Niske globalne stope rasta, nervoza i veliki skokovi tečaja na burzama govore o općoj nesigurnosti u svijetu. U takvim okolnostima odgovorna vlada, bez obzira na skorašnje izbore, čisti palubu od svega nepotrebnog, osigurava jedra, kontrolira kormilo, pomno prati najave vremena. Ništa od toga u Hrvatskoj! Dapače, Vlada nastavlja na palubu krhke državne brodice trpati povećane terete duga, pa tako javni dug raste i sada dostiže 88% bruto domaćeg proizvoda. Umjesto da žurno sredi brod s tako pretovarenom palubom, vlast ga predizbornim trikovima dodatno destabilizira. Konkretno, najava Vladina i HNB-ova smanjenja deviznih pričuva zbog dužnika u švicarcima svjedoči kako se uoči izbora još jedno "rješenje" teško i do milijarde eura prikriveno ukrcava na teret poreznih obveznika. Umjesto da zainteresirani, uz posredovanje države ako je potrebno, nađu neko kompromisno rješenje, a država eventualno pomogne socijalno najugroženijima, šalje se nerealna poruka daleko većoj skupini – ulagačima, vjerovnicima i dužnicima u eurima – kako će, dođe li do možebitnih problema, stvar riješiti porezni obveznici...
Ispisivanje takvih bjanko mjenica za budućnost je iluzorno i pridonosi krivom shvaćanju uloge države u tržišnoj ekonomiji. Upravo taj mentalni sklop i jest u korijenu našeg zaostajanja za ostatkom Europe. Pametna država ima svoju viziju ciljeva i načina kako olakšavati njihovo ostvarenje, a istodobno budno bdije nad poštivanjem načela upravne zakonitosti i ekspeditivnosti. Država o čijoj ćemo budućnosti odlučivati za nekoliko mjeseci još uvijek nije takva država: ona se petlja u sve pa ništa ne odradi kako treba i u okviru svojih normalnih ovlasti. Sve je kao nekoć ovisno o političkim odlukama i improvizacijama, ali njima uglavnom nedostaje podrška čak i u ono malo ekonomske supstance koja se u prethodnom poretku stvarala svevlašću države. Ne treba, međutim, prevelike pameti da se u žilavosti kojom se partijska logika i svevlast državnog aparata nastavlja projicirati na novi gospodarski sustav razazna njezin stvarni sadržaj: korupcija i poltronstvo. U živom pijesku takve politike nema mjesta za kompetentne, već za podobne, nema jasnih dugoročnih odrednica te sadržajno, vremenski i prostorno koordiniranih izvedbenih planova. Uhodan je sustav dogovora iza zatvorenih vrata iza kojih se najčešće skrivaju interesi pojedinaca kojima je interes zajednice lanjski snijeg. Iskorak iz takvog sustava djelovanja nije nimalo lagan već zato što se on zbog duge primjene doživljava više-manje kao prirodan. Upravo to djeluje zastrašujuće na potencijalne ulagače jer ih izlaže svojevoljnim "zaštitama" skupina i pojedinaca – ili trenutačne vlasti. Brojne domaće poslovne inicijative su se nasukale na grebenima administracije koja svoj način rada i odlučivanja često čuva od javnosti kao zmija noge i tako pothranjuje i jača prosudbe građana da njihova sudbina ovisi o skrovitim igrama zakulisnih igrača. Priča o sjajnoj perspektivi hrvatskog gospodarstva plasira se u uvjetima panike na svjetskim tržištima izazvane odlukom kineskih vlasti da zbog slabih pokazatelja blago oslabe renminbi.
