Građani mogu utjecati na odluke koje se odnose na okoliš

Mnogi će reći da su neki od najznačajnijih europskih propisa u zaštiti okoliša upravo oni koji omogućavaju građanima pristup informacijama o okolišu i sudjelovanju u donošenju odluka, kako bi se, primjerice, izbjeglo pogodovanje pojedinačnim interesima pod izlikom javnog interesa. Sigurno je, pak, da provođenje tih propisa osigurava transparentnost postupaka donošenja odluka, štiteći prava građana i osiguravajući podršku javnosti za njihovu provedbu.

Konvencija Ujedinjenih naroda o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Århuška konvencija) stupila je na snagu 2001. godine, te je unesena u zakonodavstvo Europske unije kroz čak 7 direktiva. Cilj Konvencije jest osigurati donošenje odluka koje su najpovoljnije za zdravlje ljudi i okoliš, što podrazumijeva angažman ne samo institucija, već i javnosti.

Javnost obuhvaća i građane i pravne osobe, i one koji imaju i nemaju direktnu poveznicu s odlukom koja se donosi. Posebnost odredbi direktiva za ovo područje jest u činjenici da osiguravaju sudjelovanje javnosti u postupku donošenja planova i programa, i to posebno u ranoj fazi izrade, što podrazumijeva pravovremeno informiranje o mogućnosti i omogućavanju sudjelovanja kroz javne rasprave, uvide ili izlaganja.

Hrvatska je stranka Konvencije od 2007. godine, a ujedno je prenijela i odredbe direktiva u nacionalno zakonodavstvo, prvenstveno kroz Zakon o zaštiti okoliša i Zakon o pravu na pristup informacijama. To znači da hrvatski građani ne samo da imaju priliku i trebaju sudjelovati u donošenju odluka, već imaju pravo podnijeti prigovor nadležnom upravnom tijelu, odnosno tužbu nadležnom sudu radi osporavanja načina donošenja odluka ili njihova sadržaja koje donose tijela javne vlasti. Sudski postupci o tužbama iz područja okoliša hitnog su karaktera.

Kako bi to trebalo funkcionirati u praksi? Javnost može sudjelovati u odlučivanju o određenim djelatnostima – primjerice o procjeni utjecaja na okoliš, koja se u Hrvatskoj provodi već niz godina, potom u postupku izdavanja tzv. okolišnih dozvola za postrojenja, u ocjenjivanju prihvatljivosti nekog plana ili programa po ekološku mrežu u zaštiti prirode ili prilikom izdavanja raznih dozvola (građevinska ili uporabna). Isto tako, može sudjelovati prilikom izrade različitih strateških dokumenata, akata, prostornih planova. Pristupanjem Europskoj uniji povećao se broj postupaka u kojima javnost ima pravo sudjelovanja u odlučivanju, kao i trajanje rokova za sudjelovanje, što građani ocjenjuju pozitivnim, no iznimno je važno osigurati preduvjete da javnost ta svoja prava i ostvari.

Preduvjeti obuhvaćaju jasnu, potpunu i pravovremeno dostupnu informaciju o predstojećim aktivnostima, potom definiranje aktera, vremenski okvir i metodu sudjelovanja javnosti, bilo da se radi o okruglom stolu, javnoj raspravi ili uvidu u projekt. Nužno je osiguravanje dovoljno financijskih sredstava, te da postupak bude otvoren, u kojem se uvažavaju sve strane sa svojom argumentima.

Bez obzira na sve preduvjete, građani ili pravne osobe često su razočarani ishodom postupaka sudjelovanja jer smatraju da se njihovi argumenti ne razmatraju kao relevantni. Stoga će i u Hrvatskoj, kao što je to slučaj na razini Europske unije i njezinih članica (doduše u većoj ili manjoj mjeri), zaživjeti proces u kojem će nadležna tijela odnosno investitori morati argumentirano pojasniti iz kojeg razloga uvažavaju ili ne uvažavaju primjedbe, komentare ili prijedloge građana o pojedinim pitanjima. Zasigurno će pravilna primjena ovakvog sustava donošenja odluka osigurati dugoročno kvalitetno upravljanje okolišem i rezultirati poboljšanjem njegova stanja.