Gradivo ne bi trebalo bubati, važnije je razumijevanje stvari

Oskar znanja najvažnija je hrvatska nagrada i priznanje u obrazovanju, a dodjeljuje se za izniman uspjeh i postignute rezultate učenika na državnim i međunarodnim natjecanjima. Za uspjehe u netom završenoj školskoj godini kipiće Oskara znanja primilo je 110 učenika i učenica osnovnih škola te 176 srednjoškolaca. Među njima se ističu i njih devetero koji se ove godine osvojili tri ili više Oskara. Braća Ilija i Marko Srpak nanizala su zajedno čak 23 Oskara znanja, tijekom dosadašnjeg školovanja, a samo ove godine čak devet. Ilija pet, a Marko četiri. Premda je sam osvojio čak 17 statua koje se dodjeljuje osvajačima medalja na državnim i međunarodnim natjecanjima, stariji Ilija (19) postao je poznat široj javnosti tek nakon govora koji je na dodjeli ovogodišnjih nagrada održao pred predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović i ministricom znanosti i obrazovanja Blaženkom Divjak. Onako kulerski je zaključio da školstvo forsira prosječnost i gasi izvrsnost te da se u Srbiji uspješni učenici izdašnije nagrađuju nego u Hrvatskoj.

Braća si daju savjete

Braća Srpak s roditeljima žive u Kučan Marofu, selu s oko 1400 stanovnika, nekoliko kilometara udaljenom od Varaždina.

– Kučan Marof je mirno mjesto s malo prometa, vrlo blizu samom Varaždinu. No, nema se kamo ići, pa sam sve vrijeme provodio u kući, dvorištu i vrtu. Sam Varaždin je, s druge strane, idealno mjesto za odrastanje, relativno je malen i siguran grad, sve je blizu, sve je poznato, promet i gužve nisu strašne kao u Zagrebu. Ima mjesta za druženje i izlazak. Ako je potrebno ići u Zagreb, za sat, sat i pol sam tamo. Drago mi je što sam odrastao u Varaždinu, a ne u Zagrebu ili nekom sličnom velegradu, to više što znam da sigurno neću ovdje upisati fakultet, nego ću imati priliku otići od kuće i živjeti samostalno kao student – kaže Ilija, koji je pohađao II. OŠ Varaždin, za koju kaže da je “jedna od najboljih u Varaždinu”. Njemu je posebno važno bilo to što se mogao uključiti u astronomsku grupu i odlaziti na natjecanja iz astronomije.

– Sjećam se svoje revne profesorice kemije Ksenije Pintarić koja je puno radila sa mnom kako bih se pripremio za svoje prvo državno natjecanje iz kemije, s kojeg je, eto, sve dalje krenulo – kaže Ilija, sad već bivši učenik Prve varaždinske gimnazije koji je dosad osvojio četiri Oskara znanja za prvo mjesto na državnom natjecanju iz kemije, tri za prvo mjesto na državnom natjecanju iz astronomije i deset na međunarodnim natjecanjima iz kemije, astronomije, fizike, astrofizike i prirodoslovnim olimpijadama. Prva gimnazija Varaždin bila je, ističe, njegov prvi izbor.

– Iz zafrkancije sam stavio još neke škole u Zagrebu, samo da vidim kako kotiram i koliki su pragovi. Imao sam tri izravna upisa pa mi je bilo svejedno. No, znao sam da je Prva gimnazija kvalitetna, i još su mi rekli da bi im bilo drago da dođem, tako da nisam imao dileme. Moja škola je super i nisam nikad požalio što sam je upisao – dodaje.

Njega i dvije godine mlađeg brata Marka mama Dunja je vozila autom do škole. Roditelji su im, kažu braća, uvijek bili velika podrška i poticali su njihovu radoznalost. U posljednje vrijeme Ilija najčešće od njih dobiva savjete da se što više odmara i ide ranije spavati, no on na to kaže da ima još puno posla za napraviti.

– Ne osjećam se zakinutim time što živimo u selu jer je sve dostupno, jedino je teže družiti se češće s prijateljima iz grada zbog udaljenosti – napominje Marko, koji je završio drugi razred, također u Prvoj varaždinskoj gimnaziji. On je osvojio šest Oscara znanja za fiziku, informatiku, informatičko natjecanje ACSL-All Star i EUSO (Europska znanstvena olimpijada). Kako, pitamo, provodi slobodno vrijeme?

