Goran Marić (HDZ): Prodati Končar telefonski bez analize je neprihvatljivo. Tko je dogovorio cijenu?

Nakon burnog početka jutra i poziva oporbe da se Sabor sam raspusti i da se raspišu prijevremeni izbori, zastupnici su radni dan nastavili raspravom o radu AZ obveznih mirovinskih fondova za 2015. godinu. Predsjednik uprave AZ mirovinskih fondova Dinko Novoselec izvijestio je da je prošla godina bila još jedna u nizu uspješnih godina za članove njihovog fonda.

– Naša najveća pojedinačna ulaganja u prošloj godini odnosila su se na dugoročne obveznice RH, većinom dugoročnih dospijeća. Smatramo da trenutno i tržišni prinosi predstavljaju atraktivno ulaganje za članove naših mirovinskih fondova. U dioničkom dijelu portfelja uz značajnu izloženost prema domaćih turističkim kompanijama najznačajnije pozicije odnose se na izdavatelje iz područja zdravstva i prehrambene industrije. AZ obvezni mirovinski fondovi u 2015. godini sudjelovali su u dokapitalizacijama u više hrvatskih dioničkih društava. Dokapitalizacijama od Podravke, luke Rijeke i Ilirije – pojasnio je Novoselec.

HDZ-ov Goran Marić primjetio je da nije nikada zabilježio da je netko u Saboru govorio o ukidanju drugog mirovinskog stupa.

– To je tema da se može napadati onda one koji ne misle kako je nametnuto misliti. Ali onda ništa ne razumiju, ništa ne znaju ni Poljska, ni Mađarska, ni Slovačka, ni Litva, ni Latvija i ostale zemlje koje su zbog pada BDP-a i zbog krize zamrznuli izdvajanja u drugi mirovinski stup i nitko nije dirnuo u ono što je izdvojeno u taj stup do tada. I ne mogu se oteti dojmu da se nekada namjerno ne izriču činjenice da bi se došlo do pogrešnog zaključka – smatra Marić. Ne slaže se s tezom da mirovinski fondovi trebaju biti generator gospodarskog razvoja i da bi trebali ulagati u državnu imovinu.

– Ta mantra se temelji na neznanju, ta mantra. Dokazano je da više potiče gospodarski rast fond solidarnosti nego drugi mirovinski stup, ali ako mene mislite prozvati zbog te tvrdnje onda ja priznam ponovo, plagijator sam, ovo je izjava jedne znanstvenice iz Slovačke koja je nedavno gostovala u Hrvatskoj pa je to kazala, možda i ona ne zna dovoljno. Kazali ste da fondovi moraju ulagati u državno, pa kupuju obveznice državne, ulažu u dionice državnih tvrtki i da je to, postoji takva teza, da je to zadržavanje nekakvog vlasništva i kontrole nad tim dionicama. A što ako mirovinski fondovi sutra prodaju te dionice nekom sa druge strane kontinenta? Naravno, to je njihovo pravo i možda i ekonomska odluka. ali onda se ne može temeljiti tvrdnja da je to zadržavanje nekakvog kontrole i nadzora nad imovinom – nastavio je Marić. Kritizirao je odluku Vlade, iako je dio vladajuće većine, da proda Končar mirovinskim fondovima.

– Prodati nešto u sekundi telefonski, bez analize, dogovorno, e to mi je neprihvatljivo. Dobiti za 20 posto dionica Končara tristotinjak milijuna kuna, pitam se tko je dogovorio cijenu? Tko je dogovorio uvjete? Tko je dogovorio kupca? S kim se dogovarala ta transakcija? Na burzi. Kako je moguće ako je na burzi da onda četiri mirovinska fonda kupe baš podjednako po istoj cijeni isti paket. Pa baš me interesiralo tko je dogovarao takve transakcije i zbog čega? I jel' se moglo dobiti možda umjesto 300 milijuna 500 milijuna kuna? Je. I baš u ovom trenutku danas. Možda se moglo za 30 dana - smatra Marić.

I HSU-ov Silvano Hrelja osvrnuo se na prodaju Končara.

– Kako je to prodano, to bi morali pitati preko puta, trenutno je zasjedanje sjednice Vlade premijera Oreškovića, zašto, zbog čega, tko je pregovarao, zašto ta cijena, zašto u 5 minuta, zašto ne na Burzi? Oprostite, vaše pitanje je otišlo na krivu adresu - replicirao je Hrelja Mariću.

Mostov Ivan Lovrinović primjećuje da se u izvještajima navodi da ima 1,7 milijuna članova u četiri fonda.

– Nas ovdje i hrvatsku javnost zanima i valjda zaslužujemo informaciju o tome koliko imate tzv. pasivnih članova koji ne mogu redovito uplaćivati doprinose jer ne rade tijekom cijele godine. To bi bio pravi podatak jer bi on otkrio dobar dio nepravde ovakvog sustava – rekao je Lovrinović. Ponovno otvara temu potrebe reforme mirovinskog sustava.

– Ta transformacija drugog mirovinskog stupa ne treba ići na način da se traži njeno ukidanje. To bi bilo ne demokratski. Tada bi se vratili tamo negdje u 99.-u, 2000.-u godinu kada je ne demokratskim putem uveden drugi mirovinski stup. Zašto? Jer se ni jedan član iz ovih drugog mirovinskog stupa znači, obveznog nije mogao izjasniti hoće ili neće nego je morao, što bi značila ispravak te nepravde da danas novi sustav vidimo kao prvi stup međugeneracijske solidarnosti a treći stup koji nitko ne spominje, postoji, neka taj stup bude pravi, dobrovoljni, dragovoljni stup, fond u koji će ljudi ulagati svjesni rizika i zarade dobiti koju eventualno mogu dobiti – poručio je Lovrinović.

>> Sabor se treba raspustiti do 15. srpnja i potom raspisati izbori