Nakon puno godina Ante Gotovina jest pronašao put do svoje domovine i svoje kuće, no sobom je donio i dvije temeljne dvojbe. Kakav se to Gotovina vratio i koliko se “novi” Gotovina razlikuje od “starog” te hoće li i na kakav način svoju, pokazalo se, golemu političku karizmu u hrvatskoj javnosti, sada politički “opredmetiti” i uključiti se u politički život nacije.
Ona prva dvojba poprima već i smiješne obrise jer se mogu čuti teze – da ovo nije pravi Ante Gotovina, pa se već formiraju obrisi legende koja je svojedobno spominjana za Josipa Broza Tita, o tome da je “zamijenjen” u Rusiji, pa kada se, pred Drugi svjetski rat vratio, navodno je i njegova majka posumnjala u to je li to njezin sin. Gotovina je iz Hrvatske izbivao 11 i pol godina i sigurno je da i oni koji su ga prije dobro poznavali sada primjećuju promjene.
– Ma on je i prije volio ljude – kaže jedan od njemu bliskih poznanika na opasku da Gotovina, u svojim kratkim i jezgrovitim javnim istupima, cijelim svojim bićem širi “mir i dobro”, dobre vibracije oko sebe. No i onima koji su ga poznavali prije i onima koji ga tek sada počinju upoznavati vidljiva je njegova jako izražena duhovnost.
Nastupa poput svećenika, kardinala, propovjednika, sve češće se čuje komentar u javnosti. Jedan poznati teolog to, naravno, primjećuje, no ne čudi se tomu. Ta ta duhovnost, karakteristično, izvire u tzv. graničnim situacijama u kojima se čovjek nađe.
S teološkog stajališta, sve granične situacije (a o njima piše u svojim djelima i papa Ratzinger), a pogotovu one u kojima je osoba u nevolji, nagone čovjeka na “okretanje glave prema gore”. Sad, Gotovina je oduvijek bio katolik i vjernik, no “iz zatvora se sigurno vratio s produbljenim religijskim iskustvom”, kaže teolog. Dakle, Gotovina nije obraćenik, no doživio je intenzivno religijsko iskustvo, vide to stručnjaci.
Gotovina svoj govor u javnosti, kao što to vide i nestručnjaci, “boja” iz vjerskog iskustva.
Teolozi drže da su Gotovinini istupi i izjave iskreni, ali upozoravaju da bi ovdje moglo doći do problema percepcije – ne treba od Gotovine stvarati sveca, beatificirati ga još za života. Zapravo, i na takvim reakcijama javnosti vidi se ta tipična priča o slavenskom pretjerivanju.
Što se političara i političke javnosti tiče, oni na Gotovinu gledaju kao na političkog “sveca”. Oni mu već mjere političku težinu i namjeravaju ga, po mogućnosti, skrojiti kako njima odgovara ili ga uputiti u smjeru koji pokazuje njihova analitika. Hoće li se Gotovina politički aktivirati i odabrati političku stranu, postavlja se kao središnje pitanje u brojnim analizama.
Razumljivo, s obzirom na to da se Gotovina vratio čist i pokazuje svoj moralni autoritet, etiku, zove na okretanje budućnosti i na pomaganje potrebitima. A koji od aktualnih hrvatskih političara ima takvu aureolu? Iz činjenice da mu je najvjerniji prijatelj i suborac Željko Dilber ušao u HDZ i postavljen je za ministra braniteljstva u vladi u sjeni HDZ-a, mnogi će zaključiti da će i Gotovina dati potporu HDZ-u.
Primjetno izbjegavanje predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da se pojavi uz, ili izrazi o Gotovini, sugerira da on ima problem koji mora riješiti s Gotovinom. Dilber će u svom istupu tako pružiti ruku svom stranačkom šefu i zaštititi ga izjavom kako Karamarko nije taj koji je proganjao Gotovinu. Drugi, pak, Gotovinu vide ljevije s obzirom na to da mu je prijatelj i suborac Ante Kotromanović, koji ga se nije odrekao ni kada je postao ministar obrane u vladi SDP-a. Dakle, na djelu je virtualna politička trgovina Gotovinom.
Iz ovih teza provlači se, pak, temeljna bojazan, a proizlazi iz ideološkog pristupa, da je Gotovina i politički opasan jer je duhovnik i iz njega probija duboko religijsko iskustvo. Analitičari s lijeve strane u tome će vidjeti sto čuda i opasnosti za lijevu političku opciju. Zdesna će im se, pak, Gotovina činiti presvetačkim. A desni politički spektar baš ne obiluje političkim “svecima”.
U teoretiziranju o Gotovininu političkom angažmanu spominje se, naravno, i treća opcija – da će se Gotovina izgraditi kao nezavisni politički projekt, a tu se, naravno, računa na golemu karizmu koja iz njega izbija i golemo povjerenje koje izbija iz puka prema njemu.
Njegov odvjetnik Luka Mišetić tvrdi da se Gotovina sigurno neće politički aktivirati, a prije se moglo čuti da će o tome Gotovina sam odlučiti. Kada se promatra “normalna” svjetska politika, činjenica je da su mnogi politički lideri bili i ljudi dubokog religijskog iskustva, a neki poput poginulog predsjednika UN-a Daga Hamarskjolda, i mistici. Takvi su bili i Martin Luther King, ujedinitelj Europe Schumman, obnovitelj Njemačke Adenauer. A Gandhi? Kakav duhovnik i mirotvorac, a ujedno političar i lider. Osim toga, vođa demokratskog svijeta američki je predsjednik Obama, za kojega se zna da je i osoba koja je isto tako proživjela duboko religijsko iskustvo.
Gotovina i politika – sve je moguće. No, jako malo vjerojatno. Zasad sigurno ne. Kakav je to preokret: od ikone koju je prisvajala hrvatska desnica postao je ikona građanske i cijele Hrvatske.
Mesiću ............. kaj si reko? Ne čujem dobro.