Glavni tajnik NATO-a obično ne prima novinare na intervju u svojoj privatnoj rezidenciji u Bruxellesu. Ali Jens Stoltenberg učinio je u petak iznimku za Večernji list.
Dan prije, kad smo trebali raditi intervju u sjedištu NATO-a, novoj sjajnoj zgradi na rubu grada, spriječile su ga neke nepredviđene okolnosti. Dvodnevni sastanak ministara obrane svih 29 saveznica odužio se, a pojavila se i omanja potreba za kriznim komuniciranjem i reagiranjem na novu bezobraštinu Rusije.
Nizozemski i britanski ministri obrane, naime, taj dan otkrili su identitet četvorice agenata ruske vojne tajne službe GRU koji su uhvaćeni početkom travnja u pokušaju neprijateljskog kibernetičkog napada na Organizaciju za zabranu kemijskog oružja (OPCW) u Haagu, NATO se odmah solidarizirao s takvim prozivanjem Rusije, a Bruxelles i Washington djelovali su koordinirano pa su i Amerikanci podigli optužnice protiv GRU-ovaca.
Reakcija zapadnih saveznika bila je snažna. I pokrenuta u jedan dan, baš u vrijeme našeg predviđenog termina za intervju s glavnim tajnikom NATO-a, koji je zbog obveza na kraju morao prebaciti termin za sutra. I eto nas u ograđenoj uličici na rubu čuvenog bruxelleskog parka Bois de la Cambre.
Ispred rezidencije u kojoj žive NATO-ovi glavni tajnici još iz vremena Javiera Solane stoje “sigurnjaci”, a na dužnosti su, vidjeli smo, i dva psa za detekciju eksploziva. Ne zbog mene, jer dok ja ulazim oni mirno leže u svojim kavezima u prtljažniku parkiranog karavana sa zatamnjenim staklima, nego zbog Slovenaca. Točnije, zbog slovenske televizije koja snima intervju nakon našeg termina, a psi su tu da pronjuškaju kameru i opremu. Glavni tajnik Jens Stoltenberg posjećuje Zagreb u ponedjeljak, Ljubljanu u utorak, a prije toga, tijekom ovoga vikenda, u posjetu je Srbiji.
Sjedamo za veliki stol u njegovoj rezidenciji u Bruxellesu i razgovaramo o tom posjetu, o izazovima s kojima se NATO nosi izvan svojih granica, ali i izazovima iznutra, koji nisu nezanemarivi uzmemo li u obzir da u Ovalnom uredu u Washingtonu prvi put od stvaranja NATO-a sjedi američki predsjednik koji snažne transatlantske odnose ne vidi nužno kao nešto što je u američkom strateškom interesu.
Što očekujete od posjeta Hrvatskoj?
Veselim se posjetu Zagrebu jer je Hrvatska vrlo cijenjena saveznica. A imam i osobne veze s Hrvatskom jer sam dio djetinjstva proveo u tadašnjoj Jugoslaviji i vrlo često išli smo na obalu, u Mali Zaton pokraj Dubrovnika. Tako da imam dragocjena sjećanja na Zagreb i na vašu obalu.
Ali, naravno, cilj ovog mojeg posjeta politički su razgovori s predsjednicom, premijerom i drugim članovima Vlade. Hrvatska je vrlo cijenjena saveznica jer pridonosi našoj zajedničkoj sigurnosti, našoj kolektivnoj obrani. Hrvatski vojnici prisutni su u baltičkoj regiji u sklopu EFP-a (ojačane prednje prisutnosti NATO-a), sudjeluju u našim misijama na Kosovu i u Afganistanu, nedavno su sudjelovali u našoj vojnoj vježbi Sea Guardian, a sudjeluju i na najvećoj NATO-ovoj vojnoj vježbi Trident Junction. Hrvatska sudjeluje i pridonosi na razne načine, to cijenimo, i veselim se razgovorima s vodstvom u Zagrebu o različitim izazovima s kojima smo suočeni.
