Jesam, čestitala sam mu kad je prije pet godina pobijedio na izborima, dosta je ljudi vjerovalo u njega. Bili smo u korektnim odnosima, pa i onda kada se prilično brzo ispostavilo da ne radi dobro, kaže mi prije intervjua Kolinda Grabar Kitarović, kandidatkinja HDZ-ove koalicije za predsjednicu RH. I čudi se što je Josipović sada nastoji, kako kaže, poniziti, prikazati neznalicom, povrijediti. “Baš kao Barbiku”, sugeriraju s ironijom u njezinom izbornom stožeru.
:: Konačno smo saznali datum izbora, odgovara li vam?
Sasvim mi je svejedno kad je datum izbora u pitanju. Vjerujem u svoju izbornu pobjedu. U ozbiljnim zemljama, inače ne čeka se ovako dugo datum izbora. Čak se kod izbora predsjednika kućnog savjeta ili mjesnog odbora zna puno ranije kad će se izbori održati. Nije mi jasno zašto su odugovlačili, no nikakav im izborni inženjering neće pomoći. Nezgodno je što su izbori preko Božića, nadam se da ljudima nećemo “ukrasti Božić”.
:: Prije dva mjeseca vratili ste se u RH. Ruža Tomašić kaže, kad se ona vratila, da se osjećala kao da je na Marsu. Je li i vama Hrvatska nepoznata kao Mars?
Ma nije, ali moram reći da me svako toliko iznenade rasprave i pojavnosti u našoj sredini. Ne mogu vjerovati da u zemlji u kojoj gospodarstvo tone, u kojoj je socijalno stanje toliko teško, da se uporno pokušava skrenuti pozornost i rasprava na nekakva ideološka pitanja koja neće nahraniti ljude, niti dovesti zemlju u bolje stanje.
:: Velika se rasprava u Saboru digla oko zastave koju vam je poklonila gradonačelnica Rimac. Nisu znali da ste zastavu u Vukovaru već predali ženama iz udruge silovanih u ratu, o čemu ste šutjeli. Namjerno?
Da sam odmah to objavila, možda te rasprave u Saboru ne bi ni bilo, no nismo željeli medijski koristiti tu priču o zastavi na obljetnicu vukovarske tragedije. Možda sam u ovom slučaju stvarno sletjela na Mars, kako je to rekla Ruža, jer jednostavno ne razumijem da može nastati problem kad vam netko pokloni hrvatsku zastavu? A, uostalom, kako bih uopće, kako bi bilo tko uopće mogao odbiti hrvatsku zastavu koju vam je netko uručio? Za mene je to duboka čast. Držim da bi svaki hrvatski građanin trebao imati hrvatsku zastavu u svom domu i ponosno je isticati na sve državne blagdane, a posebno na Dan pobjede i Dan sjećanja na Vukovar. Meni je ta zastava svetinja, a ne suvenir. Stoga sam je predala u ruke ženama koje su preživjele duboku traumu. Te žene još čekaju pravdu, jer su u njihovom slučaju institucije zakazale. Kad budem predsjednica države borit ću se za sve koji čekaju pravdu.
:: Optužba glasi – to je HDZ-ova privatizacija državnog simbola?
Voljela bih da su oni koji mene danas žestoko napadaju zbog zastave istom žestinom reagirali na paljenje hrvatske zastave na utakmici u Beogradu. Upravo je u toj situaciji bila dužnost predsjednika da prvi reagira. Zastave s kninske tvrđave nakon nekog vremena idu u rashod. Draže mi je da se stare zastave poklanjaju, nego uništavaju. Osim toga, pa i g. Josipoviću i gđi. Kosor su u SAD-u, prema istom obrascu, darovane američke zastave koje su se vijorile na zgradi američkog Kongresa.
Josipoviću je trebalo pet dana da reagira, a Vladi čak tjedan dana. A i dalje nisu odradili posao kako treba
:: Nakon prezentacije vašeg programa, došlo je do promjene u pretkampanji. No, predsjednik Josipović i dalje tvrdi da vi ništa ne možete, niti razumijete što se zbiva u RH?
A volio bi on da je to tako. Gospodin Josipović očito nema program, a još manje viziju. U nedostatku jednog i drugog napada me na osobnoj razini. Voljela bih da djelić svoje naglo otkrivene oštrine usmjeri prema nesposobnoj Vladi koju uporno i perfidno štiti.
