Na prvi pogled, ne samo zbog toga što dolazi iz Njemačke već i zbog grozomornog sadržaja koji možemo čitati na našim društvenim mrežama, obračun s govorom mržnje na internetu čini se hvalevrijednim projektom.
Facebook, Twitter, Google, YouTube... zarađuju enormne iznose i objavom zlog sadržaja. Društvene platforme objavom govora mržnje (ili lažnih vijesti) društvene procese mogu okrenuti u neželjenom smjeru. Stoga ima pravde da snose i odgovornost. Drugo je pitanje mjere. U njemačkom slučaju zakon predviđa kazne i do 50 milijuna eura, ali se ograničava na društvene platforme s više od dva milijuna korisnika, čemu bi ekvivalent u nas bio 100.000 korisnika.
Što se tiče roka od 24 sata u kojem se sadržaj mora ukloniti, presudno je tko i kako presuđuje što jest, a što nije sporno? Odgovori na ta pitanja mogu rezultirati preopsežnim i prezahtjevnim poslovima, njemački propis poziva se na čak 24 odredbe Kaznenog zakona u kojima je definiran sporni sadržaj (razni oblici nedopuštene propagande, poticanja na mržnju, ali i uvredljivih napada na nacionalne institucije, simbole...).
Odgovor na pitanje što treba zabraniti, a što treba tretirati kao slobodu govora ponekad je krajnje jednostavan, a ponekad iznimno složen posao pa i po njemačkom rješenju reakciju produljuje i na tjedan dana. Što ne samo da poskupljuje procedure, već uvlači društvene mreže u (financijske) rizike koje im je bezbolnije rješavati – usvajanjem zahtjeva za uklanjanje spornog sadržaja. Ili, drugim riječima – cenzurom. Stoga je njemački pokušaj drastičnog obračuna s govorom mržnje zasad ipak samo eksperiment za koji je upitno vodi li u dovoljnoj mjeri računa o razmjernosti te ga je stoga prije nekoliko mjeseci odlučno odbacila i povjerenica za pravosuđe Europske komisije Vera Jourova obrazlažući kako je opasno odgovornost za odluku što jest, a što nije dopušten sadržaj prebaciti u ruke privatnih kompanija, odnosno da nam nije potrebno europsko ministarstvo za istinu.
Pogledajte galeriju: Uhićen jer je na Facebooku prijetio ministru Kujundžiću
Ne postoji "govor mržnje". To je izmišljotina koja totalitarizmu 21. stoljeća koji se naziva "politička korektnost" želi dati instrumente za cenzuru i to je sva priča. Druga je stvar ako se izrijekom poziva na nasilje protiv nekoga. Ali ako ja kažem "taj političar je takav" i pod ovim "takav" navedem nešto kranje negativno, recimo pojam koji označava stolicu (ne onu za sjedenje nego onu koja se u maloj bočici nosi na analizu), to nije govor mržnje nego vrijednosni sud. A ako ja kažem "tog političara treba objesiti" onda je to poziv na ubojstvo, i naravno da se to treba zakonski sankcionirati s facebookom ili bez njega. Ali taj "govor mržnje" se proteže na svašta. Čovjek na svom profilu na facebooku stavi "Generale Praljak, počivaj u miru, laka ti hrvatska gruda" a ovi ga blokiraju pod izlikom "govora mržnje". Drugi napiše "sućut obitelji" a ovi blokiraju zbog govora mržnje. Svakom prisebnom je jasno da to ne drži vodu i da je tu riječ o prisilnom nametanju vijednosnih stavova..