Granić: Sanader mi je dogovorio kredit u Hypu za gradnju kuće

Devet zgrada hrvatskih veleposlanstava kupljeno je sredinom 90-ih godina kreditom austrijske Hypo banke. Pregovori o kreditu prošli su dobro, zgrade su kupljene i tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić stvar je "arhivirao". 17 godina kasnije pozvan je u USKOK da bi iskazivao o svojim spoznajama o tome kako su tekli pregovori i tko je bio odgovorna osoba u tom postupku. A 17 godina dovoljno je dugo razdoblje da se neke stvari zaborave. Pogotovo ako je bila riječ o poslu koji tadašnjem ministru vanjskih poslova nije bio od velike važnosti.

Granić je danas svjedočio na Županijskom sudu u Zagrebu u procesu protiv svog tadašnjeg zamjenika Ive Sanadera kojega se, između ostaloga, tereti da je pri sklapanju ugovora s Hypom u džep spremio proviziju od 3,6 milijuna kuna kako bi toj austrijskoj banci osigurao povlašten položaj na nepostojećem bankarskom tržištu u Hrvatskoj. Potvrdio je da je u to vrijeme više bio usmjeren na međunarodna pitanja, oslobođenje i afirmiranje RH te na rješenje problema u BiH. Zato mu kredit nije bio od tolike važnosti pa je čak dva puta naknadno dolazio u USKOK, kako mu se sjećanje vraćalo.

Koncentrirao se na svaki trenutak

– Nakon pisanja medija i nakon izjava obrane g. Sanadera da sam možda i ja mogao primiti proviziju, jako sam se koncentrirao na svaki trenutak vezan za kredit. Naknadno sam se sjetio pisma namjere i još jedne stvari koju ću tijekom postupka reći – kazao je danas Granić.

U svom je svjedočenju više je puta ponovio da "sve vodio Sanader", a on je potpisivao sve što mu je tadašnji zamjenik dao na uvid. Potpisao je i konačni ugovor s Hypom.

Druga stvar, odnosno osoba koje se Granić naknadno sjetio, a koju je na suđenju prvi put spomenuo, jest i "ugledni hrvatski iseljenik".

Iseljenika je preporučio Tuđman

– Nekoliko dana nakon sastanka s predstavnicima Hypo banke, na kraju našeg rutinskog sastanka, Sanader mi je kratko kazao da mu je Tuđman uputio Hrvata iseljenika koji ima odlične veze s Austrijom i Hypom da mu pomogne.

Granić se nije mogao sjetiti je li mu Sanader ikad spomenuo kako se taj ugledni iseljenik zove, no prisjetio se kako se nasmijao i rekao Sanaderu neka mu pomogne, ali da ne želi formalne odnose s ministarstvom vanjskih poslova.

Kasnije je potvrdio da zna da je riječ o Eugenu Laxi kojega, tvrdi, nikada nije vidio ni čuo.

Sanader i njegov braniteljski tim dali su sve od sebe da Granića diskreditiraju. Njegovu vjerodostojnost propitivali su zbog različitih iskaza u vrijeme istrage i sada, na što se Granić pravdao protekom vremena od 17 godina, a sam Sanader opovrgnuo je bivšeg šefa govoreći da ga je upravo on uputio na Laxu, a ne Tuđman. Granić je, pak, novinarima nakon suđenja rekao da je to "apsolutna laž".

Diskreditiranje je imalo blagoslov predsjednika sudskog vijeća Ivana Turudića nakon što je obrana krenula nizati pitanja o poslovima Mate Granića nakon napuštanja svih političkih funkcija 2000. godine.

Nisam ni morao u banku, sve je sredio moj zamjenik

Granić je tako svjedočio o tome kako je njegova konzultantska tvrtka 2005. godine sklopila ugovor s Hypo bankom te da mu je za obavljen posao bilo plaćeno 200.000 eura po godini.