:: Zar niste očekivali da će ići i osobno na vas?
Iskreno, u početku, nisam. Očekivala sam od njega da će zadržati dostojanstvo. No, na sve to gledam kao izraz nervoze i straha od gubitka izbora. Premda on u ovih pet godina nije učinio ništa što bi naši građani upamtili kao dobro, ipak sam se nadala da će se sada trgnuti i izaći s nečim konkretnim što bi trebalo dovesti do pozitivnih promjena u RH. Jer, Hrvatska definitivno ide u krivom smjeru. To, uostalom, kaže i 80 posto građana. Hrvatska je u dubokoj gospodarskoj i socijalnoj krizi, a ne u ustavnoj krizi. Dakle, ove najavljene promjene Ustava, ta neka nova republika koju “gura” Josipović, opet su neka apstrakcija, sve su to kule u zraku, kao što je to bila i njegova “Nova pravednost”. Ta “Nova pravednost” pretvorila se u Kukuriku pravednost privilegiranih pojedinaca, dok narod sve dublje tone u siromaštvo. Djeca gladuju u školama, a da vladajuća elita to ni ne primjećuje, nego uporno niječe unatoč teškoj stvarnosti. Možda da ponekad izađu iz limuzina i pogledaju oko sebe... Premijer čak ima obraza tvrditi da u Hrvatskoj ljudi nisu gladni nego se krivo hrane. Ustavne promjene, dakle, te probleme neće riješiti. Josipović pokušava zamazati oči narodu. Realnost je vrlo prozaična, vrlo konkretna, priznao je to i Josipović priznavši da svakoga dana prima poruke od ljudi koje se jednostavno svode na zajednički nazivnik: “Gladan sam” ili “Gladna sam”. Zato i nudim vrlo konkretan program pod nazivom “Za bolju Hrvatsku”. Ne želim bježati od stvarnosti, ne želim prodavati maglu, nego upregnuti sve što je u mojoj moći, sve svoje znanje, iskustvo, veze, poznanstva, energiju da bismo stvorili pozitivno okruženje novog hrvatskog zajedništva i prestali se dijeliti po ideološkim i drugim osnovama. Da svi zajedno priznamo realnost – Hrvatska ide prema bankrotu i da nam treba to novo zajedništvo da bismo se izvukli iz krize.
:: Predsjednik Josipović je vaš program nazvao podužim govorom, da je većina teza izvan ustavnih ovlasti predsjednika te da su neostvarive?
Žalosno je da čovjek koji je pet godina proveo na dužnosti predsjednika Republike, čovjek koji se natječe za drugi mandat, još uvijek ne zna koje su mu ovlasti. I da još nije predstavio ništa konkretno i relevantno za život u Hrvatskoj kad je u pitanju program. Od pet glavnih točaka mojega programa četiri izravno proizlaze iz samog Ustava, a jedna od njih iz činjenice da predsjednik RH ima i izravni legitimitet koji mu na izborima daju građani izravnim izborom. Predsjednik, odnosno predsjednica jest stoga moralna vertikala i osoba koja mora primjerom ukazati na obrazac ponašanja, otvarati teška pitanja, davati prijedloge, inicijative, staviti u pogon sva ta savjetodavna tijela oko sebe kako bi predlagali konkretna rješenja. Aktualni predsjednik ima Ured s više od 150 ljudi, ima vanjska savjetodavna tijela. Vjerujem da i oni sami žele učiniti puno više, vjerujem da žele raditi i proizvoditi rezultate, dok je predsjednik taj koji mora inicirati, poticati, davati ideje i vladi RH. Odgovoran je i za nesmetano i dobro funkcioniranje svih poluga vlasti. Odgovoran je i u uvjetima gospodarske krize, jer, stvarnost nam pokazuje da gospodarska kriza vrlo lako može prerasti i u sigurnosnu krizu.
:: Sada ćete spomenuti i potrebu da Josipović predloži održavanje izvanredne sjednice Vlade RH?
