U školama djecu ne uče o financijama jer je državi cilj imati poslušne, a ne pametne građane i zato što imamo zastarjeli obrazovni sustav, kredite za obrazovanje mladi ne žele u državi u kojoj ne mogu dobiti posao da ih otplate i u bankama kojima ne vjeruju, iako smatraju da u školovanje treba ulagati... Ne, nisu to argumenti sredovječnih, razočaranih dužnika koje je život već islužio pa su izgubili ideale, snove i ambiciju. U samo sat vremena to se, na obraz hrvatskog društva, nedavno moglo čuti iz usta 200-tinjak zagrebačkih gimnazijalaca koje su, u želji da ih financijski educiraju u sklopu Europskog tjedna novca “priveli” u središnju banku na debatu koja je problematizirala studentske kredite.
Premda su spremno saslušali i afirmativnu skupinu koja je argumentirala da su studentski krediti alat koji bi prikraćenima, iz manjih sredina u kojima nema fakulteta, a njihovi roditelji izvora za plaćanje školovanja, mogao otvoriti put do visokog obrazovanja, vrlo se plastično moglo osjetiti da đaci bježe od zaduživanja kao vrag od tamjana.
Možda i jesu analfabeti kad se razlažu njihova formalna znanja o financijskim pojmovima, što pokazuju i istraživanja financijske pismenosti, no ovi su mladi ljudi vjerojatno svjedočili brigama svojih roditelja u najljepšim godinama svoga odrastanja koje je obilježila globalna financijska kriza, jer nije okrznula uistinu rijetke. I to je na njima ostavilo vidljiv trag. Kako drukčije objasniti samo četiri ruke podignute u zrak na pitanje vjeruju li bankama u Hrvatskoj. Ali i gotovo sve u zraku kad ih se pita bi li o financijama trebali učiti u školi. I bi li im to bilo zanimljivo.
– Trebali bismo o tome učiti još u “osnovnjaku”. Da znamo, kad dobijemo 20 kuna za užinu, kako ih nije pametno potrošiti odjednom – čulo se iz publike.
Djevojka iz okolice Zagreba, koja je s 15 godina došla u glavni grad jer u njezinu mjestu nije bilo matematičke gimnazije, spremno je priznala da je u početku 200 kuna koje bi od roditelja dobila za tjedan dana, potrošila već do srijede.
– To se ne bi dogodilo da od početka učimo o financijama. Škola nas je trebala pripremiti za svijet! – ustvrdila je gimnazijalka.
Kad su, pak, posrijedi studentski krediti, iako je to nekima jedina opcija za nastavak školovanja, rijetki bi se u to upustili.
– Stipendije ne može dobiti svatko i kredit daje dozu samostalnosti skidanjem tereta financiranja s roditelja, jer se s otplatom može krenuti nakon završetka školovanja, a s fakultetom su i šanse za bolje plaćen posao veće - argumentirao je Matko Dujmović, učenik Klasične gimnazije iz afirmacijske debatne skupine koja se “zalagala” za kredit.
No, Luka Baković iz 10. Gimnazije i “kontra” skupine ustvrdio je da su naši fakulteti dobri i besplatni te nema potrebe plaćati privatne, a osim stipendija, troškovi života mogu se pokrivati i radom preko student-servisa.
– Ljudi koji zapošljavaju ionako radije uzimaju studente jer za njih ne moraju plaćati davanja kao za ostale građane. Može se živjeti i u studentskim domovima gdje se sobe plaćaju već od 200 kuna. Usto, istraživanje HNB-a je pokazalo da su mladi kod nas nisko na ljestvici financijskog ponašanja i nemaju odgovoran odnos prema novcu. A takve osobe nisu u stanju otplaćivati kredit - ustvrdio je Martin Rosenzweig, polaznik MIOC-a. Kamate od pet ili šest posto, uz koje se takvi krediti odobravaju, učenici uopće ne smatraju povoljnima, a brine ih i gubitak osobne slobode ulaskom u dug. Zanimljivo je da su se neki izjasnili kako su spremni podići kredit za studij u inozemstvu jer smatraju da nakon njega imaju veće šanse za posao, no i posao i otplata tad bi trebali biti - u inozemstvu.
Da i među mladima ima statističkih “standardnih devijacija” koje odskaču iznimnom upućenošću u aktualnosti, moglo se vidjeti iz komentara zabrinutog gimnazijalca koji je vidno uzrujan upozorio auditorij da bi se trebali sjetiti studentskih dugova u SAD-u koji su upravo sad jedna od glavnih tema u predsjedničkoj kampanji.
– Prosječan dug im je 100-tinjak tisuća kuna nakon završenog fakulteta! Želimo li to sebi?! - retorički je upitao.
Sve u svemu, rasprava je potvrdila riječi kojima se ekipi na kojoj i naš svijet ostaje u dobrodošlici obratio viceguverner HNB-a Bojan Fras:
– Ovdje ugošćujemo predsjednike država i mnoge važne ljude, ali mislim da nikad nismo imali ovako važan skup kao danas - poručio im je i dodao da su znanja o financijama njihovi alati za preživljavanje na tržištu rada. Te da i njihove živote bitno određuju javne financije, proračun, deficit, javni dug... a u donošenju ključnih odluka vezanih uz te pojmove uskoro će, s punoljetnošću i pravom glasa, i sami sudjelovati. Čini se da su toga svjesni, no te im alate ipak treba dati neki kvalificirani “majstor”. Ovaj put u HNB-u nije ostalo samo na teoriji; dvoje mladih stručnjaka iz središnje banke provelo ih je, uz prilagođenu prezentaciju, kroz bazične financijske teme: one o kreditnim karticama, vrstama štednje, kredita, elektroničkom bankarstvu, dopuštenim minusima... Uskoro će to biti i njihov svijet.