Na paniku utječe i velika nesigurnost i rat cijenama na tržištima najvažnijih energenata. I u našem bližem okruženju gomilaju se znakovi nestabilnosti (izbjegličko-migrantska seoba naroda, povećana opasnost od terorističkih napada u Europi itd). To će nesumnjivo natjerati ulagače na suzdržanost i primarno ih usmjeriti na štednju i obveznice, a manje u dionice. To će i hrvatskim poduzećima otežati put do sredstava za ulaganje u rast. To je za našu privredu velik problem jer bi ona zbog prezaduženosti zemlje trebala nominalno rasti više od kamata na zaduživanje (3%) kako bi se javnim dugom moglo upravljati. Dobro je da je pad odnosno stagnacija BDP-a barem privremeno zaustavljena, odnosno da se na godišnjoj razini može očekivati skroman rast od 0,4 do 0,5%, no ni u tom pogledu Vlada nema razloga za samohvalu. Međunarodno diktirane cijene goriva padaju već više mjeseci, a još od 2011. jača potražnja u zemljama EU. Skromni domaći rast možemo pak prije svega zahvaliti turističkom sektoru i izdržljivosti trgovine na malo i obrtnika, a ne nekom uspjehu vladajućih. Retroaktivno oporezivanje dobiti kao i upad u niz godina postojeće ugovore o kreditima, potezi su koji svijetu šalju sliku o državi gdje ništa nije čvrsto, a politika se može svime poigrati kad se sjeti. Nezaposlenost mladih je najviša u Europi i iznosi 50%. Osipanje radne snage i iseljavanje mladih dovodi u pitanje ekonomsku održivost zemlje. Domaću potražnju dodatno opterećuje prezaduženost građana i države, dok privatni sektor stagnira zbog slabosti tržišta rada i regulatorne i zakonske nepredvidivosti. Golemi javni sektor sa svojim neprilagođenim plaćama istiskuje privatnu inicijativu. Hrvatsko je gospodarstvo iznimno ranjivo, a povrat zajmova 2016. prijeti nam stečajem. Moramo, dakle odmah početi poduzimati energične strukturne zahvate u gospodarstvu. Jedan je od njih užurbani zaokret u poljoprivredi i proizvodnja hrane po modelu ekonomski održivih obiteljskih gospodarstava.
Temelj je svake opstojnosti da se vlastitim naporom može prehraniti vlastito stanovništvo, kvalitetno, zdravo i jeftino i pri tome sačuvati ljude u prostoru. To zahtijeva dugoročnu viziju i koordiniranu provedbu, tzv. strateški menadžment, koji sagledava ukupne koristi od poljoprivrede, očuvanja prostora i njegovih ljudi i okoliša, primjerene prehrambene industrije, turizma, a na kraju dijelom i izvoza. O tome se u posljednje vrijeme po našem običaju počelo deklamirati, ali se najveći dio praktične politike i dalje vrti u starim, skupim i potrošenim okvirima i sa sve gorim rezultatima. Nema sumnje da se naš turizam danas može razvijati daleko iznad horizonta naših pustih brojenja noćenja. Hrvatska u turizmu ostvaruje samo negdje oko 1/5 ili 1/6 prihoda jedne Finske ili Irske. No, posljednjih godinu-dvije svjedoci smo mnogih stranih, ali geografski relativno bliskih primjera koliko je turizam osjetljiva djelatnost kad bude izložen poremećajima na koje sama zemlja često ne može utjecati. Naš je vlastiti turizam početkom 90-ih u prilikama ratne nesigurnosti pao za 90 posto, a slično vidimo i danas na primjerima Grčke, Tunisa, Egipta... U našim prilikama razvitak turizma mora zato pratiti opća diverzifikacija gospodarstva! Izgradnja prometne i energetske infrastrukture, poboljšanje mogućnosti rasta raznih obrtničkih specijalnosti, obrada cijenjenih sirovina poput drva i kamena, nove kombinacije izobrazbe i praktičnog rada – sve su to inicijative koje čekaju svoje ljude!
>> Metalci na cesti: Trebaju li Hrvatskoj TLM, TIBO, Gredelj...
>> Turizam nije dovoljan! Hrvatsko će gospodarstvo nastaviti hod po žici
Ova nas vlada iz dana u dan vodi u propast...