– Nije mi isplaćena provizija za taj posao, već smo potpisali ugovor – naglasio je.

Ranije tijekom današnje rasprave spomenuo je kako je "ugledni iseljenik" tražio, a što mu je Sanader prenio, da mu plate proviziju za pomaganje pri dobivanju povoljnijih uvjeta kreditiranja od Hypa. Kazao je da je to protumačio protuzakonitim, s čime se Sanader složio te je takva mogućnost odbačena.

Granić je i prije poslovao s Hypom i to 1997. godine kada je počeo graditi kuću uz pomoć kredita upravo Hypo banke koja je u to vrijeme već bila licencirana hrvatska banka. Kredit mu je, tako je rekao, "sredio" Ivo Sanader.

– Pomogao mi je moj zamjenik Ivo Sanader. Nisam ni išao u banku po kredit, samo sam potpisao – objasnio je Granić.

Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović uime obrane prigovorio je istinitosti svjedočenja, dok je Granić još jednom objasnio da je on na sud došao govoriti istinu.

Na idućim ročištima svjedočit će svjedoci iz Austrije, među kojima i tadašnji čelnik Hypo banke Wolfgang Kulterer.

Kronologiju današnjeg ročišta možete pročitati ovdje.

13.35 sati Završilo je svjedočenje Mate Granića

Laptoš: Svjedoci iz Austrije pozvani su, uručeni su im pozivi i očekujemo da se pojave na ročištu.

Nastavak ročišta bit će  8., 9., 15. i 16. prosinca. Wolfgang Kulterer trebao bi svjedočiti 15. prosinca.

13.30 sati Sanader: Nije istina što je Granić govorio o uglednom iseljeniku. Istina je...

Sudac ga upozorava da ne može iznositi obranu nego samo prigovoriti iskazu M. Granića.

Sanader: Nije istina da sam ja vodio sve daljnje pregovore samostalno. Nije točno da je zamjenik bio operativna, nego isključivo politička funkcija. Nije mi predsjednik rekao za osobu pod imenom Eugen Laxa nego Granić. Nije istina da je moj ured bio u njegovu kabinetu, ja sam imao svoj ured s kabinetom, a on svoj, bili smo fizički udaljeni. Ja s njegovom korespondencijom nisam imao ništa.

13.10 sati Nakon desetak minuta konzultacija sudsko vijeće dopušta pitanje o tvrtkama iz Lihtenštajna.

Granić: Ni ja osobno niti moja tvrtka nemamo poslova u Lihtenštajnu ili SAD-u. U inozemstvu samo imam tvrtku u Makedoniji.

Sloković: Danas ste rekli da sve do 2005. niste imali kontakte s predstavnicima Hypo banke pa bi vam predočila iskaz od 22. srpnja gdje ste naveli da ste 1996. bili sa svojom obitelji na večeri u Bad Kleinkirchmanu. S tadašnjim predsjednikom pokrajine Koruške. A gdje su bili i predstavnici Hypa, sjećate se W. Kulterera. Je li to točno?

Granić: Je, točno je. Na toj večeri bilo je 40 ljudi, nisam tada imao nikakvih kontakata s Kultererom. Nije to bio susret s predstavnicima Hypo banke.

Sloković: Tko je u to vrijeme bio koruški poglavar koji vas je pozvao?

Granić: Ne mogu se sjetiti.

Sloković: Nesporno je da je to bio Jörg Heider. Znate li je li on bio povezan s Hypom?

Granić: Ne sjećam se, tada nismo o tome razgovarali.

Sloković: Znate li tko je imao pretežiti utjecaj u Hypo banci?

Granić: Ne znam ništa.

Sudac: Nemojte tako, znate valjda nešto.

Prodanović: Znate li da je Koruška suvlasnik Hypa?

Granić: Ja čitam novine, pa sam puno toga doznao. Tada nisam znao i nije me ni zanimalo. Bio sam potpuno u svom svijetu pregovora.

