Grupa zabrinutih poduzetnika upozorila nas je ovih dana kako već letimično proučavanje bilance hrvatskih poslovnih banaka u zadnjih nekoliko godina može voditi prema zaključku da zbog vlastitih interesa i opće ekonomske situacije u hrvatskom društvu domaće poslovne banke gube svoju društvenu ulogu posrednika koji bi prema tržišnim principima trebao učinkovito alocirati sredstva prema stanovništvu i poduzećima, ovisno o procjeni isplativosti takvih plasmana.
Laka zarada
Tablice HNB-a pokazuju da je u samo tri godine – od kraja 2010. do kraja 2013. godine – štednja sve opreznijih građana narasla za golemih 19,32 milijarde kuna. Kunski depoziti u tom razdoblju porasli su 6,09 milijardi, devizni štedni depoziti 1,26 milijardi te devizni oročeni depoziti stanovništva za 11,96 milijardi kuna. I što su učinili “poduzetni” poslovni bankari s tim novcem građana koji su prikupljali uz sve niže kamate na štednju? S obzirom na to da podaci HNB-a govore o smanjenju inozemne pasive, kao i podjednakom smanjenju inozemne aktive banaka, očito je da je utjecaj iz inozemstva na domaći poslovni model neutralan, ali se ipak može reći da su domaći poslovni bankari napustili model povlačenja relativno jeftinog novca od svojih banaka-majki da bi ga skupljeg distribuirali ravnopravno među sektorima poduzeća, stanovništva i države. Od čega onda žive?
Odgovor je vrlo jednostavan. Naime, u iste tri godine, kad se štednja stanovništva povećala za velikih 19,32 milijarde kuna, u konsolidiranoj bilanci kreditnih institucija može se pročitati da su pod stavkom “Potraživanja od središnje države i fondova socijalne sigurnosti” banke zabilježile fascinantni plus od 21,69 milijardi kuna. Pojednostavnjeno rečeno, od 2010. u tri godine građani su marljivo štedjeli uz sve škrtije kamate, a bankari su poprilično neinventivno i za njih nerizično sve više posuđivali državi. Drugim riječima, građani koji su se sve više odricali u polupropaloj i onemoćaloj ekonomiji dali su novac bankama koje su ga pak proslijedile državi za koju je očito da ne može odgovorno kontrolirati svoje troškove. To je model koji s popriličnom sigurnošću, ako se održi još koju godinu, vodi u potpuni nacionalni ekonomski kolaps.
Nemoguće je da sva novostvorena nacionalna štednja građana odlazi najneučinkovitijem sektoru, tj. državi.
Kao ćevapi s lukom
Jedan vrlo ugledni financijski stručnjak komentirao nam je ovaj trend na pomalo ironičan način: “Jasno je da banke žive od prodaje svojih proizvoda. Recimo da su to ćevapi s lukom. Ako banke ne počnu prodavati ćevape s lukom i drugima, a ne samo državi, sasvim je sigurno da ni one više neće imati od čega živjeti.”
Preostaje pitanje tko će otvoriti vrata za izlaz iz začaranog kruga: bankari ili država?