Dan Richardson poznati je glumac, producent i fotograf, zagovornik očuvanja životinjskih vrsta, vegan te ambasador brojnih uglednih međunarodnih zaklada i fondacija koje se bore za prava životinja, kao što su Born Free, VFAES (Voice for Asian Elephants Society), Remembering Wildlife, IAPWA…
Iz Londona u Zagreb britanski je aktivist stigao da bi progovorio o ljubavi prema životinjama i svojim motivima prelaska na veganstvo. Održao je nekoliko inspirativnih predavanja i potpisivao knjigu “Kako postati vegan”. No iskoristio je priliku i da u Zagrebu snimi dio materijala za svoj dokumentarni film o veganskom pokretu u svijetu.
Kada ste se počeli aktivno baviti borbom za prava životinja i zašto?
Oduvijek mi je to bilo u srcu. Uvijek sam volio životinje, a to je do izražaja posebno došlo kada sam postao uspješan glumac, kada sam postao poznat u javnosti. Tada sam dobio priliku raditi s dobrotvornim organizacijama i postati njihov ambasador. Naime, živimo u svijetu u kojem će ljudi prije poslušati mene nego stručnjake, a ja sam to iskoristio da budem glas životinja u svijetu, da se zalažem za očuvanje životinjskog svijeta.
To daje smisao svemu ostalom što radim jer, iako sam zahvalan na svojoj glumačkoj karijeri i znam da mi je mnogo omogućila, glumeći ne činim svijet boljim mjestom. Aktivizmom, s druge strane, upravo to radim.
Sudjelovali ste u mnogim akcijama diljem svijeta. Koja vam je bila najvažnija?
Jedan od najdirljivijih i najtužnijih trenutaka u mojem životu bio je kad sam posjetio posljednjeg muškog sjevernog bijelog nosoroga dok je napuštao ovaj svijet. Zvao se Sudan jer je dolazio iz te zemlje, a susreo sam se s njime u prosincu 2016. Nažalost uginuo je u ožujku ove godine i njegova je smrt primjer tužne priče o gubitku cijele jedne vrste.
Bilo mi je to izrazito emotivno, vlastitim sam očima gledao izumiranje. Ove godine bio sam u Kamerunu, u kojem još žive njegova kći i unuka, i shvatio koliku smo razinu uništavanja dosegli kao ljudska rasa. A puno ljudi nije svjesno da su mnoge vrste na rubu izumiranja.
No mnoge ste životinje uspjeli i spasiti. Kako ste se tada osjećali?
To su prekrasni trenuci, primjerice, kada smo lavića Kinga spasili iz ruku zlostavljača i odveli ga u utočište u Južnu Afriku. On je okoćen u Parizu, a kupio ga je 24-godišnjak da bi ga tukao, snimao i snimke stavljao na internet. Na sreću, doznali smo za to, spasili ga i on sad živi u rezervatu za lavove.
Za njegovu priču čuli su brojni ljudi, ona je bila i razlog buđenja svijesti o problemu zaštite životinja. Malo ljudi zna da je ostalo još manje od 20 tisuća lavova u cijelom svijetu i da su ugroženi zbog lovaca na trofeje i krivolovaca, ali i zbog činjenice da ljudi već stotinama godina sustavno uništavaju njihova staništa. Praktički više nema antilopa koje bi lavovi mogli loviti i oni ugibaju od gladi. Zato i tvrdim da je rast ljudske populacije izvan kontrole, a jedno od rješenja bio bi prelazak na veganstvo. Jer dokle god ljudi jedu meso, sav će divlji život patiti zbog toga.
Što za vas znači biti vegan? Kako ste se odlučili za taj korak?
Odgovor je veoma jednostavan – zbog životinja. Uz moj rad za njihovu dobrobit postalo mi je teško opravdavati tezu da je jedenje pojedinih vrsta u redu. Nakon svih dokumentarnih filmova o industrijskom uzgoju životinja i njihovoj patnji koje sam pogledao, ta teza bila bi čisto licemjerje. Postao sam vegan prije dvije godine i u početku me isključivo srce vodilo, no što sam više učio o veganstvu, shvatio sam da ono ima smisla na više razina i da donosi mnogo dobrobiti za zdravlje.
Jedan od stereotipa jest da je jako teško biti vegan. Je li to uistinu tako?
