Glavni rabin Hrvatske sluša Partibrejkerse

Doznavši da u Zagreb iz Jeruzalema stiže novi duhovni poglavar židovske zajednice u Hrvatskoj Luciano Moše Prelević, očekivali smo sve samo ne opuštenog ljubitelja rock glazbe, koji je gotovo sve svoje stvari “poslao” na dvomjesečno putovanje brodom do Riječke luke, a sa sobom kao “ručnu prtljagu” donio kućne ljubimice – dvije mačke skitnice koje je pronašao ispred zgrade. 

– U avionskom prostoru za putnike dopuštaju samo jednu životinju, no na aerodromu u Tel Avivu uspio sam nagovoriti službenike da do Istanbula obje mace budu uz mene, otkrio je Prelević, koji je potom prilikom presjedanja u Istanbulu jednu ljubimicu ipak morao smjestiti u prtljažnik.

– Digao sam strašnu viku! Zrakoplovne kompanije drže da bi životinje mogle smetati putnike, no ja sam ih podsjetio da i “ljudski putnici” često glasnim razgovorom iritiraju druge te da i djeca ponekad plaču. Zar zbog toga netko od njih treba putovati u prtljažniku?! – razmišlja rabin. Usto, svaka je životinja “platila” jednaku cijenu vožnje u zrakoplovu, naglasio je.

Složivši se da je odnos čovjeka i drugih živih bića važna tema kojoj suvremeno, postmoderno društvo Zapada pridaje sve veću pozornost te da zaslužuje zajedničko promišljanje kako bi se dobio što bolji uvid u situaciju, Prelevića smo zamolili da s nama podijeli dojmove o Hrvatskoj, iz koje je zbog rabinskih studija izbivao osam godina.

– Još mi nedostaje opuštenost i neposrednost Izraelaca na koju sam navikao – kaže Prelević istodobno naglašavajući prednosti Europljana.

– Supruga mi se pohvalila da je u dućanu deset puta izgovorila “hvala” i “molim lijepo”. Izraelci nisu takvi. Smatraju da ni na što ne treba gubiti vrijeme, pa ni na izgovaranje uljudbenih fraza “kad toliko toga čeka da bude napravljeno” – kroz smijeh je objasnio rabin, dodavši da “Izraelci ipak sve više putuju svijetom, pa su u rječnik ipak počeli uvoditi izraze uljudnosti”.

Svoje zvanje, kaže, ne shvaća tako dramatično kako bi se to dalo zaključiti iz pogleda na vrlo bogatu tradicionalnu  scenografiju vjerskih rituala judaizma.

– Iznenadio sam se kad sam došao na sastanak s predstavnicima Katoličke crkve: vjerojatno su očekivali da ću tražiti da se prema meni odnose s “prevelikim poštovanjem”, no to nije tako.

Naime, rabin je za Židove osoba koja im pomaže razriješiti probleme i nedoumice oko prakticiranja svakidašnjice da bi ona bila u skladu s vjerskim normama.

– To znači da kao rabin moram biti “uronjen” u život običnih ljudi kako bih mogao razumjeti njihove potrebe – objasnio je rabin.
A Glavni je rabin Hrvatske doista uronjen u “običan” život. Osim što je kao mladić bio član momčadi splitskog vaterpolskog kluba Mornar, bio je, i još uvijek je izvrstan poznavatelj i ljubitelj domaće i svjetske glazbene rock scene čiji razvoj prati još od 1970-ih.

– Nekad u našim trgovinama nije bilo najnovijih ploča, pa sam po njih išao u Trst. No, dok su se ostali putnici šoping-autobusa vraćali “obavijeni zastorima”, ispod kojih su skrivali silnu odjeću, ja bih na carini uvijek izazvao sablazan prisutnih kad bih pokazao samo pet gramofonskih ploča – smije se Prelević koji se ponosi i što je svojedobno iz Wallesa poštom naručio prvu ploču Jane Adiction. 

– Ljudi su se nekad prepoznavali po pločama, na tulume su ih nosili pod pazuhom, i tako lako započinjali razgovor s istomišljenicima. Čini mi se da danas muzika ljude više ne povezuje, nego dijeli, drži rabin. 

Pratio je, kaže, i duhovni put muzičara koje je slušao. – Kao i danas, glazbenici su u mojoj mladosti također odlazili u daleke zemlje u potrazi za “instant duhovnošću”, poput Johna Lennona i Georgea Harrisona. No, meni je bio bliskiji Ringo Starr koji “nije popušio” tu priču new age religije “opće ljubavi”, koja je u stvarnosti nešto sasvim drugo. Ako želiš upoznati neku religiju, trebaš je dobro proučiti da bi doista shvatio o čemu je riječ.   

– Što se koncerata tiče, rado se sjećam Jethro Tulla u punom Domu sportova. Bend je tada nastupio i u Ljubljani i u Beogradu, a frontmen benda Ian Anderson za britanske je novine izjavio kako je stekao dojam da je nastupao u tri različite države, a ne u jednoj, tadašnjoj Jugoslaviji – prisjeća se rabin.

– Ipak, najbolji koncert bio je Cockney Rebel u gotovo pustoj dvorani Doma sportova. Nezaboravna je bila i Azra u Kulušiću, koncerti Pixiesa, Sonic Youtha, Deep Purplea, Partibrejkersa... Primjerice, Stonesi su mi 1976. bili osrednji. Njihov je gost Billy Preston bio puno bolji. No, danas mi se baš ne slušaju “fosili”. Želim upoznati nove bendove kako bih mogao govoriti jezikom mlade generacije, naglasio je rabin te se podsjetio da mora svladati i razne jezike – sleng mladih u dobi od 13 – 14 i onih od 25 – 30 godina, kaže rabin i zaključuje:

– Moram govoriti jezikom njihove generacije!