Građani će odvajati otpad i zbog toga plaćati veće račune, a onda će sve završiti – na istom smetlištu?!

Kraj prošle kalendarske godine u sektoru gospodarenja otpadom obilježile su ustavne tužbe gradova, općina i komunalnih poduzeća koji tvrde da je nova Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju otpadom nepravedna za velik dio domaćinstava i malih poduzeća, a u konačnici će, upozoravaju, dovesti i do znatnog poskupljenja za građane. Neki u tome vide pritisak države koja želi izbjeći plaćanje kazna, a govori se o 42.000 eura dnevno, jer neće ispuniti prihvaćenu obvezu da ove godine prikuplja i reciklira najmanje 50 posto otpada, od papira i metala do plastike, biootpada i stakla. U 2018. došlo se do oko 25 posto, a podaci za prošlu godinu još se zbrajaju i bit će poznati za koji mjesec.

No, na to ćemo se vratiti nešto kasnije. U komunalnim poduzećima izračunali su da će zbog dopune Uredbe i do 60 posto svih korisnika plaćati veće račune za odvoz smeća, a najviše će biti pogođena jednočlana domaćinstva koja stvaraju i najmanje otpada, dok će se onima s više ukućana cijena smanjiti. U dopuni Uredbe propisan je novi izračun cijena minimalne javne usluge, tzv. fiksni dio u kojem korisnici u kategoriji kućanstva moraju imati jedinstvenu cijenu minimalne javne usluge. Oni koji stvaraju najmanje otpada, poput jednočlanih ili dvočlanih domaćinstava, plaćat će, upozoravaju u gradovima i općinama, isti fiksni dio cijene kao deveteročlana domaćinstva. I to je najveća primjedba. Ako gradovi ili općine ne donesu nove odluke u skladu s Uredbom, i gradonačelnicima osobno i jedinicama lokalne samouprave prijete kazne.

– Jednostavno smo prisiljeni donijeti novu odluku s novim cijenama da bismo izbjegli kazne. Odlučili smo podići ustavnu tužbu kako bismo zaštitili naše sugrađane. To su već učinili Prelog i Krk, a uskoro će i Udruga gradova. U gospodarstvu se rade još veće nepravde i situacija je još gora jer se izjednačava frizerski salon s tvrtkom od 300 zaposlenih – požalio se ovih dana gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić.

I dok se čeka odluka Ustavnog suda, u komunalnom poduzeću Pre-kom iz međimurskog grada Preloga, koje pokriva sedam od deset najuspješnijih hrvatskih gradova i općina u odvajanju otpada, dosjetili su se privremenom rješenju – u odluku su stavili zadršku da se cjenik neće mijenjati do 1. srpnja 2021. Ne žele dizati cijene na štetu građana, pa radije riskiraju kazne. To je, tvrde, još jedan primjer da Ministarstvo ne sluša ljude s terena. Najuspješnija jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj po odvojenom skupljanju otpada u 2018. bila je međimurska općina Belica sa 68,86 posto. Slijedi grad Prelog sa 62,79 posto. I u Belici i u Prelogu otpad zbrinjava već spomenuti Pre-kom koji vodi dipl. ekonomist Siniša Radiković, koji je godinama radio u banci.

Žuti i crveni kartoni

– Nema tu, kako se ono kaže, neke nauke. Treba samo korisniku omogućiti da na kućnom pragu odvaja otpad. Nemamo ni jedan spremnik na javnoj površini, nemamo zelene otoke. Treba skupljati otpad, biorazgradivi i krupni, i potom ih obrađivati. Imamo svoju kompostanu, sortirnicu, obradu krupnog otpada i reciklažno dvorište. Uza sve to, nužna je i edukacija građana, koju smo započeli još 2006. kad smo počeli slagati svoj sustav gospodarenja otpadom – otkriva Radiković.

U Nizozemskoj su svojedobno osnivali i svojevrsne “odrede za čistoću” koji su obilazili četvrti i poticali građane na razvrstavanje otpada dijeljenjem žutih i crvenih kartona. Kartone je još prije sedam-osam godina počeo dijeliti i Pre-kom. Sustav batine i mrkve pokazao se učinkovitim. Godinama se provodi edukativna akcija “Ne dvoji nego smeće odvoji”, odlazi se u vrtiće i škole, organiziraju se kvizovi. Djeca naučeno dalje prenose svojim roditeljima, bakama i djedovima. Ne prihvaća se isprika da se nekome u poznoj dobi, s 80 ili 90 godina, ne da gnjaviti s odvajanjem otpada. Kućanstva imaju od dvije do četiri kante za smeće i vreće, i svako samo bira volumen spremnika za miješani komunalni otpad, od 60 do 360 litara.