Sloković. Sjećate li se tko je još iz Hypa bio tamo?

Granić: Ne.

Sloković: Jeste li dobili kakav kredit od banke nakon 1995. godine?

Granić: Ja sam od 1997. do početka prve polovice 1999. gradio kuću. Prodao sam svoju kuću na Šalati, a inače mislio sam graditi prije rata zbog povećanja obitelji, i uzeo sam dva veća i dva manja kredita i plaćao kredit od 150.000 današnjih eura, oko 300.000 maraka, otplaćivao sam ga od 1997. godine. Kredit sam dobio od Hypo banke. Ja nisam ni bio u banci. To nije bio baš povoljan kredit, devet posto na sedam godina. Nisam ja išao u banku, samo sam potpisao. Pomogao mi je moj zamjenik, Ivo Sanader. U administrativnom dijelu dobivanja kredita. Ja nisam ni išao u banku po kredit.

Sloković: U to vrijeme Hypo je bio već licencirana banka u RH?

Granić: Da, banka je imala status hrvatske banke.

Sloković: Jeste li prije nego li je banka počela raditi u HR dobili kredit u Austriji?

Granić: Nisam. Osim ovog kredita nisam dobio nijedan kredit od Hypa bilo u RH bilo u Austriji.

Sloković: Između 2005. i 2007. na kojem mjestu radi vaša supruga? Na mjestu u Narodnoj banci?

Sudac: Na koje okolnosti pitate? To je sad važno.

Sloković:  Postoje kontakti između Granića i Hypa od 1995. do 2010. Imamo informacije.

Sudac: To nije bila okolnost, ne možete to pitati.

Sloković: U prvom iskazu, a i danas ste ponovili da se niste sjetili Laxe, a nakon toga ste došli u USKOK i dali opis te situacije.

Sudac ispravlja: Riječ je o uglednom emigrantu, pitajte za njega.

Sloković: U redu. U drugom iskazu rekao je da se sjeća te osobe i da se, kad mu je Sanader spomenuo tu osobu, Sanader nasmijao. Kako je moguće da je u potpunosti zaboravio na tu osobu, a kasnije reproducirao sve i sjetio se da se nasmijao?

Sudac: Danas je to objasnio.

Prodanović: U cijelosti prigovaramo istinitosti iskaza ovog svjedoka. Namjerno skraćuje vrijeme od prijma pisma i uključivanja Sanadera u cijeli proces. S obzirom na prvi iskaz pojavila se "rupa" od oko godinu i pol, u kojoj Sanader nije sudjelovao, a nevjerojatno mi je da on ne zna da je Heider bio predsjednik Koruške kad to zna i svaki polupismeni čitatelj.

12.42 sati Goran Suić: Jeste li na sjednici Vlade iznosili razloge za prihvaćanje (sjednica je održana 5. 1. 1995.)?

Granić: Ne sjećam se točnog datuma, ali je vrlo vjerojatno da sam to bio ja.

Suić: Ako je vaš zamjenik bio operativno zadužen za poslove kredita, zašto on nije to izlagao Vladi?

Granić: Zato što je za to bio zadužen ministar, a zamjenik ga mijenja samo ako ministar ne može doći.

Suić: U vezi realizacije kredita, jeste li Hypu slali dopise gdje da uplaćuju novac?

Granić: Ne sjećam se nikakvog dopisa. Sve je vodio Sanader. Ne sjećam se jesam li potpisao kakav dopis. Ako mi je on donio kakav dopis, ja sam ga sigurno potpisao.

Suić: Sjećate se jeste li slali dopise Ministarstvu financija vezano za način korištenja kredita?

Granić: Jednak je odgovor, potpisivao sam jer sam imao povjerenja u svoje suradnike.

Jadranka Sloković: Jeste li u to vrijeme održavali kontakte s Perom Jurkovićem, tada guvernerom HNB-a?

Granić: Ne sjećam se.