To ću stalno ponavljati, sve dok se ona ne realizira. Iniciranje tematske sjednice vlade jest ustavno pravo predsjednika RH, kao i pravo da na njoj sudjeluje. Jasno mi je da predsjednik, odnosno predsjednica, u svojim rukama nemaju niti proračun, niti svakodnevno vođenje gospodarske politike, ali mogu biti vrlo snažan korektivni čimbenik. Pogotovo ovako inertnoj, nesposobnoj i pasivnoj Vladi, bez ideja, predsjednik bi mogao biti podstrijek za rad i angažman. Pozivajući i prozivajući Vladu na odgovornost predsjednik može jako dobro usmjeravati brojne procese. To gospodin Josipović nije činio. On je šutio. On je bio apologet ove vlade. Prikrivao je i pokrivao je njihov nerad i nebrigu. I dokazao da je čovjek bez stava i čovjek bez vizije.
:: Predsjednik je kritizirao i to da vam drugi rade program, i to stručnjaci iz druge države, te da takvu prezentaciju ne može održati jer nema toliko novca?
Još jedna jeftina podvala. Program sam sama složila. Poznato je da sam se u jednom trenutku, danima prije predstavljanja programa, povukla iz javnosti te sam danonoćno radila na programu, brusila ga i prezentirala ga javnosti. Svatko tko me dobro poznaje dobro zna tu moju crtu da sam pod pritiskom još produktivnija i da ništa ne prepuštam slučaju. Ja nisam interpretator, ja sam kreator. Program se, jasno, temelji i na mišljenjima i prijedlozima brojnih stručnjaka iz i izvan HDZ-a, ali i tisuća ljudi s kojima sam u protekla dva mjeseca, dok sam obilazila Hrvatsku, razgovarala i slušala njihove životne priče i probleme, doslovno od očiju do očiju, od ruke do ruke. Moj program se stoga temelji na hrvatskoj stvarnosti, a ne na apstrakciji. A što se prezentacije tiče, pa predsjednik ima Ured, koji je upregao u kampanju, stavio je u svoj pogon cijelu državnu upravu, Oružane snage RH. Za prijevoz koristi državna sredstva. Sam je rekao da je već šest mjeseci u kampanji, dakle u čemu je problem? Jedino u tome što nema programa pa nema što predstaviti.
Foto: Nina Đurđević/PIXSELL
:: Tvrdite da Josipović nikada nije reagirao na nečinjenje njegove vlade. Je li Josipović ustvari Milanovićev zaštitnik?
Apsolutno. Josipović je Milanovićev zaštitnik i pokrovitelj. Glas za Josipovića ujedno je i glas za Milanovićevu nesposobnu vladu. Zadnje tri godine vladavine Kukuriku koalicije, Josipović nije protiv njega rekao niti riječ. Čak je u vrijeme kada dobivamo katastrofalne izvještaje od Europske komisije ili drugih međunarodnih institucija, g. Josipović izjavio kako stanje i nije tako loše. Dakle, on neprestance brani ovu vladu, a trebao bi je pozivati na odgovornost, jer su rezultati dramatično loši. Josipović svojom šutnjom i nečinjenjem zapravo daje legitimitet Milanoviću. Njih su dvojica apsolutno saveznici u ovom procesu u kojemu Hrvatska ide putem gospodarske propasti. Zato jedan i drugi moraju otići.
:: Najavili ste da ćete, ako postanete predsjednica, zatražiti ostavku Vlade i raspisivanje ranijih parlamentarnih izbora. Ostajete pri tome?
Želim pokrenuti sve političke snage u RH da se okupimo oko ključnih pitanja koja su nužna za nacionalni konsenzus, kako bismo napravili zaokret. Moj prvi predsjednički potez bit će iniciranje sjednice Vlade na kojoj očekujem izvješće o stanju u državi. Ukoliko procijenim da su izbori bolje rješenje nego produžavanje agonije, bit ću spremna odlučno pozvati Vladu da odstupi. Svaki novi dan s Vladom koja radi na ovakav način, jest gubitak za Hrvatsku.
:: Kad kažete da ćete koristiti svoje veze, poznanstva, što to znači?
Poznajem jako puno ljudi diljem svijeta, od akademske zajednice, stručnjaka, gospodarstvenika, investitora, do međunarodnih političkih čimbenika. Došlo je vrijeme da upregnem te svoje veze i poznanstva. Hrvatsku treba otvoriti i konačno je pozicionirati u EU i NATO, a ne da se zatvaramo u vlastito dvorište. Kao predsjednica RH prestat ću koristiti pojam “regiona” koji stalno koristi Josipović. Za mene postoji nama susjedna regija, a mi smo dio EU i NATO-a. Moramo biti odlučni i poštovati sami sebe, jer će nas jedino tako poštovati i drugi. Kao predsjednica, bit ću prvi gospodarski diplomat i svako će moje putovanje imati svoju svrhu i namjenu. Investitore neću hvatati po hrvatskim plažama, već ću raditi s njima kako to priliči državi koja drži do sebe. Otvarat ću mogućnosti za hrvatsko gospodarstvo, zahvaljujući svojim kontaktima i snagom pozicije predsjednice RH. Dovodit ću investitore u RH, a jedan dio mog Ureda brinut će o tome da domaći i strani investitori ne nailaze na teškoće i blokade kod naših birokrata koji ne rade svoj posao.