Jedna litra spremnika plaća se 47 lipa. Kućanstva za nagradu dobivaju kompost, besplatno se dijele i spremnici za trošeno jestivo ulje, nudi im se i besplatan odvoz krupnog otpada... Nije isprika ni to da u Hrvatskoj nisu mogući nagli skokovi i da za uvođenje učinkovita sustava trebaju proći godine. Pre-kom, naime, među svojim klijentima ima i jednu općinu iz susjedne Varaždinske županije, Martijanec, u kojoj je preuzeo posao kad je odvajala samo jedan posto otpada, a potom je u samo dva mjeseca počela odvajati više od 50 posto! Znači, može se, samo treba posložiti sustav i naučiti građane da je selektiranje otpada u posebne kante i vreće na kućnom pragu nešto što jednostavno moraju raditi. Nešto što mora postati rutina.

– Problem je što diljem Hrvatske ima još puno odlagališta jer je nekim komunalcima jeftinije samo odložiti otpad. Najjeftinije je sve baciti na deponij. Tada je trošak zbrinjavanja 70 kuna po toni, a mi plaćamo od 350 do 460 kuna po toni, ovisno o vrsti otpada. Tek kad se naprave centri za gospodarenje otpadom (CGO) bit ćemo svi u jednakom položaju, pa će se onda vidjeti tko živ, tko mrtav – napominje Radiković. Iznosi primjer slovenskog Celja, gdje je cijena odlaganja i obrade miješanog komunalnog otpada 111 eura po toni. Prema toj računici, ako se ne poveća odvojeno skupljanje i obrada korisnog otpada, neke gradove i općine očekuje još jedno veliko poskupljenje. Na primjer, Split bi, prema podacima za 2017., za 63.746 tona, kad se pomnoži sa 111 eura, CGO-u plaćao sedam milijuna eura godišnje ili 39,73 eura po stanovniku. Prelog bi, istodobno, za 1013 tona plaćao 112.443 eura ili 14,39 eura po stanovniku godišnje. U Ministarstvu zaštite okoliša i energetike ne boje se kazna.

– Kad govorimo o mogućim sankcijama, treba istaknuti kako se pri njihovu određivanju u obzir uzima niz činjenica i okolnosti, a najvažnije je koje je aktivnosti država članica poduzela da bi ispunila cilj te se u pravilu od države članice očekuje akcijski i terminski plan za ispunjenje cilja potpuno dok sankcije slijede tek ako država članica ne poduzima potrebne aktivnosti za ispunjenje cilja. Hrvatska poduzima sve potrebne aktivnosti kako bi ubrzala dostizanje ciljeva. Napominjemo da su sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom jedinice lokalne samouprave odgovorne za provedbu mjera gospodarenja komunalnim otpadom na svom području – ističu u Ministarstvu.

Na području cijele Hrvatske 2018. nastalo je 1,768.411 tona komunalnog otpada, 432 kilograma po stanovniku. Povećanje je to od osam posto u odnosu na količinu proizvedenu u 2014., kad je proizvedeno 1,637.371 tona. U tom četverogodišnjem razdoblju bilježi se porast oporabe od osam posto, sa 17 na 25 posto, kao i smanjenje odlaganja za 14 posto, s 80 na 66 posto.

– U 2018. udio komunalnog otpada koji nije proslijeđen na finalne postupke oporabe, odnosno zbrinjavanja, iznosio je devet posto. Riječ je o privremenom skladištenju, mehaničko-biološkoj obradi otpada i drugim postupcima predobrade – kažu nam u Ministarstvu. Planom gospodarenja otpadom za razdoblje od 2017. do 2022. godine planirana je gradnja jedanaest CGO-a. Samo dva rade – Marišćina i Kaštijun, dok su ostali u različitim fazama projektiranja, izrade dokumentacije i ishođenja potrebnih dozvola.

Biljane Donje u fazi je projektiranja, a planirani završetak gradnje je kraj 2022. CGO Bikarac trebao bi biti dovršen 2021., Lećevica 2023., isto kao i Babina gora. Za četiri centra je iz EU osigurano 896 milijuna kuna. Tu su još i Lučino Razdolje za koje je odobreno 286 milijuna i Piškornica koja očekuje 313 milijuna početkom ove godine, a onda će trebati možda i tri godine da se sve dovrši. Za tri centra zasad je odobrena samo izrada studijsko-projektne dokumentacije, i to za Zagreb, Orlovnjak i Šagulje. Ta tri nova CGO-a planiraju se financirati novcem EU kroz sljedeće programsko razdoblje od 2021. do 2027.

