Glunčićeva ostavka kao prva dobra mjera za oporavak školstva

Zacijelo je bilo bolno prizemljenje premijera Plenkovića na putu iz Berlina, gdje je s kancelarkom Merkel pokušao odigrati protutežu beogradskom susretu Vučića i Sergeja Lavrova, kada je svoje medijske eksperte na ulasku u Zagreb priupitao: a što sam propustio?

Nedvojbeno, gruba je bila realnost povratka u balkansku kaljužu iz koje nikako da i nas i sebe iskoprca, pa se i njemu, uljuđenom europejcu, barem onako u bradu zacijelo omakla kakva psovka kada su ga izvijestili da je u njegovoj odsutnosti drugi čovjek Ministarstva obrazovanja, državni tajnik Matko Glunčić, propisno osramotio i njega i njegovu Vladu i sav civiliziran svijet kojeg se upiremo biti dio.

U eteru N1 televizije, prenijeli su mu, čovjek je krivnju za loše rezultate hrvatskih učenika na PISA istraživanju, a prema zapovjednom lancu i svoju vlastitu, pokušao svaliti na djecu, pa još i niže od toga, na najranjivije među ranjivima.

“U nekim europskim zemljama kažu lošijim učenicima da na dan testiranja ne dođu na nastavu. Evo, kod nas su u statistiku ušla i djeca s posebnim potrebama i nacionalne manjine”, izgovorio je državni tajnik i ostao živ, pa pritom uvrijedio te uistinu posebne roditelje djece s posebnim potrebama koji su od svojih malih bića uz nezamisliva odricanja učinili po mnogočemu posebnu djecu, ali ne na način na koji to vidi Matko Glunčić.

Uvrijedio je usput i roditelje iz korpusa nacionalnih manjina, pretpostavlja se, Rome, koji su svojoj ništa manje posebnoj djeci namijenili neki bolji usud od onoga što im obično donese prosjačenje i bosonoga skitnja, kojima Glunčić i slični nisu ama baš ničim omogućili da, u svojoj muci, ostvaruju vrhunske rezultate kao i većinska, zdrava i čista Glunčićeva hrvatska djeca.

Sramotnom izjavom uvrijedio je i svaku zdravomisleću osobu koja se gnuša pomisli na diskriminaciju djeteta, evo baš na 70. godišnjicu UNICEF-a, kada je u istoj prigodi u Zagrebu otvoren Muzej realnosti koji potresnim prizorima slika svu bijedu u kojoj žive milijuni djece, demaskirajući svijet iluzija u kojem zarobljeni žive Glunčić i njegova klika.

K tome, državni tajnik demonstrirao je elementarno neznanje o resoru kojim upravlja. Osim što su djeca s posebnim potrebama i manjine bili isključeni iz postupka, naime, nikad nitko u zemljama sudionicama nije spominjao da bi se na testiranje slali samo bolji đaci jer je svima cilj dobiti što objektivnije rezultate, ne i Glunčiću.

U konačnici, bio bi to verbalni gaf ni po čemu posebnog, tek bezličnog državnog činovnika da nije riječ o jednom od ljudi koji je zaustavio kurikularnu reformu da bi ponudio bolju, ekspertu koji bi trebao sudjelovati u kreiranju boljeg školstva, podržati stvaranje boljeg i pravednijeg svijeta, predvodniku sustava koji treba gušiti svaku primisao na diskriminaciju.

Stoga, njegova neiskrena isprika napisana iz uzdrmane ali još uvijek sačuvane fotelje nije dovoljna. Njegov povratak u ni po čemu posebnu običnost bila bi prva kvalitetna mjera za oporavak školstva i jedini ispravni potez premijera.     

>> SDP i predstavnici manjina napustili sjednicu jer na dnevni red nije uvrštena izjava Glunčića