Sloković: Jeste li nakon realizacije kredita nastavili kontakte s Hypo bankom?

Granić: Nisam imao nikakve kontakte do 2007. godine s Hypo Internationalom, a do 2005. s Hypo Zagrebom.

Sloković: Ovi kontakti 2007. S kim ste to kontaktirali i po kojem poslu?

Sudac: Diskreditirajuće pitanje, može, može...

Granić: Godine 2005. moja je tvrtka potpisala ugovor s Hypo Zagrebom o pisanju gospodarskih analiza. Godine 2000. prestao sam biti ministar, a 2003. zastupnik, pa sam onda osnovao 2003. konzultantsku tvrtku. Kada je 2007. godine Baerishelandesbank kupila Hypo International, kada je guverner HNB-a donio odluku da neće dozvoliti ulazak na hrvatsko tržište, kontaktirali su me iz Hypa da im savjetujem o rješavanju tog problema.

Sanader je pokušao pravosudnom policajcu dati poruku za branitelje, no sudac ga opominje: Ne možete tako, dobit ćete priliku!

Granić: Nije mi isplaćena provizija za taj posao, već smo potpisali ugovor.

Sudac: Koliko ste dobili po ugovoru?

Granić: Ako vas zanima, ja ću vam reći, 200.000 eura za godinu dana. Sve što vas zanima, ja ću vama reći.

Sudac: Ne morate se vi nizašto ispričavati, to je vaš posao.

Granić: Imate li tvrtke u Lihtenštajnu i u SAD-u u Wayomingu. Imate li veze s firmom GNK iz Lihtenštajna?

Laptoš: Protivim se tom pitanju.

Sloković: Mi imamo informacije da su te tvrtke radile s Hypom i da su se preko tih tvrtki isplaćivale provizije.

Sudac: Ne možete vi odgovarati na to pitanje.

Vijeće se povlači na pet minuta kako bi odlučilo hoće li dozvoliti ovo pitanje.

12.16 sati Čedo Prodanović: Na prvom ispitivanju 2. ožujka Vi kažete da ste ministar postali 1993. i da ste tada u jesen te godine dobili pismo od A. Mocka, a ovdje precizno kažete da je pismo odgovor na pismo vašeg prethodnika Škrabala koji je u dogovoru s Tuđmanom zamolilo Mocka, a onda kažete da ste za Hypo prvi put čuli 1994. godine. Godinu dana kasnije nego što sada tvrdite.

Granić: Kada sam prvi put dao izjavu, rekao sam čega sam se prvo sjetio, a dogodilo se prije 17 godina. Savršeno se sjećam Washingtonskog sporazuma ili Daytona, a ovo mi nije bilo važno. Kako sam bio primoran sjetiti se i bio sam pozvan da kažem USKOK-u, čvrsto stojim iza ovoga što sam danas svjedočio.

Prodanović: Znači li to da je na Škrabalov upit Mock pisao odgovor godinu i pol?

Granić: Ja sam pred ovim vijećem kazao da su mi suradnici rekli kako je to vjerojatno inicijativa mog prethodnika. Jednako tako kazao sam da to nisam istraživao za Škrabala. Ja to ne znam. Nije mi to bilo naročito važno.

Sudac: Iz ovih izmijenjenih detalja ispada da je netko pisao Mocku, a da se on javio tek nakon godinu dana.

Granić: Godina ranije bila je još gora za davanje kredita. Ako se nekoga upita postoji li mogućnost za neki kredit, onda taj odgovara onda kada je to moguće.

Prodanović: S obzirom na to da nije Škrabalo, je li se zamjenik ministra Sanader neposredno mogao obrati ministru Mocku s obzirom na svoju funkciju?

Granić: Mogao je ako ga je ministar ovlastio.

Sudac: Jeste li ga ovlastili?

Granić: Osobno ga nisam ovlastio. Moj zamjenik tada je poznavao Mocka, mogao je s njim komunicirati, ali ne vjerujem da mu je službeno pisao bez mog znanja i odobrenja.

