Goran Radman: Političari zovite mene, a ne novinare!

Političari vole izravno zvati i novinare, da, ali to je dio loše poslovne kulture. Naravno da ima i prijateljske simbioze, ali ne volim tu pritajenu, interesnu spregu...

Goran Radman, glavni ravnatelj HRT-a, odmah na početku razgovora imao je potrebu objasniti jednu, kako je rekao, urbanu legendu.

– Ozbiljna je manipulacija da sam se oprostio od svojih kolega na Vernu još u rujnu, dakle i prije nego što sam izabran za glavnog ravnatelja. Što se zapravo dogodilo? Početkom rujna sazvao sam Stručno vijeće i obavijestio kolege da se natječem za novo radno mjesto te ako me izaberu da ću otići s Verna. Predsjednik UV-a tada je rekao kako je uvjeren da ću dobiti posao glavnog ravnatelja i tako je to interpretirano – rekao je Radman.

:: Zašto ste se uopće odlučili vratiti na HRT? Jasno je da ste tu došli uz političku potporu Kukuriku koalicije.

Na Vernu mi je istjecao prvi dekanski mandat, ozbiljno sam se lomio želim li ga nastaviti, imao sam u planu profesorsku karijeru, doktorat. A s druge strane, kad su počele priče o kandidatima za glavnog ravnatelja, s više strana stizali su glasovi podrške toj ideji, iako sam u početku govorio da nema smisla vraćati se. No, promijenio sam mišljenje i prihvatio da u Hrvatskoj trenutačno nema puno ljudi zahtjevnih kompetencija, koji razumiju politiku, kulturu, medije, tehnologiju i koji mogu raditi na rješenju problema HRT-a. HRT je glavinjao u smjeru koji bi za njega bio poguban. Trebalo je intervenirati, zakonodavac se odlučio kroz jačanje ovlasti glavnog ravnatelja, jer je prethodna tzv. demokratska situacija iz bivšeg zakona rezultirala potpunim kolapsom sustava. Dijeljenjem obveza između programskog vijeća, NO-a i ravnateljstva stvorila se situacija da je sustav postao žrtvom.

:: Postoji li politička intencija vladajuće koalicije i koliko se najjača stranka bavi HTV-om kao najjačim medijem u RH?

Odlučio sam se natjecati tek nakon što sam dobio uvjeravanja kako od važnih političkih ljudi tako i od jednog broja novinara sa samog HRT-a, ali i od 30-40 nevladinih udruga koje su povezane s HRT-om, da postoji zajedničko mišljenje da sam ja dobar kandidat. Bez tih uvjeravanja ne bih se upustio u to kao ozbiljan čovjek i kao čovjek s profesionalnom karijerom. Također, za moj izbor postojao je konsenzus znatno širi od samo vladajuće koalicije. Jednako tako znao sam da mi ta potpora ne jamči ništa. Svoj program nisam radio u dosluhu s članovima i jedne stranke. Ne donosim sa sobom ni dogovor ni obvezu prema politici.

:: Kad ste dolazili za glavnog ravnatelja slovili ste za čovjeka predsjednika Josipovića?

Zovem se Goran Radman i imam 56 godina. Puno sam energije i truda uložio u to da budem Goran Radman i da iza sebe ostavim trag, utoliko nisam ničiji nego isključivo svoj čovjek. Budući da imam 56 godina, imam puno prijatelja i poznanika, jedan od njih je i Ivo Josipović. Mogu tako govoriti i o Zoranu Milanoviću, Tomislavu Karamarku.., gotovo sve političke čelnike dobro poznajem iz raznih životnih faza i sa svima sam u relativno dobrim odnosima. S nekima dijelim svjetonazor, ali nikada te stvari nisam kompenzirao sa svojim profesionalnim odgovornostima. Već dugo nisam u politici, moja politička karijera bila je kratka, od 1979. do 1984. bio sam predsjednik omladine Zagreba i predsjednik omladine Jugoslavije. Iz vremena TV Zagreb u ovoj je kući demonstrirana odlučnost da se promovira politička neovisnost, bio sam i potpisnik te deklaracije. I dandanas se ponosim kako smo odradili pripreme za prve parlamentarne izbore. Paradoksalno je da je veći dio ljudi koji su nosili taj profesionalni angažman nakon izbora proglašen nepoćudnima, a među njima bio sam i ja, i zabranjen nam je rad na televiziji.

