Iza sebe ima oko 550 emisija i jednako toliko sati u televizijskom eteru, ali Aleksandra Stankovića publici nikada dosta. Novom, 14. sezonom “Nedjeljom u dva”, naravno u nedjelju, vraća se na ekrane, zbog čega dio njegove publike likuje, a supruga Željka žali jer, kaže Aco, godinama nije bio kod kuće na nedjeljnom ručku. Uz to, napisao je i svoju četvrtu knjigu “Sto faca i Aca” koja je svojevrstan hommage emisiji pa je tema za razgovor bilo napretek.
S Milkom Babović idem na kave
Gost prve ovosezonske emisije je Milan Bandić. Zašto?
– Aktualan je pa ćemo razgovarati o temama koje nas zabavljaju ovih dana. O Holdingu i otpuštanju ili neotpuštanju unutar njega, stanju u gradu, ali i njegovim eventualnim daljnjim političkim ambicijama.
Dva dana nakon Bandića imate promociju svoje nove knjige. Iz naslova se da naslutiti o čemu je riječ, ali otkrijte nam detalje iz prve ruke.
– U stotinjak anegdotalnih kratkih priča pokušao sam se prisjetiti što sam proživljavao sa svojim gostima. To je neka vrsta making offa ili u prijevodu ‘kako se radila emisija’. Nisam prepričavao ono što je bilo pred kamerama, koga to više zanima, to mi je bezveze. Prepričavao sam svoja sjećanja i reminiscencije na zadanu temu kao, primjerice, činjenicu da sam postao dobar prijatelj s Milkom Babović iako se sa svojim gostima baš i ne družim. S njom pijem kavu, baš smo bili na jednoj prošli tjedan. Naravno, prepričavao sam i svoje dojmove o emisijama koje su izazvale pažnju javnosti poput gostovanja Leta 3, Emira Kusturice ili Milorada Dodika. Uglavnom, kriterij odabira ljudi koji su ušli u knjigu bila je moja memorija i svi akteri iz knjige pozvani su na promociju u Novinarski dom, a vidjet ćemo hoće li baš svi doći.
Publika živi u uvjerenju da televizijska lica žive glamurozno, a vi ste počeli pisati iz financijske potrebe, točnije kreditne. Je li i ova knjiga potreba ili je pisanje sada čisti gušt?
– Kredit me i dalje reže, ali ne, ne pišem više zbog financija. Utvaram si da imam neki talent za pisanje pa što da se to baci.
Vaše prve tri knjige su zbirke poezije, a povijest je dokazala da su melankolici i depresivci najbolji pjesnici. Ima li tih elemenata i u vašem karakteru?
– Kratko i jasno, odgovor na ovo pitanje je da.
Odličan ste i pjevač. Odakle ti geni, imate li umjetnika u obitelji?
– Nemam, iako, i majka i otac imaju dobar sluh. Trenutno sam pjevanje potpuno zapostavio. Ustvari, pjevam samo kćeri Uni, i to skoro svake večeri. Na repertoaru nam je kaubojska pjesma “Krčma starog Johnnyja”, iako se zadnjih dana dijapazon njezinih želja proširio i na “Nadalinu”. To je uspavljuje.
Biste li pristali sudjelovati u showu “Zvijezde pjevaju”?
– Ne. Nemam ništa protiv tog formata, ali meni se to ne da.
Još mirno spavam
Uz “Nedjeljom u dva” ide pridjev kontroverzan. Kontroverzni gosti, kontroverzne teme, kontroverzan stil vođenja... Jesu li vam ikada prijetili zbog odabira gosta?
– Pa ako je i bilo prijetnji, o tome ne pričam, to držim za sebe. Ali mirno spavam i nemam strahova.
Koja je emisija, s kojim gostom, po vašim saznanjima bila najgledanija?
– Ako govorimo o vremenu kada su u konkurenciji gledanosti tri nacionalne televizije, mislim da je apsolutna pobjednica Lepa Brena. Pretpostavljam zato što je zadržala status zvijezde koji je imala u Jugoslaviji pa je ljude zanimalo što ima i reći, a ne samo otpjevati. Interes za nju zacijelo je pojačao i prijepor o tome zašto je u ratu u Bijeljini nastupala u uniformi vojske Republike Srpske. Iz te priče izvukla se diplomatski, istinom ili neistinom ja to ne znam, rekavši da je pjevala kako bi spasila oca i odvela ga u Beograd. Tko sam ja da joj sudim, ja bih za oca i majku učinio i puno gore stvari. A što se tiče gledanosti u vremenima prije nego što su se pojavile Nova TV i RTL, mislim da je najgledanija bila emisija s Ivicom Račanom, tadašnjim premijerom, a nakon nje ona sa Stjepanom Mesićem.
Kada ćete opet ugostiti Zorana Milanovića?
