Predao sam se zato što je sada konačno mir – nehajno je kazao Ivan Giljanović (37), dok je početkom travnja polako hodao između dvojice policajaca. Do tog trenutka, Giljanović, profesor kineziologije, s podebljim dosjeom, bio je jedan od najtraženijih splitskih, pa i hrvatskih bjegunaca. U bijegu je bio od svibnja lani kada je u jednom splitskom kafiću propucao Marka Bekavca, a zatim ga ostavio da leži u krvi.
Dogovorena predaja
Ono što upada u oči je da se Giljanovićeva predaja poklopila s proširenjem istrage protiv Željka Rajića i njegove ekipe, skupine opasnih dečki sa splitskog asfalta, što znači da je vjerojatno pomno dogovorena i isplanirana sa splitskom policijom. Mir o kojem je Giljanović govorio vjerojatno se odnosio upravo na Rajića i njegove pajdaše – Antu Vučka, Duju Pivčevića, Petra Vuknića, Roberta Žuvelu, Tomislava Živkovića i Tonća Mikelića – koji su u akciji specijalne policije uhićeni početkom ožujka. U prvom navratu sumnjičilo ih se za naručivanje ubojstava, pokušaje ubojstava, propucavanja... a mete su im bili, tvrde istražitelji, pripadnici suprotstavljenih splitskih kriminalnih klanova. Istražitelji sumnjaju da krvavi obračuni koji proteklih godina tresu Split i okolicu imaju veze s preuzimanjem primata na tržištu droga. Bilo kako bilo, Giljanović je prije svog bijega nesumnjivo bio jedan od opasnih dečki sa splitskog asfalta koji je u gradu pod Marjanom na glasu bio kao osoba koja posuđuje novac na kamatu. Tim “poslom” očito je zasmetao Rajiću i njegovim pajdašima, kojima se sada na teret stavljaju i iznude te protupravno oduzimanje slobode, a među njihovom žrtvama bio je i Giljanovićev otac Zvonko te neki Giljanovićevi prijatelji. Istraga je sada proširena i na Lenija Bana, Hrvoja Kovčaliju i Liridona Berishu, koji već neko vrijeme sjedi u pritvoru zatvora na Bilicama zbog ubojstva Ante Prnjaka.
VIDEO Razbijena kriminalna skupina sa splitskog područja
Zašto se Giljanović obračunao s Bekavcem, utvrđivat će se u predstojećem sudskom postupku protiv Giljanovića. Dok je bio u bijegu, protiv njega je podignuta optužnica zbog pokušaja Bekavčeva ubojstva, a njegova obrana tvrdi da mu je Bekavac prije tog događaja prijetio. U tom kolopletu različitih kriminalnih interesa, tek se treba vidjeti kako će se cijela stvar raspetljati. U međuvremenu, Zvonko Giljanović istražiteljima je ispričao kakve je sve probleme imao s Rajićem, za kojeg je kazao da ga poznaje jer je ovaj dolazio u boksački klub Split u kojem je Zvonko Giljanović predsjednik.
– U prosincu lani Rajić je došao u klub te mi je kazao da zna gdje je trenutačno moj sin. Rekao je da će on i njegova ekipa ubiti mog sina, njegovu suprugu i njihove kćeri, kao i mene, ako mu sutra ne donesem 5000 eura. Kako dobro znam tko je Rajić i s kim se druži, uplašio sam se za svoj život i živote svoje obitelji pa sam mu odlučio dati novac. Predao sam mu novac dan poslije, no nakon četiri ili pet dana, on je opet došao i tražio još 5000 eura. Ponovio mi je kako su on i njegova ekipa jako ljutiti na mog sina te da im on mora dati novac da se smire. Tražio je od mene još 5000 eura, koje sam mu predao sljedeći dan. Desetak dana nakon toga, Rajić me dočekao na jednom parkiralištu s Antom Vučkom. Ponovili su prijetnje te su tražili 10.000 eura kako bi se ta priča smirila, a dao sam im i tih 10.000 eura - ispričao je Zvonko Giljanović.
Njegovi problemi s Rajićevom ekipom tu nisu prestali, jer mu je 3. siječnja 2019. netko pozvonio na portafon i zaprijetio smrću, a 27. siječnja netko je propucao automobil njegove snahe, parkiran ispred obiteljske kuće. Prijetnje je stariji Giljanović prijavio policiji, a kada je početkom veljače u Marmontovoj ulici u Splitu sreo Vučka, koji je bio u društvu Duje Pivčevića i još jedne osobe, prišao im je i pitao ih u čemu je problem.
Puca po ljudima
– Odgovorili su mi da imaju problema s mojim sinom jer ih on prijavljuje policiji pa ih policija zbog toga zaustavlja i pretražuje. Kazao sam im da ih moj sin nema zbog čega prijavljivati jer se sami naslikavaju s oružjem i to objavljuju po društvenim mrežama. Pitao sam ih: “Zašto mi prijetite i pucate po automobilima moje obitelji?” Vučak mi je na to odgovorio: “Ja ne pucam po automobilima, već po ljudima. Imam već dva ubojstva iza sebe, jer sam dvoje ljudi ubio u Australiji, pa ću tako naći i ubiti i tvog sina” – ispričao je stariji Giljanović istražiteljima.