:: Koliko ste izloženi političkim pritiscima. Zovu li vas političari i traže li skidanje pojedinih priča?

Svi su dobro došli sa svojim pozivima i komentarima.

 :: Dakle, poziva ima?

Apsolutno ih ima, uvijek ima razloga da netko misli ovako ili onako. I ako itko u ovoj kući treba primati te pozive, onda sam to ja. Ako ikoga političari trebaju zvati, onda trebaju zvati mene, a ne novinare. Ako itko treba razumjeti što je priroda te intervencije, onda sam to ja. Ja moram preuzeti na sebe tu gromobransku ulogu. Ja sam taj koji onome koji zove treba reći nemate na to pravo i ne možete tako raditi, ili pak procijeniti da je komentar validan i da će nam pomoći u objektivnom i profesionalnom radu. Najgore mi je kad novinar izravno razgovara...

:: Ali, političari vole izravno zvati i novinare...

Oni vole, da, ali to je dio loše poslovne kulture. To se, u pravilu, ne radi. Ne volim tu simbiozu. Naravno da ima i prijateljske simbioze, ali ne volim tu pritajenu, interesnu spregu.

:: Čista trgovina.

Da, čista trgovina. Ja tebi informaciju, ti ćeš meni nešto drugo. To spada u kodeks, novinar mora znati braniti svoju autonomiju i svoje pravo da kaže što misli.

:: Koliko ima trgovine među novinarima na HRT-u?

Puno. Ova je kuća incestuozna od svog nastanka, nastala je kao politička kuća. Ali postojao je konsenzus o tome na što se ima pravo. Pa čak i u vrijeme jednoumlja znalo se da je područje interesa središnja informativna emisija, sve je ostalo bilo na raspolaganju. Ako danas gledate “Kuda idu divlje svinje” pronaći ćete podosta, za ono vrijeme, neprihvatljivih političkih poruka, ali to je bilo područje slobode. I tada je postojao element obračuna, koga podržavaš, koga kudiš, koga zoveš u emisije, koga prikazuješ ovako a koga onako. Bez obzira na to što je bio jednopartijski sustav, postojala je ista vrsta sukobljavanja.

:: Predstavili ste novu strategiju razvoja HRT-a, što su glavni naglasci?

Cilj je da budemo uvjerljiviji u onome što radimo. Dakle, da budemo javni servis koji javnost smatra vrijednim i korektivnim. Prvo moramo prevladati postojeći hendikep naslijeđenog organizacijskog ustrojstva. HRT ne postoji kao HRT u tradicionalnom smislu, nego kao mehanički zbir nekadašnjeg radija, nekadašnje televizije, glazbene proizvodnje, odašiljača i veza, koji su kao samostojeći silosi stavljeni pod isti krov, a nikada nisu integrirani. Tako je bilo do stupanja na snagu novog Statuta koji omogućava integraciju. Dilema je bila ili otpustiti sve te silose, pa neka se razvijaju neovisno jedni o drugima, ili ih integrirati u jedinstvenu strukturu. Procijenio sam da je integracija bolje rješenje. Ukidamo unutarnje strukture, gubi se organizacija radija, televizije i glazbene proizvodnje i stvaramo jedinstvenu multimedijalnu funkcionalnu organizaciju u kojoj će ključne organizacijske jedinice biti program, produkcija, tehnologija i poslovanje. A sačuvat ćemo specifične medijske izraze, radijske, televizijske i multimedijske kanale preko kojih ćemo emitirati program. Ukidamo sadašnje redakcije koje su bile zadužene za punjenje termina. Programi nisu bili osmišljene cjeline. Budući da su se množili kanali i da su se naši rivali organizirali dinamičnije, nemoguće je bilo u takvom ustrojstvu opstati. Prelazimo na uređivanje programa preko programskih kanala, postavljamo glavnog urednika i urednika prvog televizijskog programa, prvog radijskog i tako dalje... Nije bilo dosljednog uređivanja, nego je svaka redakcija radila svoj posao, popunjavajući svoj termin. Treća ključna promjena je u informativnom segmentu, od dvije redakcije informativnih programa radija i televizije radimo vlastitu informativnu agenciju koja će svojom produkcijom hraniti potrebe svih naših kanala, radijskih, televizijskih...