Jeste li zadovoljni brzinom kojom se Hrvatska približava NATO-ovu cilju o izdvajanju za obranu dva posto svojega BDP-a?
Pozdravljam činjenicu da je Hrvatska preokrenula trend i, nakon godina smanjenja izdvajanja za obranu, počela povećavati obrambeni proračun. I Hrvatska se složila s dosezanjem cilja od dva posto do 2024. godine.
NATO očigledno grabi velikim koracima naprijed. Implementirali ste najveću prilagodbu zajedničke obrane od pada Berlinskog zida. Europski saveznici počeli su više izdvajati za obranu. Provode se najveće vojne vježbe od hladnog rata.
Ipak, postoji dojam da je politička kohezija NATO-a narušena pod američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, koji se javno pita kakva korist od NATO-a. Ovo nije baš normalno razdoblje za NATO, zar ne?
Najprije, u pravu ste kad kažete da je NATO proveo najveću prilagodbu svoje kolektivne obrane od kraja hladnog rata i da NATO reagira na znatno izazovnije sigurnosno okruženje u kojem se Rusija ponaša sve asertivnije, a nemir i nasilje okružuju nas i na jugu.
Predsjednik Trump govori izravno i drukčijim načinom od nekih drugih političara, ali ključnu poruku, da europski saveznici moraju više investirati u obranu i da nam treba poštenija raspodjela tereta, čuo sam i od prijašnjih administracija u Washingtonu. Mislim da se svi slažemo da danas ne postoji poštena raspodjela tereta unutar NATO-a.
BDP europskih saveznika gotovo je jednak BDP-u SAD-a, ali unatoč tome američki proračun za obranu gotovo je dvostruko veći od zbroja obrambenih proračuna Kanade i europskih saveznika. To nije izbalansirano i stoga moramo nešto učiniti. Dobra je vijest da su europski saveznici i Kanada počeli djelovati u tom smjeru. Prošle godine vidjeli smo najveći porast obrambenih izdvajanja. Svi saveznici zaustavili su rezove, svi su počeli povećavati izdvajanja i sve više njih doseže cilj od dva posto svojega BDP-a. Predsjednik Trump svjestan je tog napretka, spominje to u svojim govorima.
Dakle, uvjeren sam da će SAD ostati predan Europi i sigurnosnim jamstvima, pogotovo vidi li da europski saveznici i Kanada nastavljaju povećavati obrambene proračune, kao što to sada čine. Djela govore više od riječi.
Sjećamo se da je Trump na konferenciji za novinare na kraju srpanjskog summita NATO-a u Bruxellesu govorio vrlo pozitivno o savezu, ali na početku i tijekom summita čuli su se drukčiji tonovi. Iza zatvorenih vrata navodno je čak zaprijetio da će povući SAD iz NATO-a. Je li to istina?
I mislite li da Trump očekuje da se cilj poveća čak na četiri posto BDP-a jer mu dva posto možda više nije dovoljno?
Imali smo otvorenu raspravu, što je zapravo dobro jer mislim da je korisno kad se prijatelji i saveznici sastanu i vode stvarnu raspravu o važnim političkim pitanjima. A pitanje o podjeli tereta u investiranju u obranu zaista jest važno. Jer se tiče same srži transatlantske povezanosti, a to je zajedničko podnošenje tereta u zajedničkoj obrani. Članstvo u NATO-u donosi koristi, ali i troškove.
U godinama nakon hladnog rata, kad su se tenzije smirile, bilo je prirodno da saveznici smanjuju izdvajanja za obranu, ali sad se tenzije povećavaju i 2014. obvezali smo se na dva posto pa očekujemo od svih saveznika da to ispune. Vodili smo vrlo otvorenu raspravu o tome. A otvorene rasprave nisu nešto loše, nego su dobre ako ste u stanju doći do zaključka. Mi smo došli do zaključka.