– Gledam televiziju, igram videoigre, družim se s prijateljima... – kratko će Marko, koji se bavi i sportskim plesom. Kao i Ilija, koji tom popisu dodaje i teretanu te izviđače i planinarenje. – Sport i fizička aktivnost su važni – ističe Ilija, koji je bio i najčitač u varaždinskoj Knjižnici “Metel Ožegović”. Voli znanstvenu fantastiku, fantasy, krimiće i časopise poput National geographica... Beletristiku je u posljednje vrijeme zamijenio stručnom literaturom. Od filmova su mu najdraži “Inception”, “A beautiful mind” i “Interstellar”, a od pjesama voli “Bad ideas” od Alle Farben, “Heroj ulice” Prljavaca i “Boulevard of broken dreams” Greena Daya. Kako se braća slažu?

– Kao i sva druga braća, nekad smo si super, nekad se svađamo, ali uvijek se poslije pomirimo i OK smo. Gledamo kako si možemo pomoći i dati savjete – veli Ilija. Za društvene mreže kaže da su dobro zamišljene i da je život s njima puno lakši, no važno je biti oprezan i kritičan te ih koristiti s mjerom.

- Mene internet nije otuđio, štoviše, povezao me je s jako puno prijatelja s kojima sam si i danas super. Varaždin je malo mjesto, a kako pjeva Bajaga: “Moji su drugovi biseri rasuti po cijelom svijetu.” Hoće li nas otuđiti ili ne, ovisi o samoj osobi, ne postoji opće pravilo – smatra. Okrećemo se temama vezanima za školstvo. Kako je i sam pohađao prirodoslovno-matematičku gimnaziju s pojačanom matematikom i informatikom, za Iliju informatike u školama nikad previše. Informatika je danas jako bitna i ne smije je biti manje od dva do tri sata tjedno, neovisno o školi i programu. Marko predlaže najmanje tri sata tjedno za sve, a za izborni program pet sati. Zanimanja budućnosti za Iliju su elektrotehničari i informatičari poput programera, Google i Microsoft developera, znanstvenici na području medicine i biotehnologije i profesori i učitelji, ali kvalitetni. Učenici ne bi trebali bubati napamet gradivo jer “imamo internet, cjelokupno znanje ljudske civilizacije na uređaju koji stalno imamo u džepu”.

– Nema smisla pamtiti neke silne podatke i činjenice. Osnovne stvari koje su dovoljne za povezivanje ili nešto specifično vezano za struku da, ali više treba biti naglasak na razumijevanju – kaže Ilija, pred kojim je od 19. do 29. srpnja kemijska Olimpijada u Češkoj i Slovačkoj. Nakon toga slijedi opuštanje, more, planinarenje i veslanje. Cijelo vrijeme će, napominje, polako učiti matematiku za faks, prolaziti kroz linearnu algebru i matematičku analizu, no i to će mu doći kao zabava i odmor. Prati Svjetsko nogometno prvenstvo.

– Mislim da je sva ta euforija super, samo bi bilo dobro da je ima i kad se naši predstavnici vraćaju s međunarodnih natjecanja. Naši znanstveni olimpijci nisu poznati, nisu bogati, ali su puni energije i potencijala i zaslužuju istu podršku i oduševljenje nacije kao i nogometaši – kaže.

Politika?

– Nisam toliko upućen u politiku da bih mogao točno i samouvjereno reći da znam u čemu je problem, ali treba ubrzati neke promjene. O uvođenju informatike i kurikulumu se priča godinama. Sve to ide presporo, moramo biti brži, odlučniji, sigurniji. Sam narod mora htjeti promjene. Vidite sami po komentarima na moj govor, umjesto da kažu “stvarno, Srbija je bolja u nagrađivanju svojih nadarenih učenika, idemo to promijeniti, nagradit ćemo naše učenike još bolje od njih”, neki mi poručuju da odem u Srbiju ako mislim da je tamo bolje. To uopće nema smisla. Nekim ljudima nije ni stalo da situacija bude bolja. Međutim, ima ljudi kojima je stalo i radi kojih se isplati truditi – zaključuje Ilija.

Na pitanje zašto mladi masovnije ne izaze ne birališta, kaže da je najgori potez da se mlade odguruje i govori im da nemaju pojma samo zato jer su, eto, mladi.

- Ako imamo stare probleme koji se već niz godina neuspješno rješavaju, možda nam trebaju mladi umovi i mlade ideje, pa da se tim problemima pristupi na novi način. Ja odlazim glasati jer smatram da je to moja građanska dužnost. Ako netko ne želi glasati, ne mora, samo se onda kasnije nema pravo žaliti. Kad bi ljudi kritičkije pristupali politici i izborima, političari bi bili prisiljeni više se potruditi - smatra Ilija.

