivši njemački premijer Gerhard Schröder, ne toliko zbog nastupa koliko zbog “vizije i snage u provođenju reforma”.
– Kombinacija njih dvojice činila bi idealnog političara – smatra”. (Hrvoje Šlabek)
Mogao sam birati posao, ali sam izabrao politiku jer želim donositi velike promjene
Dragan Vulin sjedio je u ljeto 2008. s prijateljima na Dunavu i razgovarao o nadolazećim lokalnim izborima.
– Razmišljali smo da se u Erdutu ništa neće promijeniti i da bi trebalo neko novo, nekompromitirano lice – prepričava taj 28-godišnjak. Politiku je uvijek pratio, na razini vijesti i dnevnika, ali nije ni pomišljao da će se njome baviti. Na lokalnim je izborima 2009., pak, postao zamjenik načelnika općine Erdut iz reda hrvatskog naroda. Četiri godine kasnije zasjeo je i u fotelju osječko-baranjskog dožupana, uz rame župana i predsjednika HDSSB-a Vladimira Šišljagića.
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
– Bio sam počašćen kandidaturom, nije me bilo strah – govori mladi HDSSB-ovac. Do prelaska u zgradu županije bio je znanstveni novak i asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku. Profesionalni je dožupan, a predavanja i ispite na fakultetu danas održava volonterski. Prosjek mu je ocjena iznosio 5,0.
– Kažu da 5,0 nije prosjek, već dijagnoza, pogotovu na ETF-u, pa ne ističem to često – šali se Vulin, koji je i student na poslijediplomskom studiju na ETF-u. Diplomirao je u doba kada kriza još nije uhvatila maha.
– Mogao sam tada birati radno mjesto pa sigurno nisam ušao u politiku da si riješim posao – ističe. Svjestan je da političari nisu popularni i ne smatra se političarom u klasičnom smislu. Hoće li se njegovo ime zaokruživati i na izborima za župana, o tome će odlučiti stranka. (Suzana Lepan-Štefančić)
Nakon studija u Americi dobio je dobru ponudu za posao, no odlučio se za Hrvatsku
Sin jedinac u obitelji u kojoj se i majka i otac bave poduzetništvom, danas 26-godišnji Zvonimir Androić, koji se od šeste godine bavi plivanjem, zahvaljujući plivačkim rezultatima i uspješno položenim ispitima nakon zabočke gimnazije uz punu je stipendiju svoju plivačku karijeru i školovanje nastavio u Clevelandu. Diplomirao je na ekonomiji, smjer marketing.
– Osvojio sam “case study competition” te nagradu za najbolji marketinški plan na cijeloj godini među više od 1500 studenata. Nakon toga dobio sam i ponudu za posao, no ipak sam se odlučio vratiti u Hrvatsku jer vjerujem da se može i hoće nešto promijeniti – kaže Zvonimir, koji radi u turističkoj agenciji, ali i kao plivački trener, za što ima licenciju Fine. Zato mu radni dan traje i po 12 sati, a ono malo slobodnog vremena koje ima odlučio je utrošiti u politički angažman jer želi raditi i stvarati u svojoj domovini. Prošle godine vratio se iz SAD-a, iste godine učlanio se u HDZ, a već u veljači ove godine izabran je za predsjednika Gradskog odbora Mladeži HDZ-a.
– Nisam završio bezvezni fakultet, niti sam ga završio u bezveznoj državi, već u državi koja prednjači gospodarskim razvojem. Kod nas, pak, svi gube vjeru u boljitak, pa tako i mladi – kaže Zvonimir, koji ističe kako nakon Amerike demokraciju u Hrvatskoj prepoznaje i vidi jedino u izborima.
– Zar su naši političari, koji toliko putuju po svijetu, tako loši učenici da ništa nisu naučili, primjerice da je budućnost svake zemlje u znanju, zdravlju i mladima, a to se danas u Hrvatskoj podcjenjuje. Moramo se boriti, a krajnji cilj pri tome treba biti bolja Hrvatska, a ne saborska fotelja – kaže Zvonimir. (Silva Videk)
Nasmijani Ham znao je prošetati i modnim pistama, a dobro govori tri strana jezika
Ozbiljnom i “strogom” gradonačelnikovu izrazu na protokolima je suprotstavljeno uvijek nasmijano lice njegova zamjenika. Gradonačelnik Ivica Vrkić stariji je od njega – dvostruko. Osječki dogradonačelnik Vladimir Ham ima 33 godine, a u politiku je ozbiljnije zakoračio tek prije dvije godine, kao član HNS-a.
– Aktivno sam u politici otkako sam postao kandidat za dogradonačelnika. Bio sam novinar, direktor marketinga u Borovu, poduzetnik, radio u odnosima s javnošću u HNK – nabraja Ham. Upravljanje gradom mu je zanimljivo iskustvo pa se u politici vidi i ubuduće iako je, kaže, rano govoriti o ambicijama.