Donijeli smo više od stotinu odluka o tome kako ojačati NATO. Dakle, istina, imali smo otvorenu raspravu, ali na kraju smo se složili oko svega i donijeli odluke. Složili smo se i oko toga da postoji nova žurnost u dosezanju cilja od dva posto i davanju vjerodostojnih planova o tome kako i kada će koji saveznik to doseći.
Znači, neće biti novog cilja od 4 posto izdvajanja za obranu?
Ono što smo se dogovorili je 2 posto i trebamo se sada usredotočiti na to.
Prije posjeta Zagrebu posjećujete Srbiju, što se događa nakon što su predsjednici Srbije i Kosova Aleksandar Vučić i Hashim Thaçi izložili ideju o tome da se normalizacija njihovih odnosa dogodi korekcijom granica, odnosno razmjenom dijelova teritorija.
Ima li u NATO-u podrške za takvo što?
NATO je prisutan na Kosovu. Misijom KFOR osiguravamo sigurno okruženje i nastavit ćemo biti prisutni ondje jer je to važno za stabilnost i sigurnost čitave regije. Snažno podržavamo dijalog Beograda i Prištine jer vjerujemo u važnost normalizacije odnosa. Nismo dio tih pregovora, ali naravno da NATO ima ulogu sa svojom vojnom prisutnošću.
I pomogli smo da se dijalog potakne. I podržavamo ga. Saveznici su izrazili svoje poglede kada je riječ o korekciji granica, vrlo blisko pratimo situaciju, ako bude novog razvoja događaja, raspravljat ćemo o tome, ali u ovom trenutku važno je ne činiti ništa što može destabilizirati situaciju ili povećati tenzije.
Ta rasprava u NATO-u, u kojoj su saveznici iznosili svoje poglede, je li više naginjala u smjeru podrške ideji korekcije granica ili u smjeru protivljenja? Jer, vidjeli smo da su neki zabrinuti da bi korekcija granica između Srbije i Kosova mogla otvoriti Pandorinu kutiju i inspirirati neke druge, možda bosanske Srbe da traže promjenu granica BiH.
Nije moje da govorim kakav su stav različiti saveznici izrazili, svatko može sam pročitati i interpretirati njihove izjave. Ono što ja mogu reći jest da, u slučaju da se pojavi nov razvoj događaja, moramo u NATO-u sjesti i raspravljati o tome. To je regija koja je od velike važnosti za NATO. Pomogli smo okončanju rata u BiH i na Kosovu, kao i u bivšoj jugoslavenskoj Republici Makedoniji. Prisutni smo u regiji, imamo članice NATO-a iz te regije, imamo i kandidatkinje, i pratimo situaciju vrlo pozorno.
Ali, hipotetski, ako dođe do promjene granica i ako se sjever Kosova vrati pod okrilje Srbije, to će utjecati na NATO-ovu misiju na Kosovu koja će se morati pomaknuti u skladu s korigiranim graničnim crtama?
Prerano je za nagađanja. Naša je poruka da podržavamo normalizaciju odnosa između Prištine i Beograda, podržavamo dijalog koji smo pomogli započeti, prisutni smo na Kosovu s KFOR-om i imamo ured u Beogradu. Ne mislim da bi bilo od neke pomoći tom procesu kada bih ja sada komentirao različite hipotetske scenarije.
Kakva je priroda odnosa NATO-a i Srbije danas? Ovo je vaš drugi posjet Beogradu otkad ste glavni tajnik, 2015. bili ste prvi put, što jest bila jedna posebna situacija s obzirom na to da je NATO bombardirao Srbiju u naporima da zaustavi rat na Kosovu. Kakva je danas suradnja?
Razlog zbog kojeg ovaj put posjećujem Srbiju je održavanje velike vježbe pružanja civilne pomoći u izvanrednim situacijama. To je godišnja vježba koju smo imali ranije i u Ukrajini, u BiH i drugdje. U njoj sudjeluju NATO-saveznice i partnerske zemlje i ona pokazuje da je NATO više od vojnog saveza, da smo isto tako sposobni nositi se s prirodnim katastrofama i pomoći žrtvama u tim izvanrednim situacijama.
