Sezona loženja je pri kraju, a dimnjačari su vrlo nezadovoljni, kao i prijašnjih godina, jer su ih građani ometali u obavljanju njihova posla.
Očisti se od pet do 15 posto dimnjaka.
- Ljudi nas ne puštaju uopće u kuću ili se prave da ih nema doma. Dođemo, zvonimo ili ih zovemo, no uzalud. Veliki je uspjeh ako u jednoj ulici uspijemo očistiti ili kontrolirati barem 15 dimnjaka i ostaviti 40 obavijesti. Od toga tek jedan posto građana reagira na obavijesti i javi nam se. Ostali se ogluše. Trebalo bi ih prijaviti, no nitko se ne želi baviti time. Općine raspišu koncesiju i uredno ubiru novac od nas, a nije ih briga što mi ne možemo obavljati svoj posao. Ništa ne poduzimaju jer se oni na vlasti ne žele zamjeriti mještanima, koji su njihovo biračko tijelo - kaže Ivan Đuričin, iz Dimnjačarskog obrta Dimgrad.
Napominje da je izgubio volju za borbu te da jedva čeka da uđemo u EU jer ćemo tada morati poštovati i zakone koji vrijede za dimnjačarske usluge u Uniji.
Naime, u tim državama, napominje, koncesiju raspisuju ministarstva zaštite okoliša, a ne jedinice lokalne uprave i samouprave. Njegov dimnjačarski obrt ima koncesiju u trećini grada Varaždina, grad Ivanec i Klenovnik. - Mnogi nam kažu kada im dođemo na vrata u sezoni grijanja, da sada lože pa ne mogu dati dimnjak na čišćenje. Kada pak dođemo potkraj sezone grijanja, zaskoče nas pitanjem i otjeraju pitajući: gdje smo do sada bili. Kada im pak zagusti i više ne mogu ložiti, a cijelo nas vrijeme nisu puštali blizu dimnjaka, ne biraju vrijeme, zovu nas čak i 22 sata. Tada inzistiraju da odmah dođemo jer oni imaju malu djecu ili bolesne osobe u kući, kojima je hladno - požalio se I. Đuričin, u čijem su obrtu zaposlena četiri dimnjačara.
Ističe da je sve to vrlo žalosno i da cijelo vrijeme strepe da se nekome nešto ne dogodi. Teško bi im bilo zbog nesreće, a morali bi na sudu dokazivati da im je onemogućeno obavljanje posla.