Prodanović: Rekli ste da niste upoznali uži kabinet Vlade s Mockovim pismom. Jeste li obavijestili o pismu ili o pismu namjere?

Granić: Ja sam ih obavijestio i o jednom i o drugom. O pismu A. Mocka i o pismu namjere.

Prodanović: Svjedok izbjegava odgovoriti. Prije nekoliko minuta rekao je da nije pokazao Mockovo pismo.

Sudac: Ali obavijestio je.

Prodanović: "U kasnu jesen 1994. održan je prvi sastanak s predstavnicima Hypo banke. To je bio jedini sastanak na kojem sam bio i tamo sam predstavio Sanadera kao osobu koja će voditi sve dogovore."  Tako piše u iskazu iz kolovoza, a ranije spominje samo jesen, radi distinkciju, tu se sve pomiče unazad jer kasna jesen je do 21. 12.
Svjedok je nedosljedan u svjedočenjima.

Granić: Stvar je vrlo jednostavna. Naravno, to se događalo prije 17 godina. Nešto što za mene nije bila važna stvar. Nakon što sam bio prisiljen i te kako razmišljati svaki dan o tome i posložiti sliku u glavi, vrlo jednostavno, Mockovo pismo, obavijest predsjednika, ovlaštenje zamjenika... to je vrlo jasno. Ja sam pomalo slagao svoju sliku u glavi koja je sada precizna, i onda sam se javio USKOK-u kad sam se sjetio nečeg što je važno.

Meni je ovo malo smiješno, predočavanje tog iskaza iz kolovoza. Meni je tom prilikom bio cilj dati na važnosti Ivi Sanaderu kako je on glavni pregovarač s njima.

Sudac: Zašto ste danas govorili drukčije nego u kolovozu?

Granić: Nakon što je Sanader prvi put uspostavio komunikaciju, kad sam se vratio iz Amerike, zamolio sam ga da ih dovede i oni su došli. To je bio protokolarni sastanak na kojem sam ja rekao da je Sanader moja desna ruka.

Sudac: Je li točno ono što ste rekli ovo ljeto ili ono što ste rekli danas?

Granić: Ovo što sam danas rekao.

Prodanović: Predočio bih svjedoku ugovor o zajmu u čijoj preambuli piše da se ugovor sklapa na temelju ponude od 31. 8. 1994, a ne na temelju nikakvog pisma namjere.

Granić: To se može nazvati jedno i drugo. Sjećam se da je to pismo ili ponuda bila sadržajna, detalja se ne sjećam. Najnormalnija je stvar da se u diplomaciji, a to je prvo pismo koje smo mi od njih dobili, to naziva pismom namjere, ne vidim sukob oko toga. Razlika je terminološka.

Sudac svjedoka Granića opominje da bude ekonomičniji s riječima jer bi mogli do kasno ostati ovdje, a on ima radno vrijeme.

Prodanović: Vi to nazivate pismom namjere, a je li u odnosu na to išta izmijenjeno u ugovoru?

Granić: Ja se toga ne sjećam, ali jedna stvar je pismo namjere, a druga ugovor. To su pravno različite stvari.

12 sati Granić: Sanader nije imao ovlasti otvoriti pismo naslovljeno na mene, ali suradnici su ga otvorili i signirali na njega pa mi je donio osobno to pismo namjere.

I jedan i drugi bili smo sretni što je došlo pismo namjere.

Prodanović: koliko ste pisama od Hypa dobili na svoje ime?

Granić: Ja se ne sjećam nijednog osim prvog prijedloga ugovora i drugog prijedloga koji mi je donio zamjenik, drugih pisama se ne sjećam. Znači, ukupno su tri pisma došla; pismo namjere i prijedlozi ugovora, prvi i drugi.

Prodanović: Što je u sebi sadržavalo pismo namjere?

