U dva navrata bio je Hajdukov trener, bio je i šef omladinske škole, a sada je na novoj funkciji. Možda je prerano za fotelju, dugo je govorio da želi biti trener. – Želio sam biti trener, ali teško je naći dobar klub. Imao sam više varijanti, ali u životu se nešto dogodi ili ne dogodi. Dok ne potpišeš ugovor, nije gotovo. U to sam se uvjerio, imao sam sve dogovoreno s Malagom, trebao sam postati pomoćnik Berndu Schusteru, ali ništa. Praktički, u Split sam došao spakirati torbe. Ne bih trebao pričati o tome, puno više zna menadžer Miro Milardović.
Kako se onda odvijala priča oko Hajduka? Vučević je bio veliki kandidat za izbornika U-19, a onda...
– Dvije godine sam bio izvan posla, moje ime izašlo je na vidjelo na sastanku Nadzornog odbora na kup utakmici Hajduk - Dinamo. Razgovarao sam s predsjednikom Marinom Brbićem, želio sam da Hajduk stane iza cijele priče oko mene kao izbornika U-19, ali na kraju je ispalo da postajem sportski direktor.
Svjestan je da se u nogometu, posebno kada je Hajduk u pitanju, sve mijenja svjetlosnom brzinom.
– Ne znam što me čeka sutra, namjeravao sam biti trener Hajduka četiri-pet godina, pa ste vidjeli što se dogodilo. U Hajduku se ljudi troše vrlo brzo, neću sad reći da želim biti sportski direktor idućih pet godina. Ali, to bi bilo normalno.
Ciljat ćemo najbolje od HNL-a
Što mu je donijela funkcija sportskog direktora?
– Zahtjevno je biti sportski direktor, primarna je prva momčad. S tim da u svakom ozbiljnom klubu puno toga pripada treneru prve momčadi. Tako sam se i s dogovorio s Tudorom, koji ima slobodu u odabiru igrača, slaganju momčadi. Njegove ću želje pokušati ispoštovati koliko god mogu.
Volio bih da sutra osvojimo naslov, ali to neće biti tako. Lažnih obećanja i iluzija bilo je i previše posljednjih godina
Odnos s Igorom Tudorom ne bi trebao biti problematičan.
– Mi smo prijatelji. Istina, više se uvažamo nego što se družimo. Nismo ista generacija, ali razmišljanja su nam vrlo slična. Obojica želimo da Hajduk ima strategiju za idućih pet-šest godina i da ne srlja. Te promjene strategija proteklih su se godina često događale. Naš osnovni i definitivni plan je živjeti na bazi svoje omladinske škole. Zato taj rad u omladinskoj školi moramo dovesti na najviši mogući nivo. Paralelno s tim imamo prostor da pokušamo dovesti najbolje igrača HNL-a. Usto, igrači, koji dolaze moraju se prilagoditi stilu koji tražimo. Tudor i ja tražimo prepoznatljiv stil u svim kategorijama, s naglaskom na prvu momčad.
Prvi Vučevićevi koraci su jasni. Otkrio nam je to njegov zid s obvezama. Podcrtana su tri mlada igrača, riječ je o Nikoli Vlašiću, Andriji Baliću i Anti Blaževiću.
– Pred realizacijom smo tri nova ugovora s našim mladim igračima.
A prodaje, dolasci...
– Težnja je dovesti mlade igrače, reprezentativce, koji su potencijali, ili igrača od 25-26 godina, koji donosi prevagu. Teško je govoriti o prodajama. Tržište u Europi je jasno, želi mlađe igrače i to se ne može mijenjati. Kad bismo stali na noge, onda bi klub mogao lakše ići naprijed, othrvati se prodajama mladih igrača. Pa, mi u momčadi imamo samo Maloču, koji ima kontinuitet igranja u Hajduku.
Odaslao je jasnu poruku mladim igračima. Ponovio je što im je rekao na prozivci za novu sezonu.
– Svi bi htjeli imati novac Luke Modrića, ali rijetki su oni koji bi prošli put Luke Modrića. Pa, ovdje se događaju nezamislive stvari, vode se razgovori koji nisu normalni. U Schalkeu, primjerice, ne bi ti palo na pamet tražiti predsjednika, trenera ili sportskog direktora za banalne stvari, a to se ovdje radi.
Priprema se ljetni prijelazni rok
Pun je vjere u rad Igora Tudora, a uprava kluba je puna vjere u rad Gorana Vučevića.
– Kad sam rekao da ovdje ima puno loših stvari, predsjednik mi je rekao “dobro si rekao”. Hajduk je svjestan, to se nadam, da je Tudor trener za dulje razdoblje, i meni je rečeno da me vide dulje vrijeme na ovoj funkciji.