Cijena od dva dijela

– Desetljećima se otpad odbacivao na smetlišta i građani su plaćali niske naknade za takav način postupanja s otpadom. Međutim, danas skupo plaćamo sanacije takvih smetlišta. Stoga treba biti svjestan da je odlaganje otpada na odlagališta prošlost i da svi moramo promijeniti način razmišljanja o otpadu – ističu u Ministarstvu. Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom stupila je na snagu 1. studenoga 2017. Donesena je jer je Hrvatska morala ispuniti obvezu uvođenja naplate otpada po količini, radi smanjenja količine miješanog komunalnog otpada koji završava na odlagalištima te povećanja odvajanja i recikliranja otpada. Uredbom je propisana obveza odvojenog skupljanja biorazgradivog otpada poput papira, kartona i biootpada te reciklabilnog otpada kao što su plastika, staklo i metal, postavljanjem spremnika na kućni prag, kao i naplata prikupljanja miješanog komunalnog otpada po količini. Propisano je da se cijena javne usluge sastoji od dva dijela – cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge.

Cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada obračunava se na osnovi volumena spremnika i broja pražnjenja ili na temelju mase predanog otpada, a cijena obvezne minimalne javne usluge obračunava se kako bi sustav prikupljanja komunalnog otpada funkcionirao, ispunio svoju svrhu i bio dostupan korisnicima.

– Dakle, radi se o potpunoj promjeni dosadašnjeg načina skupljanja i naplate komunalnog otpada i uvođenju novog standarda u ovom dijelu gospodarenja otpadom – tumače u Ministarstvu, koje se pohvalilo da nabavom opreme i gradnjom reciklažnih dvorišta i postrojenja za odvojeno skupljanje otpada putem javnih poziva za sufinanciranje iz EU pomaže jedinicama lokalne samouprave. U posljednje dvije i pol godine Ministarstvo je upravo u tu svrhu raspisalo pozive za sufinanciranje u vrijednosti od više od 1,8 milijardi kuna. U 2020. dolaze i novi izazovi poput sprečavanja nastanka i smanjenja količine plastičnog morskog otpada od plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu i ribolovnog alata koji sadržava plastiku, smanjenje otpada od hrane te obvezno odvajanje i recikliranje biootpada. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je za projekte sanacije odlagališta dosad isplatio više od 900 milijuna kuna bespovratno. Od 300 odlagališta, 200 ih je sanirano, dio ih je trajno zatvoren, 60 je aktivno i nakon sanacije, a koristit će se sve do gradnje CGO-ova. U tijeku je sanacija 34 odlagališta, a za ostale se priprema dokumentacija i ishođuju dozvole.

Za kante samo jedna ponuda

– Gdje god je to moguće, a to je kod onih odlagališta koja će se nakon sanacije trajno zatvoriti, koristimo mogućnost EU sufinanciranja, a za ona koja će ostati još neko vrijeme aktivna sredstva osigurava Fond. Riječ je o višemilijunskim projektima koji najbolje ilustriraju cijenu dugogodišnjeg nekontroliranog odlaganja bez prethodnog odvajanja otpada. To je danas, u modernom društvu okrenutom načelima kružne ekonomije, neprihvatljivo, a uz to je i izuzetno skupo – kažu u Fondu. Da bi se otpad odvojeno prikupljao, kako bi se reciklirao ili koristio kao sirovina, najefikasnije je odvajanje na kućnom pragu, a za to je ključna uloga svakog građanina.

– Upravo s ciljem edukacije i informiranja građana, Fond kontinuirano provodi informativne kampanje i ostale aktivnosti kako bi se osvijestio problem otpada i kako bi se utjecalo na promjenu navika već od vrtićke dobi. Naime, istraživanje koje smo proveli pokazuje da čak 96 posto ispitanika smatra da su odvajanje otpada i recikliranje važni. Iako s jedne strane većina ispitanika ima pravilan stav o toj temi, još ima dosta onih koji nisu spremni promijeniti navike na način koji može značiti „žrtvovanje“ vlastite udobnosti za dobrobit okoliša. I to je ono na čemu stalno moramo raditi jer su iskustva pokazala da je sustavna edukacija jedan od temelja uvođenja suvremenih sustava gospodarenja otpadom – pojašnjavaju u Fondu i ističu da već godinama sufinanciraju uspostavljanje sustava i nabavu infrastrukture.

