Roditelji đaka iz osječke OŠ Franje Krežme ponovno su na nogama zbog školskog igrališta koje im je lani, kako smatraju, nepravedno oduzeto, i to nakon 50 godina korištenja. Riječ je, podsjetimo, o površini u vlasništvu Filozofskog fakulteta koji se naslanja na školu. No, đaci su ga koristili za školske i izvanškolske aktivnosti, sve dok prije godinu dana fakultet nije odlučio vratiti ga pod svoje okrilje i pretvoriti u parkiralište. Roditelji su u par navrata i prosvjedovali, a uputili su u ponedjeljak pismo gradonačelniku Ivici Vrkiću. Pozivaju ga na priredbu za početak školske godine.
-Zašto nam je to toliko bitno? Želimo da tim malim, sretnim, zaigranim anđelima objasnite zašto su na igralištu predviđenom za njihovo igranje parkirani automobili? Hoćemo da usput i nama roditeljima pojasnite kako je moguće da se kontinuirano ističe savršena suradnja Grada i Sveučilišta, dok se u srcu našega grada neometano parkiraju limeni ljubimci znanstvenih velikodostojnika na našem dječjem igralištu? Da, rekli smo našem jer su i škole i sveučilišta u konačnici imovina nas roditelja, naše djece, pa ako hoćete i ostalih građana Osijeka – stoji u pismu.
Od prosvjeda i peticija, dodaju, prošlo je više od godinu dana.
-Zar zaista, Gradonačelniče, očekujete da ćemo mi roditelji odustati od toga igrališta i da nam to neće biti bitno sljedećega svibnja kad nam, nakon parlamentarnih, dođu i lokalni izbori? Mislite da će i tada biti dovoljno što ste se slikali iza te zloglasne ograde, pokretali besmislene Facebook ankete i lopticu prebacivali nekim drugima. Gradonačelniče, mi znamo da Vi možete više. Učinite taj iskorak – zaključuju, kako je navedeno u potpisu, "roditelji i učenici OŠ Franje Krežme".
ne kužim izraz 'igralište predviđeno za igranje djece', a u vlasništvu je fakulteta... zar djeca pohađaju fakultet? ili je to za djecu od profesora na faksu? ništa mi nije jasno. školske i izvanškolske aktivnosti... znači, 50 godina je fakultet trpio na svojem zemljištu nekoga (nema veze djeca ili odrasli). i sad je priveo nekretninu svrsi za koju smatra da ima potrebe. škola se neka pobrine za igralište sama. mogu se djeca igrati i na dvorištima privatnih kuća. da ne bu zabune, i sam imam djecu, al to ne znači da radi njih možemo od drugih zahtijevati nešto što sami nismo spremni dati. neka roditelji daju novac i zajednički kupe neku parcelu u gradu, i to nek bude igralište za njihovu djecu. ja ne vidim problem. najlakše je svoje interese proglašavati općim.