:: Što tu znači vaše članstvo u Trilaterali, neke u Hrvatskoj to brine, evo i Josipović vam to predbacuje?
Predsjednik Josipović vrlo dobro zna što je to Trilaterala, ali svjesno i namjero manipulira činjenicama kako bi me pokušao ocrniti kao osobu. Trilaterala je organizacija koja okuplja uglednike s tri kontinenta, Europe, Sjeverne Amerike i Azije. Ljude koji su uspjeli u biznisu, u međunarodnoj diplomaciji, politici, državnoj administraciji, kao svojevrsni trust mozgova. Raspravljaju kako povezivati ta tri kontinenta, kako izaći iz gospodarske krize, kako rješavati problem siromaštva, klimatske promjene. Članica sam Trilaterale jednostavno stoga što je Hrvatska imala pravo na tri mjesta – predložena sam, pa prihvaćena zbog svoje karijere, životopisa i međunarodnog ugleda. Čvrsto vjerujem da je dobro da Hrvatska sudjeluje u jednoj takvoj organizaciji jer time Hrvatskoj dajemo na težini u međunarodnim odnosima i dajemo svoj obol rješavanju globalnih izazova.
:: Nakon brojnih “klauzura” HDZ-a, jesu li u stranci zadovoljni čvrstinom svoje kandidatkinje, a bilo je govora da niste baš svima “sjeli”?
Nikada se nisam odricala članstva u HDZ-u, niti u najtežim vremenima. Pridružila sam se stranci 1989./90. iz uvjerenja i ostala vjerni sebi i svojim načelima, i u dobru i zlu. Kao i u obitelji, koju ne napuštate. I probleme ako ih ima, riješit ćete unutar obitelji. Kad su neki pojedinci prokockali ugled HDZ-a, valjalo je ostati i dokazati da članstvo čine stotine tisuća dobrih ljudi koji rade pošteno. Drago mi je da se HDZ podigao zahvaljujući predsjedniku Karamarku pod čijim je vodstvom ostvario tri velike izborne pobjede i sada predstavlja snagu koja će formirati buduću hrvatsku vladu. Opet vidim optimizam na licima ljudi i entuzijazam na stranačkim skupovima, te vjeru da možemo sami izvući RH iz krize. Ta nova snaga i čvrstina zajedništva daju vjetar u leđa i mojoj kampanji.
:: No, kad već govorimo o čvrstini, Josipović vam je poručio da stvari ne možete riješiti “lupajući šakom o stol”. Je li to naučen potez, ili ste vi takvi?
Ne može se uvijek tako, no nekada je i to neophodno. Ne volim sukobe ni agresivnost, te ću uvijek najprije iscrpiti sva druga rješenja, ali ako treba i ne može drukčije, riješit ću problem i figurativno rečeno “lupanjem šake o stol”. Pitajte moje suradnike ovdje, pitajte one koji su sa mnom radili u NATO-u, a možete pitati i talibane u Afganistanu. To se ne može naučiti preko noći. To imaš ili nemaš u svojoj osobnosti. Svatko ima svoj stil. Netko lupa po klaviru, a netko šakom o stol.
:: Srbija se nekako ubacila u predsjedničku kampanju. Predsjednik vas kritizira da ćete svojim nastupom i prijedlogom ultimatuma Srbiji o prethodnom rješavanju granica kao uvjet njihova ulaska u EU, narušiti idilične odnose u regiji?
