Izbori u HDZ-u trebali bi biti raspisani sredinom ožujka, a predsjednik stranke, po načelu jedan član – jedan glas, trebao bi se birati tijekom svibnja. Do konca svibnja ili početkom lipnja trebao bi se pak održati Sabor HDZ-a na kojem će se delegatskim sustavom birati predsjedništvo stranke, potpredsjednici itd.
Nisu sredili baze
Pravo biranja trebali bi imati, doznajemo u vodstvu HDZ-a, svi članovi stranke, bez obzira na to plaćaju li članarinu ili ne. Iako su proljetos svi članovi HDZ-a dobili obavijest da se uvodi obavezno plaćanje članarine i da će samo oni članovi koji je redovno plaćaju imati pravo biranja u HDZ-u i moći biti birani, odnosno biti stranački kandidati, od toga se, izgleda, ipak odustalo. Tako doznajemo u vodstvu HDZ-a, a problem je u tome što se uoči unutarstranačkih izbora nisu uspjele srediti stranačke baze pa ne postoji točna evidencija tko plaća članarinu, a tko ne. A možda bi kriterij plaćanja članarine dramatično srezao broj članova HDZ-a, budući da se ta stranka hvali kako ima 220.000 članova, sedam puta više od SDP-a. Opći je dojam da je HDZ “zatečen” stranačkim izborima jer, po svemu sudeći, još nisu riješili članske baze, niti su obavljene sve tehnikalije oko izbora po modelu jedan član – jedan glas, tim više što će se u HDZ-u predsjednik prvi put birati na taj način. Potrebno je organizirati biračke odbore, one koji će nadzirati izborni proces, prebrojavati glasačke listiće... Procedura i datum raspisivanja izbora trebali bi biti određeni idući tjedan na sjednici Predsjedništva, potom tu odluku mora donijeti i Središnji odbor HDZ-a. Plaćanjem članarine dosad je obuhvaćeno 60 do 70 posto članova HDZ-a, a u toj stranci doznajemo da čak ni svi dužnosnici ne plaćaju članarinu, iako bi oni morali mjesečno dati pet posto svoje plaće. U HDZ-u nisu svi zadovoljni idejom da se odustane od toga da samo platiše mogu birati i biti birani, smatraju da se sada ta odluka mora provesti do kraja. Kada se povuče paralela sa SDP-om, u kojem se već drugi mandat zaredom provode izbori za predsjednika tako da svi članovi glasaju, a ne delegatski, i u toj stranci mogu birati samo oni koji plaćaju članarinu.
Otegotna okolnost
U svakom slučaju predstojeći izbori u HDZ-u se zahuktavaju. Tomislav Karamarko ima, zasad, samo jednog formalnog protukandidata – izvjesnog Ivicu Jurjevića. Nagađalo se o mogućoj kandidaturi Andreja Plenkovića, HDZ-ova europarlamentarca, no on nikada nije potvrdio ni da će biti kandidat ni da neće. Procjenjuje se da Plenković igra na sigurno i da se neće kandidirati nije li uvjeren u pobjedu. Otegotna okolnost mu je i to što on u HDZ-u nema infrastrukturu koja bi mu odradila izbore.
Nagađalo se da bi oponent Karamarku mogao biti i Davor Ivo Stier, također europarlamentarac, koji je napisao i cijeli manifest o potrebi demokratizacije stranaka, pa tako i HDZ-a. Stier nije u milosti vrha HDZ-a, kao ni Plenković, te su obojica “sklonjeni” u Bruxelles na lijepu plaću kako “ne bi smetali” u stranci. Neki su priželjkivali kandidaturu generala Damira Krstičevića koji je bio uvrijeđen što na kraju nije postao ministar. No on je demantirao da ima takve ambicije.
>> Najavio kandidaturu za šefa HDZ-a: Moramo slistiti komuniste s lica zemlje!
OK.