– Bio mi je gost četiri ili pet puta, ali ne otkako je premijer. To izbjegava, a ja ga čekam. Dobar je i sugovornik i govornik, iako sva ta gostovanja nisu za njega završila dobro. Imao je svojih posrtanja, ali vješto se izvlači iz neugodnih situacija pa ga se može poželjeti u emisiji. Ako ništa drugo, kada nešto ne zna, onda kaže ‘ne znam’.
Zbog kojega gosta uoči emisije niste spavali od nervoze?
– Nije da nisam spavao, ali golema trema mi se dogodila kada mi je gost lani u rujnu bio Ivo Sanader. I to ne toliko zbog njega koliko zbog javnosti jer bila je jako polarizirana u vezi s tim gostovanjem. Pedeset posto gledatelja ga nije htjelo, a pedeset posto je i odlučio sam da ga treba čuti. I poslije emisije je bilo gadnih kritika. Znate, ne mogu reći da sam s godinama oguglao na kritike. Još im posvećujem puno previše pažnje. Ne možda javno, ali recimo da često otrčim dva kruga više da iz sebe izbacim stres. Ta emisija me baš razdrmala.
Prenose vas u cijeloj regiji. Je li bilo poslovnih ponuda zbog kojih ste pomišljali otići s HTV-a?
– Bilo ih je i godile su mi, ali dolazile su u nezgodnom trenutku, baš kada sam zasnivao obitelj. Nije mi se odlazilo iz Zagreba, a ono što su mi nudili značilo je da moram otići ili u Beograd ili u Sarajevo. Domaću ponudu prelaska na Novu TV odbio sam jer su me zvali za urednika Informativnog programa, što me uopće ne zanima. Za uredničke se funkcije ne kandidiram ni na HTV-u.
Kod kuće ne razgovaramo o poslu
Prema ženama ste nekako mekši u emisijama, jeste li toga svjesni?
– Istina je da sam prema ženama često blaži nego što bih trebao. Ne znam zašto je tako, možda zato što ih ima manje i u politici i u emisiji pa čuvam priliku da mi opet dođu.
Koja vas je najviše raspekmezila?
– Nije me sasvim raspekmezila, ali recimo da je to Jadranka Kosor s kojom sam sada zakopao sve ratne sjekire. Naime, dok je bila premijerka, nije mi htjela doći, a ja sam je po portalima jako kritizirao. Žena je sada potpuno promijenila svoj karakter, a i ja sam, priznajem, bio puno blaži nego što bih bio da mi je došla kao premijerka. Ma i inače sam mekši i ne vodim emisije kao prije deset godina, što objašnjavam iskustvom. U početku sam se pokušavao dokazivati provokacijom, a sada nije nužno da samo na temelju nje stječem gledanost pa pokušavam s ljudima i razgovarati.
Koja je vaša dijagnoza stanja hrvatskoga društva?
– Mislim da je nacija već dulje u depresiji, ali isto tako da nisu za sve krivi političari. Treba se okrenuti oko sebe i vidjeti kako se ponašaš u vlastitom dvorištu, da imaš sina od 35 godina koji živi s tobom jer mu je tako relativno dobro, da živiš u minusu iako to nije pametno... Treba potražiti krivca i u samome sebi.Naciji nedostaje samokritičnosti.
Ljetos ste proslavili prvu godišnjicu braka. Je li se s tim potpisom u vašoj vezi išta promijenilo?
– Osim što nosim prsten na ruci, sve je ostalo isto. Bili smo u Dubrovniku, gdje smo se i vjenčali. Bilo je lijepo ali prevruće. Zaželio sam se odmora u rujnu kada je hladnije i nema gužve, ali ne mogu zbog posla.
Na koga je nalik vaša četverogodišnja kći Una?
– Kažu da nalikuje mojoj majci iako hvatamo u njoj i malo Željke iz mlađih dana. Nismo nadobudni roditelji koji je tjeraju da uči, recimo, pisati, Una je drago, veselo, razigrano i mazno biće i zbog toga smo sretni.
Kako je novinaru u braku s novinarkom?
– Trudim se posao ne donositi kući. Mislim da Željki smeta što sam u tom smislu zatvoren i ne govorim joj ništa. Ona je, kad je riječ o poslu, ekstrovertiranija i traži da sudjelujem u njezinu poslu tako da joj dam savjet ili sugestiju pa ponekad to i učinim.
Vidite li se kako s HTV-a odlazite u mirovinu u 67. godini života?
– Uh, nadam se da ne. Volio bih, koliko god ludo zvuči, u starosti popravljati motore. To mi se čini kao posao koji bi me ispunjavao. Manje je stresno, a tako bih izbjegao i stalnu pažnju javnosti koja mi je u početku imponirala, ali s vremenom se to reduciralo. Sat vremena tjedno u emisiji sasvim mi je dovoljno.
>>Kreditima u francima nisu odoljeli ni političari, TV voditelji, glumci...