– Pokrivam kulturu, koju zaista volim, ali i gospodarstvo, koje mi je struka, pa neću “zahrđati” – dodaje taj diplomirani ekonomist koji je trenutačno na doktoratu iz komunikologije. Radi, nastavlja, s iskusnim gradonačelnikom i mladim kolegama pročelnicima s kojima prijateljski surađuje. Mladost mu, ocjenjuje, nije kamen spoticanja. Trudi se, kaže, ne upletati u stvari koje ne zna pa ne dolazi u situacije da ga doživljavaju neozbiljno.
– Mladih je lavova u politici sve više, građani su navikli već na to pa sa 33 godine i nisam tako mlad – kaže smiješeći se Vladimir.
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
Za razliku od nekih kolega iz drugih gradova, ne razmišlja o pomoći PR stručnjaka.
– I ja sam te struke, a resori koje pokrivam javni su, od kulture do školstva, pa me ima sasvim dovoljno u medijima. Mogao bih malo i smanjiti doživljaje – šali se Ham.
Aktivni je član i njemačke zajednice. Govori njemački, engleski i francuski jezik. (Suzana Lepan Štefančić)
Učiteljica razredne nastave umiruje vijećnike kao djecu u školi
Predsjednica Gradskog vijeće Petrinje iz redova SDP-a, 27-godišnja Sanja Lovrenović po Bolonji je magistra primarnog obrazovanja, a po starom obrazovnom sustavu diplomirana učiteljica pa discipliniranje gradskog parlamenta provodi kao u školskom razredu. Često upotrebljava malo ručno zvono reskog zvuka koje je čeka na stolu velike vijećnice. Njime najčešće upozorava raspričale oporbene vijećnike HDZ-a i HSS-a, puno manje zvoni svojima iz vladajuće koalicije HNS-a, SDP-a i HSU-a, a katkad prekine pojedince iz obiju skupina kada se, izvan pravila, zanesu za govornicom.
– Previše i prečesto zvoni, već je postalo iritantno, nismo djeca ni njezini učenici – glasno se ljutio Željko Softić iz oporbene koalicije Svi smo mi Petrinja na sjednici na kojoj je “zacinkala” 58 puta. Članovima njene koalicije Rad za naš grad, pak, to toliko ne smeta.
– Predsjednica Lovrenović vodi sjednice kvalitetno i korektno. Po meni, za čistu peticu – ocjenjuje ju šef koalicije, HNS-ov gradonačelnik Darinko Dumbović. Sanja Lovrenović domaće je dijete, putovala je u srednju tehničku školu u Sisak, a kao tehničarka za računalstvo upisala i u roku završila učiteljski studij. Dodatno se educirala za asistenticu u nastavi i vrlo uspješno pomagala djeci s teškoćama u razvoju. Uz volontersko predsjedanje Vijećem, stalna je učiteljica razredne nastave u kući djetetu s posebnim potrebama, učeniku iz OŠ Dragutina Tadijanovića u Petrinji. Još za studiranja ušla je u Forum mladih SDP-a, a sada vodi važnu ulogu u životu Petrinje. (Antun Petračić)
Ambicije su mi nastaviti znanstvenu karijeru, a imam ih i u politici
Znanstvena i poslovna karijera Marija Banožića, 35-godišnjeg pročelnika za kulturu i turizam grada Vinkovaca, pravilna je uzlazna linija koja odaje mladog čovjeka s idejom i ciljem. Diplomirao je ekonomiju u Osijeku 2002. godine na smjeru marketing menadžment, a četiri godine kasnije, nakon što je radio u dvije tvrtke, obranio je magistarski rad te dobio mjesto stručnog suradnika u Upravnom odjelu za međunarodnu suradnju i kapitalna ulaganja Vukovarsko-srijemske županije. Bio je voditelj županijskog odsjeka za turizam, a usporedno od 2008. predaje na vukovarskom Veleučilištu Lavoslav Ružička kolegije iz ekonomije, organizacije i menadžmenta. Krajem prošle godine, pak, obranio je doktorski rad o marketingu selektivnih oblika turizma u kontinentalnoj Hrvatskoj.
– Nemam neki određeni uzor, ali pokušavam od onih koje cijenim uzeti ponešto dobroga. Valja proučiti svoju nacionalnu povijest i tu svakako ima puno toga što nam i danas može biti uzor. U tom smislu prihvaćam ono što su govorili, primjerice, Tuđman, kardinal Stepinac... Ambicije su mi napredovati u poslu koji obavljam. Imam želju nakon Veleučilišta nastaviti znanstvenu karijeru na sveučilištu, a zašto ne reći, imam ambicija i u politici – kaže Banožić. (Miroslav Flego)
Ne trebaju nam političari a pogotovo ne mladi političari. Nek se prihvate kakvog korisnog posla i kad budu imali u životopisu nešto onda ćemo ih cijeniti.