Nakon ministra branitelja Tome Medveda, savjetnika predsjednice Ante Deura, savjetnika ministra obrane Ante Gotovine i Bože Kožula te zastupnika u zagrebačkoj skupštini Darka Katuše, u političku arenu ulazi još jedan Tigar, pripadnik ratne generacije zapovjednika 1. gardijske brigade HV-a. Riječ je o umirovljenom generalu Jozi Milićeviću (52), koji na lokalne izbore u svibnju izlazi na listi Sandre Švaljek, nezavisne kandidatkinje za gradonačelnicu Zagreba.
S obzirom na to da negdašnji zapovjednik brigade od 1994. do 1997. – koji je nakon Domovinskog rata nastavio raditi u Glavnom stožeru Oružanih snaga sve do prisilnog umirovljenja 2015. godine u mandatu ministra Ante Kotromanovića – nikada nije bio član nijedne stranke pa ni braniteljske udruge, pitamo što ga je motiviralo na njegov prvi politički angažman.
Vrijeme za osobni doprinos
– Stranačke politike dovele su Hrvatsku u situaciju u kojoj jesmo. Dobar dio ljudi ostao je apolitičan jer se nije želio svrstavati ni u lijeve ni u desne jer nikada i nisu bile ideološke, već interesne stranke koje su radile isključivo u interesu određenih skupina ili lobija. Za dio ljudi koji su ostali neovisni i koji im se nisu priklanjali mislim da su svjetlo na kraju tunela. Ocijenio sam da je došlo vrijeme da dam svoj osobni doprinos za izlazak iz ove krize – govori umirovljeni general koji je uz impresivni ratni put u svoju biografiju u poraću upisao i dužnost inspektora obrane, zapovjednika Ratne škole “Ban Josip Jelačić” te magisterij na National Defence Universityju u Sjedinjenim Američkim Državama. Prve kontakte sa Sandrom Švaljek, otkriva, ostvario je prije nekoliko godina putem zajedničkih prijatelja
– Odlučio sam je podržati jer je mlada, pametna i izuzetno obrazovana osoba koja je obnašala razne funkcije, ali se nije dala upetljati u zamke tih politika. Osobito ju cijenim jer nije htjela sudjelovati na parlamentarnim, već samo na lokalnim izborima što znači da je ne zanimaju funkcije, nego da želi odraditi posao u Zagrebu. Gospođa Švaljek zna što hoće i kako hoće, ona može napraviti velike promjene u Zagrebu – kaže naš sugovornik, dodajući kako “budućoj gradonačelnici” može pomoći ponajviše u području koje se tiče branitelja i sigurnosti.
Mišljenja je da braniteljska populacija u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj mora doživjeti “polaganu transformaciju”.
– Branitelji su u našem društvu postali prilično obilježena grupa ljudi. Populacija je prilično šarolika, nikad dovoljno definirana i na tome treba poraditi. Kad je riječ o zagrebačkim braniteljima organizacija je dosta dobro posložena, ali treba vidjeti jesu li programi koji se provode u interesu svih branitelja ili samo onih skupina koje vode udruge. Sva sredstva koja su namijenjena braniteljima trebala bi doći do krajnjeg korisnika, a ne samo do određenih grupa – napominje Milićević kojeg pitamo je li mu prihvatljiva inicijativa pojedinih udruga da država preuzme obvezu uplaćivanja dionica javnih poduzeća u braniteljski fond.
– Branitelji ne mogu stalno živjeti na državnim jaslama, jedanput se moramo i osamostaliti. Moja je populacija prokockala 25 godina da se pozicionira kao zdravi, moralni i etički dio društva: manje-više branitelj iskoči u negativnom kontekstu. Ova ideja s dionicama nije dobra ni prihvatljiva za branitelje. Trebaju se odlučiti je li to braniteljski ili državni fond, pa ako je braniteljski, oni bi trebali odlučivati o ključnim pitanjima, a ne da to netko čini u njihovo ime – objašnjava general Milićević.
Premda nije član Hrvatskog generalskog zbora, kako komentira njihovu “zgroženost” ovakvom inicijativom?
– Meni je nelogično da Zbor tako reagira, imajući u vidu da su i oni dio braniteljske populacije, ali to je njihova odluka. Brine me kronični nedostatak zajedničkog djelovanja udruga – ističe.
Potom priča o potrebi vraćanja branitelja u javni život, pa i u politiku, čemu se i sam upravo priklonio, djelomično i stoga što nije bio zadovoljan dosadašnjim djelovanjem predstavnika populacije.
Uključiti branitelje u društvo
– Ne možemo reći da u politici dosad nije bilo branitelja kao i onih koji su se predstavljali kao predstavnici populacije, no pitanje je što su uistinu napravili za nju. Mene je kao branitelja i građanina Zagreba pogodio taj šator u Savskoj, ja i dan-danas ne vjerujem da su si branitelji tako nešto dopustili. Što je taj šator napravio? Neka netko kaže što se promijenilo, je li dostojanstvo branitelja sada veće, jesu li prava branitelja veća? Kamo god dođem u Hrvatskoj i predstavim se kao branitelj, 90 posto neće me pitati gdje sam bio u ratu, nego jesam li bio u šatoru – kaže umirovljeni general Jozo Milićević, dodajući da branitelji moraju biti uključeni ne samo u politiku nego i u društvo, jer su njegov dio.
– No, ne mogu branitelji tražiti prava koja im ne pripadaju. Tijekom 555 dana šatora proživljavao sam neugodnosti i pitao se hoću li sutra smjeti igdje reći ili napisati da sam branitelj, bilo je to stanje u koje nisam nikada mislio da mogu doći. Uključit ću se u borbu bilo koje skupine koja će omogućiti bolja prava, ali ne ako se događa samo iz nečijeg hira. Neka mi oproste moji prijatelji, ali ja ne vidim da je braniteljima danas išta bolje.
>> Miličević optužio Rončevića da ga je tjerao na lažni iskaz
da je kojim slučajem u bandićevom stožeru onda bi ga mediji razapeli kao lopova hercegovca a ovako će postati "junačina" :))