Kišovita nedjelja. Na ulicama nikoga, ali na gradilištu autoceste Split-Zagreb, točnije na dionici od Dugopolja do Prgometa, živo je od ranoga jutra.
- Ne, nisu problem rokovi, nije priša zbog toga. Na autocesti se tako radi, kada ima posla, nema ni nedjelje ni praznika. Danas pada kiša pa nema puno ljudi jer ne možemo raditi s asfaltom. Zato sve pripremamo za asfaltiranje, a u tunelima se postavljaju cijevi - kaže Jurica Prskalo, glavni inženjer Konstruktorova dijela gradilišta, trase duge tridesetak kilometara.
900 ljudi na trasi
Konstruktor na ovom dijelu gradilišta zapošljava 600 ljudi, a zajedno s kooperantima ih je oko 900. Jučer, dakako, nisu radili svi. Stotinjak ljudi pripremalo je teren za asfaltiranje kolničkog traka istočno od tunela Konjsko, u kojem se jučer također radilo. Da rokovi zaista neće biti problem i da su uglavnom ostali samo završni radovi i dotjerivanje ceste, svjedoči i to da je ukinut rad u tri smjene u tunelu, kako se dosad radilo, a i na cesti se radi samo u jednoj smjeni - od 7 do 17 sati.
Oko tunela Konjsko u pogonu je pedesetak ljudi, 35 kamiona i deset strojeva. Nadgleda ih Petar Barišić, voditelj dionice.
- Ma, nikome nije teško raditi nedjeljom. Svi smo se već navikli na taj ritam, i mi i naše obitelji. Rad nedjeljom i noćni rad posebno se plaćaju, a dobivamo i slobodne dane. Važno je da ljudi nisu sami, da je rukovoditelj s njima - kaže Barišić.
Hrvoje Škalic iz Vrlike i Anto Štrbac iz Zenice, ali nastanjen u Kninu, na autocesti rade već gotovo dvije godine.
- Uvjeti su dobri. Spavamo u Dugobabama, gdje su za nas sagrađene barake. Tamo nam je i menza, ondje marendamo i večeramo, a ručak nam donose na gradilište. Nije loše, plaća je kako koji mjesec jer ako radiš prekovremeno i nedjeljom, bolje i zaradiš. A svejedno ti je, jer na gradilištu je ionako svaki dan isti. Kući ne možemo svakoga vikenda pa kad smo već ovdje, bolje je da radimo - pričaju nam radnici.
Što se tiče plaća, najniža, ona nekvalificiranih radnika, iznosi oko 4000 kuna. Smještaj i hrana su plaćeni, a nakon cijelog dana provedenoga na gradilištu, rijetkima je do "arčenja" pa zarađeno uglavnom ostaje u novčaniku ili se šalje kući.
- Nije to neki veliki novac, ali opet je pristojno - zaključuju.
Najniža plaća 4000 kuna
Na autocesti smo susreli i Antu Vrankovića, glavnog inženjera gradilišta zagrebačkog Viadukta, tvrtke na koju je aludirao ministar Božidar Kalemta kada je rekao da su se neki izvođači uspavali.
- Nema spavanja. Radi se normalno, rokovi ne dolaze u pitanje - kratko nam je rekao. Iako se ne žale, cestograditeljima nije lako: odvojeni su od obitelji, rade i po suncu i po kiši... Na dijelu dionice zimi ih pohode i vukovi, na sreću, osim što su ih vidjeli u daljini i čuli, bliskih susreta nije bilo. Umjetni tunel Osmakovac sagradili su upravo zato da cesta životinjama ne predstavlja barijeru.
- Iako radimo puno, sve u svemu nije loše. Za Uskrs, kada sam bio kod kuće, otišao sam se ispovjediti, a na to što radim nedjeljom fratar mi je rekao: "Što se mora, mora se" - kaže Zvonimir Peralj iz Jajca.
Njega i Livnjaka Niku Milića više od toga što puno rade zabrinjava hoće li biti posla i nakon otvaranja dionice 30. lipnja. Nadaju se nastavku gradnje autoceste prema jugu, ali i gradnji pristupnih cesta.
- Nema ljepšeg posla na svijetu od gradnje cesta. Iza vas ostaju mostovi, tuneli, vijadukti. Tko bi ovdje godinama radio danju i noću da ne osjeti ponos kada vidi što su sve njegove ruke stvorile - kaže nam naš domaćin Prskalo.
Kako bismo i sami vidjeli da cesta izgleda veličanstveno, odveo nas je na vidikovac u obližnje Kapetanoviće, odakle pogled puca na taj dio autoceste. Pusta je, okupana kišom i obavijena maglom, ali za pet tjedana ljudi i vozila udahnut će joj život.
SLAVICA VUKOVIĆ