:: To znači da će svi sve raditi? Televizijski novinar radijski posao i obrnuto?

Da, ali u srednjoročnom razdoblju neće doći do velikih promjena, bilo u smislu medijskog izraza ili tematike kojom se bave. Ali postupno ćemo omogućavati multimedijski izričaj. Mlađi kolege će jednostavnije i prirodnije ući u to od starijih.

:: To će vjerojatno izazvati velike otpore. S jedne strane netko će sam snimati, pisati, javljati se u eter, a s druge strane imate novinare koji cijeli tjedan rade jednu emisiju, i to za lijepu plaću. A, bome, ima i ljudi na HRT-u koji ništa ne rade, a primaju plaću.

Da, dosad je bilo moguće da netko tko je do jučer radio neki posao pa je odlučeno da ga više ne radi, jednostavno ne radi ništa i prima plaću. Naša interna sistematizacija onemogućavala je rasporede na drugačiji način. Jednom dosegnuta pozicija vječno se branila bez obzira na valorizaciju rada. Ovo preustrojstvo pokreće cijeli niz promjena u radno-pravnom smislu, idemo s novom sistematizacijom radnih mjesta.

:: Je li točan podatak da na HRT-u, uz 3300 zaposlenih, imate još 3700 vanjskih suradnika?

Trenutačno imamo 3361 zaposlenog. Ove godine prirodnim odljevom izgubit ćemo oko 60 zaposlenika, a zadnje dvije godine postoji kontinuitet pada broja zaposlenih. Broj vanjskih suradnika velik je jer priroda rada zahtijeva vanjsku suradnju. O HRT-u ovise film, teatar, čak muzejska aktivnost... Sam broj vanjskih suradnika nije toliko bitan nego zašto se tako radi i čemu to služi. Projekti u dramskoj produkciji zahtijevaju veliki angažman vanjskih ljudi, kad projekt završi ti ljudi otpadaju. U vanjske suradnike spadaju i svi gosti kojima pokrivamo putne troškove da dođu na HRT, zatim i svi statisti itd... Ali da, postoji i nepotrebno angažiranje vanjskih suradnika na poslovima tehničke i organizacijske prirode koje bi mogli odraditi zaposlenici.

:: Budući da inzistirate na sinergiji, po modelu svi rade sve, to će značiti i otpuštanje?

Ne mogu sada govoriti koji će biti ishod restrukturiranja. Do kraja lipnja taj plan Vladi moramo predložiti, a može se očekivati da on istakne i viškove. Ali ne bih bez detaljnog uvida licitirao s brojem ljudi koji će biti višak. Imamo indikatore da smo relativno loši u omjeru broja zaposlenih i sati proizvedenog programa, dakle imamo previše ljudi za obim programa koji proizvodimo.

:: Glavni vam je prihod od pretplate. Kakvi su trendovi prihoda od marketinga u svjetlu vaše kontroverzne odluke da se prestane mjeriti gledanost emisija.

Imamo stabilan javni prihod, visoku lojalnost ljudi koji plaćaju pristojbu. Oko 95 posto ljudi plaća pretplatu i na tome im se zahvaljujem. Bez obzira na zakonsku obvezu, ljudi ne bi pristojbu plaćali u tako visokom postotku da nemaju osjećaj da za svoj novac dobivaju odgovarajuću vrijednost. I često kažem, za 2,60 kn dnevno oni dobivaju neusporedivo veću vrijednost nego za bilo što drugo što mogu za taj novac dobiti u medijskom prostoru. Nekada je pretplata bila jednaka iznosu dnevnih novina, a danas su najjeftinije dnevne novine pet kuna, a mi za 2,60 kuna nudimo četiri TV programa, tri nacionalna radijska, jedan međunarodni, osam regionalnih, glazbenu proizvodnju s tri orkestra i zborom...