No, svjestan je što ga čeka, svjestan je grada u kojem živi.
– Ovo je specifičan grad, ako ne znaš što je Split, onda ne trebaš dolaziti. Pa Split mene pamti po dodavanju Asanoviću na utakmici protiv Steaue u Ligi prvaka. Više bih volio da me pamte po tituli najboljeg igrača Hrvatske 1992. Ali, to je tako, ovdje još mnogi žive sa sjećanjem na utakmicu Hajduk - HSV. Ta se svijest mora promijeniti, da se vidi gdje smo i što smo.
Njegov program oslanja se na kvalitetan rad u omladinskoj školi.
– Treneri neće davati svoj program rada, već klub. Ne može jedan trener raditi po svom nahođenju, a drugi po svom. To ne postoji u ozbiljnim klubovima. Zdravko Marić, šef škole, bitan mi je u toj priči. Hajduk mora imati svoj prepoznatljivi rad. Ne želim školu po uzoru na školu Barcelone, Reala ili Juventusa, želim Hajdukovu školu nogometa. A to je agresivna, kreativna, atraktivna i napadačka škola nogometa. To znači da nema bjesomučnog ispucavanja, želim je prilagoditi suvremenom nogometu, želim što bržu igru, sa što manje dodira. Tudor i ja imamo gotovo isti pogled, on više ima naglasak na talijanskoj filozofiji nogometa, ja na španjolskoj, ali to ne mijenja na stvari.
Sve to lijepo izgleda kad Vučević priča. Ali, realnost je malo drugačija. Hajduk je u najvećoj financijskoj krizi dosad, novca nema ni za lijek. Nastojat će promijeniti dosadašnji način rada kada se uoči prijelaznog roka gotovo ništa nije znalo.
– Želim raditi na način da već sada imam spremna tri igrača koja trener traži. Već sada znamo koji nam juniori kucaju na vrata, na kojim smo pozicijama tanki i od ljeta će to biti tako. A teško mi je vjerovati da ćemo u ovom prijelaznom roku, u situaciji kada zaposlenici čekaju svoje plaće, dovesti kvalitetnog igrača.
S Vučevićem je teško razgovarati o konkretnim imenima. Transfere čekaju Maloča, Vršajević, Pašalić... A Kiš?
– Ako igrač nije u planovima trenera, onda se za njega mora naći rješenje. S obzirom na to da je Kiš tu već nekoliko sezona, bio bih najsretniji da se proda, jer previše je nekoga čekati dvije-tri godine. Za mlade igrače koji nisu u planovima trenera treba naći klubove, trebaju igrati. Ali, u tim klubovima moraju igrati, nečuveno je da neki igrač koji želi igrati u Hajduku u nekoj drugoligaškoj sredini nije nositelj igre.
Poljud već dugo čeka vrh Hrvatske. Posljednja titula osvojena je 2005.
– Treba biti realan, volio bih da to bude sutra, ali to neće biti tako. Ne želim davati lažna obećanja, stvarati lažne iluzije, toga je posljednjih godina bilo i previše. Suzdržat ću se od poruke da će sve biti lijepo i krasno.
Kada razgovarate s Vučevićem, nemoguće je zaobići Pepa Guardiolu. Hajdukov sportski direktor veliki je štovatelj rada jednog od najboljih svjetskih trenera.
– Guardiola je već napravio čudo. Napravio je bolji Bayern nego što je bio.
A Mario Mandžukić? U početku odnos s Guardiolom nije bio idealan.
– Razgovarao sam s njegovim menadžerom prošlo ljeto i savjetovao sam mu da ne ide u konflikt s trenerom. Rekao sam mu da radi i da će mu se sve vratiti, što se i dogodilo. Nas tretiraju kao “Balkance”. Guardiola je imao problem s Ibrahimovićem, pa je vjerojatno u glavi imao kako je i Mandžo sklon ishitrenim postupcima. Međutim, Guardiola je tip koji, kad te prepozna, neće napraviti štetu sebi. Tako se priča između njih dvojice i odvila. Vjerujem da mu je Ibrahimović bio okidač prema Mandžukiću, a onda je shvatio da njih dvojica nemaju veze jedan s drugim.
Što sada, kada je stigao Lewandowski, naš Mario može očekivati?
– Tako je to u velikim klubovima, teži se stvaranju konkurencije. Nije Guardiola tražio Lewandovskog zbog nezadovoljstva Mandžukićem. Jednostavno, želi imati najbolje na raspolaganju.
imaš pravo folirant... jako su slični...Mario je poznat kao jedan od najvećih dobročinitelja i sudionik svih humanitarnih akcija....a "Ibrakadabra" se sa dječkom koji je bio smrtno bolestan nije htio susresti na pet minuta kad ga je ovaj došao vidjeti u Pariz.