Problema s Rajićem i njegovom klikom imao je i Ante Petrović, za čije se ranjavanje na Božić 2018. sumnjiči Vučak. Vučak, koji se s time hvalio pa je ta “hvala” ostala zabilježena na snimkama tajno snimljenih razgovora, sumnjiči se da je u Petrovića ispalio više hitaca, pogodivši ga u noge. Prethodno ga je namamio na Žnjan, kazavši mu da mu je auto u kvaru i da mu treba prijevoz. No kada je Petrović došao do Vučka, ovaj je sjeo na suvozačko mjesto, zapucao na Petrovića i pobjegao. Petrović je nakon toga završio u bolnici, no dok je tamo boravio, dobio je više prijetećih poruka.
– Nekoliko mjeseci prijetili su mi Vučak, Pivčević i Leni Ban, a dok sam ležao u bolnici, meni nepoznata osoba poslala mi je SMS u kojem se navodilo da joj trebam dati 10.000 eura ako želim da se mene i obitelj Ivana Giljanovića ostavi na miru. Prijetnju sam ozbiljno shvatio, pa sam nazvao Zvonka Giljanovića i pitao sam ga može li mi posuditi 10.000 eura. Nisam mu rekao za što trebam taj novac, a on mi ga je sljedeći dan donio u bolnicu. Osoba koja me kontaktirala SMS-om, došla je po novac, a nekoliko dana kasnije u Kaštelima su mi prišli Vučak i Pivčević. Vučak je zagrnuo majicu te mi je pokazao da ispod nje ima pištolj. On i Pivčević su zatražili da se maknem od Ivana Giljanovića. Rekli su da su doznali da je on nekome platio da ih ubije te da za to skuplja novac. Bili su vrlo agresivni, a isti taj dan, samo kasnije, prijetio mi je i Leni Ban. I on je tražio da se maknem od Giljanovića, a pri tome je kroz prozor mog automobila gurnuo nož – kazao je Petrović.
Rajić i njegovi nisu prijetili i iznuđivali samo Giljanovićeve prijatelje i rodbinu, već su im se na meti našli i neki drugi ljudi. Jedan od njih je bio M.D. kojeg su Ban, Pivčević i Vučak prvo tražili kod kuće, a kada ga nisu našli, nazvali su ga i zatražili da se nađu pred jednim kafićem.
Selfie iz prtljažnika
– Dovezao sam se automobilom do tog kafića, a čim sam izašao iz vozila, Ban me udario bokserom u glavu. Onesvijestio sam se, a kada sam došao sebi, počeli su mi govoriti da sam im dužan 30.000 eura. Nisam im bio dužan nikakav novac. Nekoliko dana nakon toga ponovno su zvali i prijetili. Tražili su da se zadužim kod njih ili da nađem novac nekako drugačije. Uspio sam skupiti 1000 eura, koje sam im predao. Nakon svega toga bojao sam se za sebe i obitelj, pa sam s obitelji odlučio pobjeći. Otišli smo s adrese na kojoj smo živjeli, isključio sam mobitel i nisam se nikome javljao – ispričao je M. D.
Pravoj višesatnoj torturi bio je izložen i Ž. M., koji je imao tu nesreću da jedno vrijeme prijateljuje s Kovčalijom. Njih su dvojica čak bili i cimeri od veljače 2017. do srpnja 2018. U kuću u kojoj su živjeli dolazili su Kovčalijini prijatelji, a kako se radilo o društvu koje se bavilo kriminalom, Ž. M. je odlučio otići iz te kuće. No prije no što je otišao nazočio je jednoj situaciji gdje je pijani Kovčalija uperio oružje prema nekoliko osoba, među kojima je bio i Prnjak, koji je izrešetan na splitskom TTS-u, a za to ubojstvo je osumnjičen Berisha.
– Da bi se oprao od tog čina, Kovčalija im je morao vratiti 30.000 eura. Poslije sam doznao da je on okolo govorio da mu dugujem taj novac, što nije bila istina. Početkom kolovoza 2018. u jednom klubu sam sreo Vučka. Mislio sam da je to slučajno, no poslije se pokazalo da nije. Rekao mi je da mora otići u Stobreč po neke stvari te me je nagovorio da idem s njim. Nisam mislio da mi se išta loše može dogoditi, no kada sam ušao u njegov stan, tamo je bio nepoznati muškarac, koji je u rukama imao pištolj. Malo nakon toga u stan su ušli Žuvela i još dva muškarca. Jedan od njih mi je stavio pištolj u usta. Zatim su me počeli udarati, a jedan od njih mi je s ruke skinuo zlatnu narukvicu. Uzeli su mi mobitel, novac i ključeve automobila. Cijelo su me vrijeme tukli, krvi je bilo po cijeloj prostoriji, a jedan od njih me je nožem zarezao po nadlaktici. Odnijeli su me u kupaonicu gdje su me naizmjenice zalijevali topolom i hladnom vodom. Dok su me tukli, tražili su da im platim 30.000 eura, koje sam navodno bio dužan Hrvoju – ispričao je Ž. M.
Pokušao im je pobjeći, no bez uspjeha. Dok su ga tukli, Kovčalija mu je vikao: “Daj pare, di su pare?” Potom su ga utrpali u automobil te ga odvezli do jednog kafića gdje je od prijatelja posudio 20.000 kuna, koje im je dao. Potom su ga stavili u prtljažnik i snimili selfi s njim (!?), a potom ga odvezli do Kovčalijine kuće gdje su ga planirali zatočiti. No uspio je pobjeći i sve prijaviti policiji, koja sada ima pune ruke posla istražujući nedjela Rajićeve ekipe. Ne sumnjamo da će nastavaka ove kriminalne priče biti još.
A odakle toj bagri toliki novci za platiti sve te ucjene. Jesu li ih podizali s računa ili?