:: Ali niste na kiosku... niste u tom segmentu na tržištu.

Pa, naravno, ali i to je način na koji gledamo da li ljudi za taj novac dobivaju odgovarajuću uslugu. Mislim da možemo još više i bolje. Dajemo fer sadržaj za fer novac. Protekle tri godine imamo kontinuirani trend pada komercijalnog prihoda. Sada smo na trećini onoga što je bilo prije tri godine. Ovu ćemo godinu završiti na oko 130 milijuna kuna komercijalnog prihoda koji je u dominantnom dijelu prihod od oglašavanja. Bila je kriva strategija kompenzirati javne prihode komercijalnima, dakle većom komercijalizacijom programa. HRT mora sukladno javnom prihodu raditi javni sadržaj. Uvjeren sam da možemo kvalitetnije prihodovati komercijalno, ali osnova je kvalitetan program koji se može dobro komercijalizirati. BBC ima veće komercijalne prihode, a nema uopće reklame. To je zato što prodaje svoje emisije, drame..., svijet ih cijeni kao standard kvalitete. Rastuće TV tržište u svijetu željno je dobrih proizvoda, naši “Hrvatski kraljevi” prodani su u 80 zemalja jer su bili dobar proizvod.

:: U svom programu naglasili ste da svatko na HRT-u ima svoju priliku, ali da je bitna etičnost, lojalnost, kompetentnost. Što je u tom svjetlu s Hloverkom Novak-Srzić, dugogodišnjom novinarkom koja se sada veže uz slučaj Core medija? Ostaje li u programu kulture, postoji li šansa za njezin povratak u informativni program ili joj pripremate otkaz?

Razumijem da biste razgovarali o imenima, ali za mene je svaki od 3361 zaposlenog ime i ne želim nikoga izvlačiti iz tog konteksta. Moja je poruka da će novo ustrojstvo svim ljudima koji se žele afirmirati profesionalno na HRT-u to i omogućiti i da će iskaz njihove ambicije biti dobrodošao. Nemam nikakve dogovore, nikome pozicija nije zajamčena, imat ćemo natječaje.

:: U tom kontekstu se i Hloverka može javiti za neko mjesto, iskazati ambiciju?

Apsolutno, kad se organizacija ustroji i postave ljudi i svi ostali će se u toj strukturi morati smjestiti. U nove radne ugovore ugradit ćemo elemente etičnosti, lojalnosti i kompetentnosti. Svatko će za sebe odlučiti odgovara li mu to, ali neće se više smjeti u kući i izvan nje raditi isti posao. Ili da se na HRT-u prima plaća, a negdje drugdje radi. Neće nam se moći dogoditi da imamo aktivizam u angažiranju protiv imidža HRT-a. Prvo trud treba uložiti u kući i izboriti se za svoje stavove, a ne javno i negativno o tome govoriti. To ćemo ugraditi u ugovore i svi koji to potpišu morat će to i poštovati.

:: Dakle, TV novinar više neće moći davati intervjue i pljuvati po HRT-u?

Moći će oni sve poštuju li osnovne standarde etike i radnih odnosa.

:: Jeste li kada čuli za sintagmu talibani na HRT-u?

Čuo sam više puta.

:: Zamjerka je da su se u uredničke strukture HRT-a vratili oni koji se ponašaju kao aktivisti, a ne objektivni novinari?

Aktivizma ima strašno puno. Dijelom je naslijeđen zbog dojma neuređenosti ove kuće unazad tri do četiri godine. Prvo su htjeli interno komunicirati, a kad nisu mogli onda su počeli govoriti prema van. Ali to ne može biti norma, mora se razgovarati u kući.

:: Cijela v.d. ekipa prozvana je talibanskom?