Od 2018. Fond je i nositelj projekta nabave spremnika za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada. Projekt sufinancira EU s 85 posto, odnosno s 315 milijuna kuna, a 15 posto ili 55 milijuna osiguravaju gradovi i općine. Ukupno će se nabaviti 1,230.695 spremnika raznih vrsta i zapremina za 407 jedinica lokalne samouprave koje su ispunile uvjete i iskazale interes za nabavu. Nabava ne ide bez problema, pa je, primjerice, za kante postupak javne nabave poništen jer je stigla samo jedna ponuda, i to viša od procijenjenog iznosa nabave. Dio opreme je gradovima i općinama isporučen, a najveći dio počet će im se dostavljati 23. siječnja.

– Fond ove godine planira sufinancirati prijevoz miješanog komunalnog otpada za otoke koji nemaju aktivna odlagališta i odvojeno prikupljenog komunalnog otpada s otoka na kopno. Time se želi potaknuti odvojeno prikupljanje komunalnog otpada na otocima i smanjiti odlaganje otpada. Jedinicama lokalne samouprave omogućit će se da nabave opremu poput spremnika većeg obujma i abroll spremnika, kao i uređaje poput preša, balirki, press-kontejnere i slično što je potrebno da se komunalni otpad prikupi i pripremi za prijevoz na kopno – najavljuju u Fondu.

Bivši SDP-ov ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović trenutačno stanje u gospodarenju otpadom naziva – potpunim kaosom.

– Već sada možemo sa sigurnošću reći da nema nikakve šanse da ispunimo obvezu postupnog smanjivanja otpada. Ministar Čorić, koji je po zvanju ekonomist, toga je itekako svjestan, pa se ne bih čudio da i svjesno stvara kaos kako bi pokušao teret i krivnju što više maknuti sa sebe. Zar je normalno da jedinice lokalne samouprave i komunalna poduzeća moraju tužiti vlastitu državu i kroz ocjenu ustavnosti tražiti izlaz iz situacija u koje ih je ministar doveo? – pita Zmajlović. Brojke, dodaje, najbolje govore same za sebe. U odnosu na prethodnu godinu, bilježi se porast količina otpada od tri posto, a to ne ide, napominje, u prilog ostvarenju cilja iz Plana gospodarenja otpadom za razdoblje od 2017. do 2022.

– Količina odvojeno prikupljenog komunalnog otpada u 2018. iznosi 553.791 tonu, od čega je izravno na oporabu upućeno 448.072 tone. Time je stopa oporabe komunalnog otpada u 2018. iznosila 25,3%, što je za 1,7% više nego u 2017. Stopa recikliranja komunalnog otpada iznosila je također 25,3%, što je još uvijek niže od ciljanog udjela za 2020. od 50%. Nastavi li se s tako lošom politikom gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, pitanje je možemo li ovaj cilj ostvariti i u idućih sedam godina! – ističe Zmajlović. Hrvatska se ugovorom o pristupanju Europskoj uniji obvezala na postupno smanjivanje otpada odloženog na postojeća neusklađena odlagališta.

– U skladu s time, ukupna dopuštena količina odloženog otpada u 2017. je 800.000 tona. Prema izvješću Ministarstva zaštite okoliša i energetike o gospodarenju otpadom, tijekom 2018. na 116 odlagališta u Hrvatskoj upućeno je ukupno 1,167.262 tona komunalnog otpada, što je 46% više od dopuštenog! Druga obveza koja proizlazi iz istog ugovora je postupno smanjivanje odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada. Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada koja se godišnje smije odložiti na svim odlagalištima iznosi 378.088 tona do 31. prosinca 2016. Tijekom 2018. takvog otada odloženo je 744.506 tona što je 96% više od dopuštene količine! Tko je odgovoran za to što u većini hrvatskih gradova, uključujući i Zagreb, još nije zaživio sustav obveznoga odvojenog skupljanja otpada i što bi trebalo poduzeti po tom pitanju? Najlakše bi bilo reći da je odgovoran loše definiran Plan gospodarenja otpadom koji pada na provedbi, ali za taj je plan postojalo javno savjetovanje u sklopu kojeg je pristiglo i puno konstruktivnih komentara. Međutim, bivši ministar Dobrović i aktualni Ćorić ne slušaju potrebe struke i javnosti, pa su plan i pravilnik donijeli na svoju ruku. Stoga bi bilo pravilnije reći da nije kriv plan ili pravilnik, već onaj tko ga je donio usprkos protivljenju struke – smatra bivši ministar. Država nabavlja spremnike za odvojeno prikupljanje već pune dvije godine, i tek sad, kaže, počinje podjela po jedinicama lokalne samouprave.