Granić: Ne sjećam se detalja. To je bilo pismo u kojem su opisali banku i da su spremni dati kredit i da imaju želje, koliko se sjećam doći na hrvatsko tržište. To nije bilo kratko pismo već na dvije tri strane. Ne sjećam se detalja, to je bilo prije 17 godina, ali smo bili zadovoljni pismom namjera.

Prodanović: Prvi put to pismo nazivate pismom namjere?

Granić: Ja ga prvi put spominjem jer sam se sjetio da je to pismo došlo. To je bilo prije 17 godina i za mene je ta stvar bila gotova, završen posao.

Prodanović: Koga ste sve obavijestili o tom pismu, o sadržaju i kada?

Granić: Predsjednika i najuže suradnike i obavijestio sam predsjednika Vlade da nam je Mock preporučio Hypo.

Prodanović: A koga ste i kada obavijestili o Mockovu pismu?

Granić: Najbliže suradnike i predsjednika države, o tome sam već svjedočio.

Sudac: Kad ste ih obavijestili?

Granić: Odmah nakon toga, dan ili dva najkasnije. U roku od dva dana.

Prodanović: Koliko ste zamjenika imali?

Granić: Samo jednog.

Prodanović: Zašto u iskazu spominjete "moj prvi službeni zamjenik"?

Granić: Samo je jedan bio zamjenik i to cijelo vrijeme. U vremenu od godine dana bio je Ivan Šimonović...

Sudac: Zašto spominjete prvi službeni?

Granić: To je moj lapsus.

Prodanović: Mockovo pismo, je li ono bilo inicijativa Mocka ili odgovor na nečije pismo?

Granić: Moji suradnici rekli su da je to vjerojatno počeo moj prethodnik, nisam to istraživao. Ja nisam Mocka osobno to molio, jednostavno je to pismo došlo.

Prodanović: Vaš prethodnik je bio?

Granić: Zdenko Škrabalo.

Prodanović: Je li funkcija zamjenika ministra politička ili operativna?

Granić: I politička i operativna, politička jer ga je imenovao predsjednik, a operativna jer mu je posao da vrši operativne poslove.

Prodanović: A što onda radi tajnik?

Granić: Strogo operativno.

Prodanović: Jeste li ovo Mockovo pismo pokazali užem kabinetu?

Granić: Ne. Samo sam izvijestio Vladu.

Prodanović: Koliko je bilo prijedloga ugovora o kreditu prije konačne verzije?

Granić: Sjećam se samo jednog i ovog o kojemu sam svjedočio.

Prodanović: Kada ste dobili prvi prijedlog?

Granić: Oko 15 ili 20 dana nakon sastanka s predstavnicima Hypa u Ministarstvu vanjskih poslova.

11.48 sati Nastavlja se suđenje nakon pauze koju je tražila obrana.

Čedo Prodanović: Pred USKOK-om ste dali tri iskaza, u jednom kažete da ste se naknadno prisjećali. Jeste li samoinicijativno dolazili ili su vas pozivali?

Granić: Ja sam se javio jer sam se prisjetio. Meni je ovaj kredit u mom mandatu za vrijeme najvažnijih pregovora RH s međunarodnom zajednicom bio jedna nebitna stvar. Najbitniji su bili pregovori za oslobađanje države i uspostave mira te situacija u BiH.

Sudac: Jeste li i drugi i treći put išli samoinicijativno?

Granić: Oba sam puta ja išao sam.

Prodanović: Kad ste prvi put čuli za ime Hypo banke?

Granić: Za to ime prvi put sam čuo kada je došlo pismo Aloisa Mocka.

Prodanović: Kad je došlo to pismo?

Granić: To pismo je došlo odmah poslije Velike Gospe.

Prodanović: Je li zamjenik ministra, odnosno Sanader, imao pravo otvoriti poštu upućenu na Vas?