Ove godine vježba se događa u Srbiji i prirodno je da budem ondje. Srbija je partnerska zemlja. Smatram da je važno imati partnerstvo sa Srbijom. Mi pomažemo Srbiji u uništavanju njihova naoružanja i obuci njihovih mirotvoraca, a Srbija daje određenu podršku NATO-u održavanjem vježbi, ali pomaže nam i u nekim aktivnostima koje imamo u jačanju iračkih snaga sigurnosti, obukom u području vojne medicine.
Dakle, surađujemo sa Srbijom i to pomaže smanjenju napetosti, otvoreni je dijalog s Beogradom važan. Svjesni smo naše povijesti sa Srbijom, ja sam u to vrijeme bio norveški političar i naša vojna intervencija u Srbiji i Kosovu uslijedila je nakon dugog razdoblja diplomatskih napora u pokušaju zaustavljanja ubijanja civila i ozbiljnih kršenja ljudskih prava. I učinili smo to uz široku međunarodnu podršku, s ciljem zaustavljanja stradavanja ljudi i kršenja ljudskih prava. To je dio naše povijesti, ne možemo to zaboraviti, ali važno je gledati u budućnost i u potencijal jačanja suradnje sa Srbijom.
Koliko ste zabrinuti zbog mogućeg utjecaja Rusije na Balkanu, koji je najizraženiji upravo u Beogradu?
Neprihvatljivi su bilo kakvi pokušaji uplitanja u demokratske procese. Važno je biti svjestan činjenice da je Rusija to pokušala, što smo vidjeli u Crnoj Gori i drugdje. Važna je sposobnost uzvraćanja na dezinformacije i zaštite kibernetičkih mreža, da bi države u regiji postale otpornije na pokušaje uplitanja u njihove demokratske procese. Istodobno, mi poštujemo suverenu odluku Srbije da bude neutralna zemlja, da njeguje veze i suradnju s Rusijom.
Srbija je suverena zemlja i mi poštujemo njezine odluke, kao što poštujemo i odluke onih zemalja koje žele postati članice NATO-a. NATO nikad neće tjerati ili prijetiti bilo kojoj državi da se pridruži savezu, ali iznimno je važno da ne vidimo nešto obrnuto: da zemlje koje žele ući u NATO ne budu izložene prijetnjama svojih većih susjeda kako ne bi učinile ono što žele.
Suvereno je pravo bilo koje države da odabere svoj put, uključujući i odluku o tome kakve sigurnosne aranžmane želi imati. NATO poštuje odluke zemalja koje se ne žele pridružiti savezu. Imamo odlične odnose sa zemljama poput Finske, Švedske, Austrije, pa tako i Srbije, poštujući njihove odluke o neutralnosti. Ali očekujemo isto poštovanje prema odlukama zemalja kao što su Gruzija ili vlasti u Skoplju, koje se pokušavaju pridružiti NATO-u.
Ali, referendum u Makedoniji nije baš uspio. Što sada?
Od onih koji su izašli na referendum, njih više od 90 posto glasalo je za. Odziv birača jest bio niži. Ali nije na meni da interpretiram posljedice takvog ishoda, ne mogu ja govoriti kako će se vlada ili parlament u Skoplju nositi s time. Građani i političke institucije zemlje trebaju odlučiti o tome.
Ono što ja mogu reći jest da smo ih spremni primiti u savez kao tridesetu državu članicu, započeli smo pristupne pregovore i možemo potpisati protokol o pristupanju čim se sporazum o imenu implementira. Ali ako se taj sporazum ne implementira, neće biti članstva. Ne postoji alternativan put u NATO. Jedini je put da se slože s Grčkom o pitanju imena.
>> Pogledajte video kada je Juncker uštipnuo Plenkovića
Divni su ti Ameri ! Oni poštuju sve narode iz bivše Yuge jednako !