Prije svega, ovo je Hrvatska, a ne regija. A ako je pometanje problema pod tepih i govor mržnje koji ne nailazi na osudu aktualne srpske vlade idila, onda sam svakako protiv toga. Ja ću prva podržati dobrosusjedske odnose i put Srbije u euroatlantske institucije. No, svima je jasno da imamo neriješenih pitanja sa Srbijom. Zalažem se za politiku međusobnog poštovanja i čistih računa. Zato treba riješiti otvorena pitanja, a ne da se ona neprestance guraju pod tepih. Predsjednik Josipović se ne može zavaravati da, ako se on smješka, rukuje i svira klavir s dužnosnicima Srbije, da je time riješio međusobne probleme. Priča je puno ozbiljnija i odgovornija i valja se konačno suočiti sa svime time od nestalih, do granice na Dunavu, statusa Hrvata u Vojvodini... Nadam se da i Srbija želi riješiti ta pitanja i podvući crtu pod povijest i okrenuti se budućnosti. Stoga držim da u postupku približavanja Srbije u EU moramo riješiti ta pitanja.
Ne možemo stoga dolazak Šešelja u Srbiju, a on je izjavama da Velika Srbija nije mrtva ponizio i haaški sud, ali i Hrvatsku, promatrati bez reakcija. Josipoviću je trebalo pet dana da reagira, a Vladi čak tjedan dana. A i dalje nisu odradili posao kako treba. Prije svega, srpskog veleposlanika u Zagrebu treba pozvati na razgovor i tražiti objašnjenje što srpska vlada radi kako bi se ogradila i distancirala od Šešeljevih izjava. Ako odgovor nije zadovoljavajući, moramo povući hrvatskog veleposlanika iz Beograda na konzultacije u Zagreb. Moramo sazvati sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, ne samo po ovom pitanju već i nakon zajedničke vojne vježbe Rusije i Srbije 25 km od hrvatske granice. Josipovićevo pismo Meronu nije dovoljno. Uz informiranje EU i NATO-a, valja ustrajati i na raspravi u Vijeću sigurnosti UN-a, jer Šešelj je svojim izjavama ponizio i Haaški sud i međunarodnu zajednicu, i tražiti od Vijeća sigurnosti da ga vrati u haaški zatvor jer vrši pritisak na svjedoke i destabilizira cijelu jugoistočnu Europu.
:: Ima i nastavak, Dačić nije Šešelj, no i on sad govori da je Srbija imala izlaz na more i ratovala zbog toga?
Očekujem od vlade Srbije da se vrlo jasno ogradi od toga kao i od Šešeljevih izjava jer su na istom tragu. Očekujem da gradimo dobrosusjedske odnose temeljem međusobnog poštovanja, definiranja granica, teritorijalnog integriteta i da, konačno, krenemo rješavati otvorena pitanja. Bila sam u Vukovaru i pitam – kako se ne mogu riješiti pitanja nestalih. Zašto se na tome ne inzistira? RH jest u interesu da i BiH i Srbija i ostale države područja uđu u EU, ali uz ispunjavanje svih kriterija koje je trebala ispuniti RH.
:: Kaže predsjednik sestrinskog HDZ-a iz BiH, g. Dragan Čović – “i Kolinda i Josipović”, te da se slaže u skoro svemu s Josipovićem. Jeste li razočarani?
Iznenađena sam, pogotovo zato jer je Josipović posprdno govorio o stručnjacima iz Mostara koji su navodno pisali moj program. Ako ni zbog čega drugog gospodin Čović je radi takve Josipovićeve izjave trebao predsjedniku poslati drukčiju poruku. U proteklih pet godina predsjednik Josipović nije učinio ništa za BiH. RH je sada članica EU i NATO-a i mora iskoristiti snagu tog položaja kako bi BiH napokon postala funkcionalna, emancipirana država. To se može jedino postići tako da hrvatski narod u BiH bude jednakopravan s ostala dva naroda, i nacionalnim manjinama. Zaštita hrvatskog naroda izvan domovine jest i ustavna obveza RH i moramo predvoditi inicijative za iznalaženje konačnog rješenja u BiH. Postoji njemačka inicijativa za koju još čekamo u kojem će pravcu ići. Željela bih da se političke snage u BiH uspiju dogovoriti, no ne bude li to moguće, onda treba inzistirati na međunarodnoj konferenciji, ustavnim promjenama kako bi se konačno postigla jednakopravnost Hrvata, Bošnjaka i Srba u BiH.
:: S Josipovićem ste već ušli u fajt, očekujete li da slijedi slično i kad je u pitanju vaš konkurent Milan Kujundžić, ili će tu biti više džentlmentstva?
Moj je protukandidat g. Josipović, predsjednik koji u pet godina nije napravio ništa.
Glas za Kolindu glas je za bolju Hrvatsku