Penali nisu najveći problem

– Fond za zaštitu okoliša odlučio je 2018. godine odstupiti od uobičajene prakse i upustiti se u meganabavu komunalne opreme u vrijednosti većoj od 370 milijuna kuna, umjesto da su tu nabavu provodile općine i gradovi, a Fond im to sufinancirao. Nabave bi bile dosad provedene i ovisile bi o njihovoj agilnosti. Ovako je ta nabava doživjela fijasko, otegnula se dvije godine i gradovi su dobili alibi zašto nisu uspostavili sustav odvojenog prikupljanja otpada! – upozorava Zmajlović i dodaje da je Ministarstvo propisalo gradovima i općinama da u kratkom i nerealnom vremenu organiziraju odvajanje na svojem području bez ideje kamo s otpadom.

Pritom im nalaže zatvaranje odlagališta i ne osigurava nikakvo tržište sekundarnih sirovina, pa nastaju ružne slike na ulicama gradova i građane se time demotivira za recikliranje. Propust je, smatra, što prije nekoliko godina nije uvedena naknada za odlaganje, tzv. landfill tax, čime bi komunalnim poduzećima to postala manje prihvatljiva opcija zbrinjavanja otpada. Sustav gospodarenja otpadnom ambalažom i dalje je, drži, vrlo skup i neefikasan, u potpunoj je suprotnosti sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, čija je intencija bila ukinuti monopole, koncesije za sakupljače i prepustiti taj dio sustava tržištu.

– Fond za zaštitu okoliša 2016. godine poništio je javni poziv za skupljače otpadne ambalaže i do danas ga nije proveo! Kome je u interesu isplaćivati naknade postojećim skupljačima kojima su koncesije odavno istekle i time onemogućavati tržišnu utakmicu? Možda je odgovor u tome da Fond tako isplaćuje 15 do 20 posto više nego što bi trebao, što je godišnje od 75 do 100 milijuna kuna! Drugi jreproblem to što je Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom usvojena prekasno i što je zakomplicirala sustav gospodarenja komunalnim otpadom u odnosu na prijedloge koje je Ministarstvo izradilo u vrijeme mojeg mandata. Najveći nedostatak je što je izostavljena odredba postupnog ispunjenja obveze odvojenog prikupljanja otpadom. Naime, nije realno da se svi gradovi i općine usklade s Uredbom u roku od šest mjeseci jer je to financijski i organizacijski nemoguće – zaključuje Zmajlović. Hoće li, pitamo ga, Europska komisija Hrvatskoj uskoro početi naplaćivati penale zato što nije ispunila zadane ciljeve u sustavu gospodarenja otpadom?

– Sve države članice plaćaju penale ne ispune li ciljeve koje su zajednički dogovorile i koje Komisija propisuje. Penali su velik problem, ali ne i najveći. Veći je problem što neodgovornost politike i nemogućnost uspostave funkcionalnog sustava gospodarenja otpadom koji bi otvorio nova radna mjesta na kraju plaćaju građani. Problemi s otpadom u Zagrebu eskaliraju zbog lošeg vođenja grada i niza propusta u planiranju sustava koji su svjesno ili nesvjesno učinjeni u proteklih dvadesetak godina. Novac za gradnju centra za gospodarenje otpadom u Zagrebu nikada nije mogao biti izgovor jer Zagrepčani godinama plaćaju europsku cijenu za ispodprosječnu uslugu na razini Hrvatske. Ironiju sa zagrebačkim otpadom najbolje opisuje i nedavna najava gradonačelnika Milana Bandića o gradnji sortirnice vrijedne više od sto milijuna kuna, a studija izvedivosti koja bi trebala dokazati najefikasniji model gospodarenja otpadom u Zagrebu tek je u izradi i stajat će Zagrepčane dodatnih 22 milijuna kuna! Što ako ta investicija bude u koliziji s novim centrom za gospodarenje otpadom? Tko će snositi teret suludog, financijski i tehnološki neodrživog projekta? Naravno, građani – pesimističan je Zmajlović.