To je oznaka te neke revolucionarne skupine koja se izborila za mandate u vrijeme promjene koja je prethodila mojem dolasku.

:: Vi ste zadovoljni tom ekipom, iz nje je izletjela Sanja Mikleušević Pavić?

Pravo da vam kažem toliko je dinamike da ne uspijevam pratiti tko je sve u ekipi. Za mene postoje organizacijske forme i sve što se radi trebalo bi biti mjereno time što se radi. Voli li Sanja Domagoja ili Domagoj Sanju, ili Sanja voli... Milovana... Da, to je za mene sve bespredmetno. U redu je da ljudi to mogu komentirati, mi jesmo tračerska nacija, ali posao je posao, treba raditi. Pritom me ne zanima je li netko taliban ili što drugo, bitno je da profesionalno radi. Ne zanima me ni kakva tko ima uvjerenja, neka ih iskazuje, ali neka bude profesionalan. Ne smije se propustiti pitati drugu stranu, provjeriti informaciju, preispitati validnost stava. Novinari ne smiju biti članovi političkih stranaka, interesno spojeni. To se ne odnosi samo na naše novinare nego i na naše goste. Ako je on sam sebe isključio asocijalnim ponašanjem, onda na HRT-u nema što raditi.

:: Što će biti s plaćama na HRT-u, dojam je da su plaće na televiziji i dalje velike?

Potpisivanjem individualnih ugovora i novom sistematizacijom mijenjamo parametre kojima plaćamo rad. Već s plaćama u lipnju one će biti transparentnije i pravednije, a nadam se da neće biti nijednog zaposlenika koji ne radi, a prima plaću.

:: Tri čarobne riječi obilježavaju sve poslovne subjekte posljednjih godina u Hrvatskoj. Restrukturiranje, sinergija i optimiranje. Konačna posljedica toga je ušteda na troškovima. Postoji li procjena koliko želite uštedjeti na plaćama i drugim troškovima?

Planom restrukturiranja odgovorit ćemo na efikasnost rada, smanjiti jedinične troškove rada prema učinku izvršenog, samo preustrojem i stvaranjem jedinstvene organizacije uštedjet ćemo na strukturnim troškovima spajanjem funkcija. A u drugom koraku efikasnošću rada osigurat ćemo više za proizvodnju programa. Veći učinak za novac također je cilj restrukturiranja.

:: Radman Superman?

To je zgodna okolnost, izraz dobrodošlice jednog zaposlenika koji je napravio fotomontažu. Fotomontaža mi se dopala i nakon tri mjeseca na HRT-u s jedne strane bih si poželio da budem Superman, a znam i sam da bez uvjerenja da moram biti Superman neću uspjeti.

:: Dakle, bit ćete Superman HRT-a?

Da, tako je to promovirano, ali ne vidim se kao Superman nego kao običan čovjek. Iako sam se šalio i s kolegom Tončijem Vrdoljakom jer mi nije bilo jasno kako je osam godina vođenja HRT-a uspio prikazati kao borbeni sektor, tj. prvu liniju fronte, nakon tri mjeseca na to gledam sasvim drugačije. Shvaćam zašto to može biti i tako interpretirano i što znači hodati po minskim poljima, izbjegavati snajperske hice, bježati od minobacačke vatre na HRT-u. (smijeh)

:: U Dubrovniku su vas optužili da ste zabranili oglašavanje aktivista za referendum o golfu na Srđu?

Htjeli su se oglasiti na Radio Dubrovniku kako bi mobilizirali javnost da dođe potpisati peticiju za referendum. Naš je urednik procijenio da to ne bi bilo dobro. Konzultirao se s nama, podržali smo ga da odbije te zahtjeve, ali s idejom da reagira programski i da im u redovitom programu da prostor, besplatno, jer je to relevantna tema i apsurdno je da nevladina udruga plaća oglas, a mi to ignoriramo. Dakle, ja nisam ništa zabranio, procjena je to urednika koju smo podržali i dali smo im mogućnost da sudjeluju u našem programu.