Sukob u Ukrajini i njegove posljedice zamijenili su pandemiju kao glavnu kočnicu rasta svjetske trgovinske razmjene. Idućih devet godina, ona će rasti sporijom prosječnom stopom od samo 2,3 posto godišnje, sve do 2031., tvrdi se u analizi Boston Consulting Groupa "Protekcionizam, pandemija, rat i budućnost trgovine".
Standardni trgovinski obrasci će se promijeniti, ali ne samo kao rezultat rata u Ukrajini, već i zbog sve manjeg oslanjanja zapadnih zemalja na trgovinsku razmjenu s Kinom te uspona gospodarskih blokova kao što je Asocijacija zemalja jugoistočne Azije (ASEAN), ocjenjuju u BCG-u. Energetika će biti sektor koji će biti pod najvećim utjecajem kočenja globalne trgovinske razmjene. Procjenjuje se kako će EU od 2023. do 2031. povećati uvoz energije iz SAD-a za 338 milijardi dolara te će se golema ekspanzija dogoditi i u trgovini sa zemljama ASEAN-a, Afrikom, Bliskim istokom i Indijom. One će povećati trgovinu za više od jednog bilijuna dolara (tisuću milijardi) od 2023. do 2031. Tomislav Čorak, partner u BCG-u, kaže kako će u sljedećih desetak godina globalna trgovinska razmjena, najviše pod utjecajem geopolitičkih silnica, postati u većoj mjeri regionalizirana.
- Na sreću, Hrvatska je dobro pozicionirana da se okoristi tim promjenama, što je rezultat naše brze integracije u tržište EU i eurozonu. Članstvo u EU omogućava nam da trgujemo pod jednakim uvjetima kao i ostalih 26 članica, koje već predstavljaju više od 70 posto hrvatske vanjskotrgovinske razmjene. Problematično je što veći dio te razmjene otpada na uvoz niže vrijednih roba i usluga što nas ne čini konkurentnima. Nakon uvođenja eura, za Hrvatsku je nestao valutni rizik u vanjskotrgovinskoj razmjeni s članicama EU, što nam otvara prilike za privlačenje izravnih stranih ulaganja nužnih za transformaciju ekonomije i razvoj djelatnosti s višom dodanom vrijednošću. No, tu ćemo se natjecati sa Slovačkom i Slovenijom, koje su globalne kompanije već identificirale kao zemlje u kojima mogu diverzificirati svoje nabavne lance. Tako globalne kompanije smanjuju ovisnost o Kini, dok u istodobno grade proizvodne kapacitete za tržište EU - objašnjava Čorak.
U tom kontekstu, Hrvatskoj se otvaraju značajne prilike za razvoj u proizvodnji strojeva i opreme te ICT-u. No, to će zahtijevati značajna ulaganja u infrastrukturu te stručna znanja i vještine, za što nam je dostupan novac iz EU fondova.
VIDEO Milanović na svečanom ispraćaju 3. hrvatskog kontingenta koji odlazi u Litvu