I ja sam se uklapao u taj stereotip. Bojao sam se da više neću moći ići u teretanu. No evo me dvije godine kasnije, i dalje vježbam i u organizam unosim dovoljno proteina. Zapravo je ideja da postajanju veganom ili vegetarijancem puno gora nego sam čin u stvarnosti. Od malena nas uče da je teško živjeti bez mesa.
Neki ljudi doslovno misle da su ovisni o, primjerice, siru. A istina je da nikada nije bilo lakše postati vegetarijancem ili veganom. Postoji jako puno proizvoda i mnogo opcija. Ja se u ove dvije godine uopće nisam mučio, a imam dobar apetit i volim puno jesti. I mogu reći da nikad nisam gladan.
O veganstvu kao globalnom fenomenu te o pokretu zdrave hrane općenito sada snimate i dokumentarni film.
Snimam film o tome kako je diljem svijeta vidljiv veliki rast tog pokreta. Veganstvo više nije samo popularan trend koji zagovaraju “alternativci” i “hipsteri”, nego ozbiljan pokret kojem se pridružuju ljudi svih dobi i profesija. Ono je veoma progresivan pogled na svijet jer rješava mnoge probleme. Živimo u svijetu u kojem je rast populacije neodrživ. Životinje se iskorištavaju u svim zemljama svijeta i, kada neka grupa ljudi provodi ovu vegansku inicijativu, to je, zapravo, dio većeg pokreta svijesti koji služi za boljitak u svijetu.
Dio filma snimat će se i u Hrvatskoj. Zašto baš ovdje?
Hrvatsku sam odabrao jer me jako iznenadila. U svijetu postoje velika kozmopolitska područja gdje se veganski pokret prirodno i lakše širi. A postoje i mjesta poput Teksasa gdje je meso kulturološki veoma važan dio života i tamo je puno teže biti vegan. Moram priznati da od jedne zemlje u jugoistočnoj Europi poput Hrvatske nisam očekivao ovako napredan pogled na prehranu.
Ovo nije mjesto za koje bi čovjek rekao da ima tako snažan veganski pokret, a opet Prijatelji životinja rade sjajne stvari. Jedan festival poput ZeGe Vegea održava se na glavnom trgu glavnog grada i sjajno je posjećen, ima jako puno trgovina gdje se mogu kupiti veganski proizvodi i u knjižarama se mogu naći knjige o veganstvu.
>> ZegeVege Festival 2018. Zagreb
Također, čujem da su jako popularne farme na kojima se uzgajaju organski proizvodi, u restoranima se mogu naručiti vegetarijanska jela... I zato sam odabrao Hrvatsku, da u filmu bude predstavnica zemalja jugoistočne Europe. Ovo je jednostavno sjajno mjesto koje ohrabruje i zrači optimizmom. Hrvatska bi trebala biti odličan primjer svima i želim ispričati priču o njoj! Ovo je prilika da pokažemo da ljudi ne moraju čekati da veganstvo dođe k njima, nego da ga mogu prigrliti i učiniti da postane dio stvarnosti.
O veganstvu se ipak treba još mnogo učiti i do puno ljudi u svijetu treba doprijeti glas. Vi ste odabrali snimanje dokumentaraca, no kako drugi mogu sudjelovati u širenju tog progresivnog pokreta?
Imam sreće da sam dio filmskog svijeta i mislim da je film najmoćniji alat koji se može obraćati najvećem broju ljudi. Baš zbog toga svi, pa čak i oni koji nemaju mogućnost snimati filmove, imaju odgovornost činiti ono što mogu. Jer svi koji su prisutni na društvenim mrežama, a većina ljudi to danas jest, mogu biti aktivisti. Čak i ako to znači samo kliknuti, potpisati peticiju...
Svi imaju mogućnost potruditi se da se njihov glas čuje. Postoje stvarni dokazi da to funkcionira. Bezbroj je primjera kako su mnogi zakoni promijenjeni i životinjski životi spašeni doslovno samo zato što su ljudi “klikali”.
I pitanje je što se još može postići sada kada su ljudi shvatili da se puno toga može promijeniti. No, još ima ljudi koji misle da njihov glas nije bitan i važno je da se to što prije promijeni. Svatko od nas čini razliku!
>> Pogledajte video kako je spašena svinja Stella
Bio sam na predavanju i Dan Richardson snima dokumentarni film u kojemu pozitivno prikazuje Hrvatsku. Aktivisti u Hrvatskoj su već doveli do toga da su brojni zakoni za zaštitu životinja i prirode u Hrvatskoj ispred onih u Engleskoj, Sjevernoj Americi ili Australiji.