Svoje dvije kćerkice otac S. D. (33) iz Slavonskog Broda nije želio odmah priznati. Kada im je nakon poroda umrla majka, njegova partnerica, curice su pripale ujaku na brigu. Otac ih nije posjećivao, uzdržavao, niti je pokazivao bilo kakvo zanimanje za njih. Odjednom, odlučuje priznati očinstvo. Djeca se dodjeljuju njemu. Uzima ih ujaku prije nego što je odluka postala izvršna. Zbilo se to u lipnju 2011.
Socijalne su se radnice, utvrdit će se kasnije, već imale priliku uvjeriti u agresivnost ovog muškarca. Bez obzira na sve, djecu nisu vratile ujaku. – Stručni je tim, u kojemu sam bila i ja, bio suglasan da djeca trebaju ostati kod ujaka. Uvjeti u kojima otac i izvanbračna supruga žive s djevojčicama, zaključili smo, nisu bili primjereni. Nije bilo struje i vode – kazala je u istrazi Vedrana Lukić, psihologinja brodskog Centra za socijalnu skrb.
Ogorčeni ujak angažirao je odvjetnika
Takav je njezin je iskaz u nedavno potvrđenoj optužnici protiv bivše ravnateljice Centra Sanje Turčinović te triju joj kolegica Ružice Galiste, Anke Bogdanović i Blaženke Grgić. Posljedice su njihovih propusta i slabe koordinacije na poslu, tereti se, drastične: dvoipolgodišnja djevojčica bila je neuhranjena, s nizom ozljeda na tijelu. Sestrica joj je bila higijenski zapuštena. Polubrat i polusestra, beba, nisu cijepljeni. Beba je u prosincu 2012. preminula.
– Djevojčice nisu poznavale oca pa su trebale nastaviti živjeti kod ujaka i postupno se upoznavati s ocem – bilo je to mišljenje V. Lukić koje je, posvjedočila je, pismeno dostavila Blaženki Grgić. Ogorčeni ujak angažirao je odvjetnika i žalio se na uzimanje skrbništva, u strahu da se S. D. neće moći brinuti o njima. – Pozvala me zatim B. Grgić, bila je ljutita i pitala me zašto sam se žalio – ispričao je u istrazi ujak.
Nitko nije pitao za djevojčice
Sam S.D. ustvrdit će kasnije istražiteljima da im nitko od socijalnih radnika nije kucao na vrata nakon preuzimanja djevojčica, “niti pitao za njih”. On je, pak, došao njima na prag u siječnju 2012., kako bi za zapuštanje dvoipolgodišnje kćeri prijavio svoju nevjenčanu suprugu S. H. (28). Donio je fotografije s ranama i pelenskim osipom na guzi. – Anka Bogdanović mi je tada rekla da što sad hoću od nje, kako i kada da mi ona pomogne – tvrdi S.D. Ta ga je socijalna radnica s kolegicom posjetila u kolovozu 2012. i pitala zašto ne pušta da djeca vide baku. Muškarac im je, priznao je, prijetio bacanjem s petog kata ako ponovno dođu, nije ih pustio u stan.
– Nakon što im je prijetio, radnice su napisale službenu zabilješku i ništa dalje nisu poduzele – utvrdila je poslije inspekcija resornog ministarstva. Opazila je i da nitko od socijalnih radnica nije uopće vidio djecu cijele 2012. godine! Sve optužene žene, osim Blaženke Grgić, branile su se u istrazi šutnjom. B. Grgić ne osjeća se krivom. Sudit će im se u Osijeku.
>>Znale su da djevojčice žive u paklu, ali nisu ništa poduzele
>>U centru su znali za zlostavljanje djece, ali nitko nije ništa učinio
krah sustava - je krah ljudskosti aktera ove tužne priče, jer ako čovjeka ne takne, ne gane , patnja i bol djeteta, što je ostalo od čovjeka, kao nosioca sustava. Jedna velika ljudska i profesionalna 0.