Još se ni utišala nisu zvona vatikanskih crkava poput najljepše kulise porukama pape Franje koji je kršćane pozvao da dopuste Bogu da im pomogne u borbi protiv tame, kada se nad braniteljskim šatorom u Savskoj 66 spustio mrkli mrak. Osim tisuća dobronamjernih građana koji im pružaju bezrezervnu podršku, posljednja dva mjeseca prosvjednički je šator, na žalost, postao i svratištem agitatora raznih političkih opcija, provokatora i doušnika, ali da će najsnažnija diverzija doći iz redova legitimnih dušobrižnika, tome se malo tko nadao.
Na polnoćki, na Badnju noć koja će navijestiti najveći katolički blagdan mira i ljubavi, propovjednik don Damir Stojić hrvatskim je braniteljima – jednoj od najranjivijih skupina ovog društva koja već više od 60 dana i noći prkosi hladnoći u borbi za svoje dostojanstvo – s improviziranog oltara poručio da rat nije gotov. Pritom je ponudio uistinu snažan argument:
"Oni koji su prije 20 godina prelazili granicu i napadali nas danas ponovno prelaze Dunav i ubijaju našu djecu''.
Već dan kasnije, zahvaljujući promptnoj reakciji RTL-a, ova je blasfemična laž odmah demantirana, ali poruka don Stojića ipak je, na žalost, odjeknula mnogo glasnije. Srećom, populacija naših branitelja daleko je od stada koje slijepo slijedi svog pastira, ali samo Božjom milošću nitko u prvim satima Božića nije otrčao kući po trofejno oružje i krenuo put vinkovačke bolnice niti se, poput očajnog Damira Čakajnića, polio benzinom i zapalio.
Ali zato je propovijed don Stojića užarila internetske portale i podigla silnu buru među anonimnim komentatorima, pa i onima kojima je propovijed bila i namijenjena.
"Branitelj sam i vjernik, ali svećenici moraju propovijedati riječ Božju, neka se klone huškanja, oni bi trebali ljude miriti, a ne razdvajati", "Božić je, a ne politički skup", "Imam 856 dana borbenog sektora, ali ako ovo nije zapjenjeni govor mržnje, onda ne znam što jest", "Papa Franjo, dobri starče, svrni pogled preko Jadrana na ova slavenska plemena gdje oholi i tusti sluge Božji pozivaju na bratoubilačku borbu za vlast, preko leđa onih jadnih i posrnulih koje su i sami odveli u posrnuće svojim nečinjenjem"... tek se neke od reakcija koje su uslijedile.
Zapravo, što li je bilo u glavi svećenika poznatog po izjavi da "žena silovanjem ne može zatrudnjeti" kada je najtežim ratnim vojnim invalidima odlučio prozboriti koju o pobačaju (kao da propovijeda na poziv Zajednice žena Katarina Zrinski) nikada nećemo znati, ali time neka se pozabave njegovi poslodavci.
Umjesto poruka mira, ljubavi i nade ususret Božiću, između kotača invalidskih kolica najtežih ratnih stradalnika otkotrljala se tempirana bomba, namijenjena ljudima koji svakim novim danom sve teže raspiruju crne slutnje zbog ignorancije institucija države za koju su se borili. Jedna od onih u koju su uvijek bili dobro došli jest Crkva, a sada im njihov službenik govori kako rat nije gotov, kako rat još uvijek traje i spominje im mrtvu djecu.
Ovakav ratnohuškački poziv s oltara zasad nema vidljiviju manifestaciju među braniteljima, no sve i da je u duši jednog veterana zasvirala ratna truba, a zasigurno jest, ovu poruku s polnoćke valja ocijeniti iznimno opasnom. Ta poruka daje vjetar u leđa i svima onima koji, bez elementarnog razumijevanja složene braniteljske problematike, a upravo zahvaljujući svećenicima poput don Stojića, sebi dopuštaju hrvatskim herojima imputirati "vožnju na četiri kotača s pogonom na klerofašizam".
>>Don Stojić: Zovu liječnike iz susjedne države da pređu Dunav i ubijaju našu djecu
Majka Terezija, dobitnica Nobelove nagrade za mir o pobačaju je rekla: "Pobačaj je ubojstvo u majčinoj utrobi ... Dijete je dar Božji. Ako ga ne želite, dajte ga meni. (...) Pobačaj je najveći neprijatelj mira, jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete, što onda sprečava mene da ubijem tebe ili tebe da ubiješ mene? Zaista ništa.” Ona o pobačaju govori isto što i don Damir Stojić. Hoćeš li Renata Rašović i Majci Tereziji prišiti etiketu govora mržnje?!