Godine napornog rada

Dok se njegovi vršnjaci budu kupali, mladi će genijalac Borna Šimić ljeto provoditi u pripremnim kampovima. U njima će brusiti svoje znanje uoči nadolazećih međunarodnih olimpijada iz matematike i kemije zbog kojih je ove godine nagrađen trima Oskarima znanja. Maturant slavonskobrodske Gimnazije Matije Mesića u Rumunjskoj i Češkoj pokušat će još jednom dokazati da ga njegovi profesori i mentori ne smatraju bez razloga neponovljivim. Nakon što je prošlog ljeta “rasturio” na međunarodnoj kemijskoj Olimpijadi na Tajlandu, gdje je osvojio srebro, Borna se nije vraćao u Hrvatsku, nego je odmah odletio na drugi kraj svijeta, u Rio de Janeiro. Ondje se na matematičkoj Olimpijadi u vrlo jakoj konkurenciji okitio brončanom medaljom.

– Zadovoljan sam ostvarenim rezultatima, ali uvijek može više i bolje – skromno kaže Borna, kojeg su u školi proglasili učenikom generacije. I ove je godine briljirao na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima. Međutim, svi ti uspjesi nisu došli sami od sebe. Iza njih su mjeseci i godine napornog rada i učenja s mentorima.

– Čitam razne vrste znanstvenih radova i članaka na internetu. Uglavnom proučavam područje matematike i kemije koje mi je najbliže i pokušavam što je više moguće napredovati na tom polju – kaže Borna. Budući student Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu dolazi iz Beravaca, malog mjesta na istoku Brodsko-posavske županije. Njega ispiti nimalo ne opterećuju. Naprotiv, doživljava ih kao igru i zadovoljstvo. Ponekad usred noći zna ustati iz kreveta kako bi riješio neki zadatak. U obitelji su svi oduševljeni njegovim znanjem iako im ono ponekad stvara probleme.

– Dok smo gledali Milijunaša, Borna je znao odgovor na sva pitanja, pa mi je time oduzeo draž neizvjesnosti. Nagovaramo ga da se prijavi za Potjeru iako bi on tamo trebao biti lovac – ispričala nam je jednom prilikom kroz smijeh Bornina baka Đurđa. Ono malo slobodnog vremena što mu preostane Borna koristi za vožnju biciklom, slušanje glazbe, surfanje internetom. Doduše, njegova omiljena zabava je nešto drugo – gađanje lukom i strijelom, ali od toga je morao odustati iz bizarnog razloga. – Ne mogu više nigdje pronaći strelice! Prije sam ih kupovao na tržnici u Đakovu i jednoj trgovini u Brodu, ali sada je zatvorena. Četiri Oskara znanja ove godine osvojio je i Patrik Pavić, po tri su ovojili Vilim Lendvaj, Petar Nizić-Nikolac, Grgur Premec iz Zagreba, te Domagoj Perković iz Splita.

I Zadranin, Marin Varivoda osvajač je triju matematičkih Oskara znanja i brončane medalje na Olimpijadi u Rio de Janeiru, u Rumunjskoj te titule matematičkog prvaka na državnom prvenstvu u Hrvatskoj. Na posljednjem najjačem matematičkom natjecanju osvojio je sve bodove! razgovarali smo s njim uoči leta u Rumunjsku na još jedno natjecanje i prezentaciju svog znanja.

Želja ostati u Hrvatskoj

Završio je treći razred matematičkog smjera Gimnazije Franje Petrića i zadovoljan je svojim uspjesima.

– Nekad učim po sat dnevno, a nekad i po četiri. Za sve se ima vremena, i za izlazak s društvom i za učenje. Matematiku volim od malih nogu i to je jednostavno tako. Činjenica je da se puno ljudi ne bavi matematikom onako kako to radimo mi koji se time želimo baviti cijeli život – rekao nam je Marin Varivoda, koji planira upisati PMF u Zagrebu. Potom bi volio naći posao u struci.

– Što poslije? Pa nadam se i volio bih ostati u Hrvatskoj – kazao je Marin Varivoda. Ravnateljica zadarske Gimnazije Franje Petrića Blanka Pedišić ponosna je na svoje učenike.

– Uz Marina Varivodu imamo još dvoje oskarovaca u školi. Sretni smo što ih imamo za učenike, ali i što su prepoznali našu školi za razvijanje znanja i učenje. Oskari znanja su prije svega njihov uspjeh, ali i naš jer smo im omogućili da se bave onim što znaju i što vole. Svatko bi volio takve učenike! – rekla nam je Blanka Pedišić, ravnateljica zadarskog MIOC-a, Gimnazije Franje Petrića.