Granić: Moju poštu otvarao je moj kabinet, a Sanader je imao ured u mom kabinetu. Prema tome, prvo pismo koje sam dobio od ministra Mocka bilo je pismo koje mi je donio netko od suradnika.

Prodanović: Ovo pismo od Hypa, na čije ime je došlo?

Granić: Vi vjerojatno ne pitate za pismo namjera, što se njega tiče, ne znam na koga je bilo naslovljeno. Znam samo, svako pismo koje je izlazilo iz MVP-a , za koje su suradnici mislili da moram ja potpisati, ja sam ga odmah potpisao.

Prodanović: Pitam vas tko je ovlašten otvoriti poštu?

Granić: Moji suradnici odmah su signirali poštu za onoga koji je vodio neki proces, a onda mi je taj prikazivao stvari.

Prodanović: Je li pismo donio suradnik ili zamjenik ministra?

Granić: Ako se tiče pisma namjere, donio ga je moj zamjenik.

11.21 sati Sudac Turudić: Što ste odgovorili kad je zamjenik rekao da iseljenik traži da mu se plate usluge?

Granić: To ne dolazi u obzir i zamjenik se složio.

Sudac: Kako se zove taj iseljenik? Je li vam Sanader kazao?

Granić: Ne sjećam se, moguće da mi je kazao.

Sudac: Sad znate kako se zove taj iseljenik?

Granić: Pročitao sam u novinama da je taj iseljenik Eugen Laxa, moguće je da mi je zamjenik to spomenuo. Ali ja se toga ne sjećam.

Prijedlog konačnog ugovora došao je na ministarstvo, zamjenik mi ga je donio, ali nisam ga zadržao jer ministar ne čuva kod sebe dokumentaciju već potpisuje ono što mu donesu, rekao je Granić na upit suca na koga je stigao prijedlog ugovora.

Laptoš: Kada je došao prvi prijedlog ugovora, tko je bio zadužen da kontaktira predstavnike banke i za izmjenu onoga što ste rekli ranije?

Granić: Tadašnji zamjenik bio je ovlašten razgovarati s njima.

Laptoš: Rekli ste da su od kredita kupljena ministarstva, kakvo je bilo stanje sa zgradama i što je to značilo RH?

Granić: Imali smo samo dva veleposlanstva u Čileu i Austriji. Plaćali smo visoke tržišne naknade. U tom trenutku nije bilo izgleda za dogovor s Jugoslavijom s kojom smo ratovali. Ovo je bio jedini način da dođemo do tih zgrada.

Laptoš: Imate li saznanja da je za ugovor nekome isplaćena provizija?

Granić: Ne, apsolutno.

Laptoš: Ako sam vas dobro razumjela, kredit je bio povoljan?

Granić: Da, jer je bio na oko 8,5 posto kamata na 7 godina, a kamate su u to vrijeme u Hrvatskoj bile između 17 i 20 posto.

Laptoš: Je li mogao biti povoljniji?

Granić: Pa, cijeli posao kupnje i kredit bio je povoljan. Ja samo mogu hipotetski govoriti, da bi kredit bio povoljniji za Hrvatsku ako ta provizija ne bi bila isplaćena. U tom smislu ne sjećam se da smo bilo što razgovarali o uglednom iseljeniku, nije mi rekao u čemu se sastojalo njegovo pomaganje.

Rekao je da mu iseljenik pomaže u banci da se dobije povoljniji kredit, kazao je Mate Granić na upit suca Turudića.

Laptoš: Tko je potpisao ugovor o kreditu?

Granić: JA sam potpisao ugovor u skladu sa Zakonom o Vladi, uvijek to ministar radi osim u slučaju duže bolesti ili odsustva.

Laptoš: Sjećate li se da bi zamjenik mogao biti ovlašten za potpisivanje?

Granić: Ako je nešto potpisivano u ime Vlade, ne sjećam se da je itko potpisao, a da nije bio ministar. Drukčije je ako bi se potpisivalo nešto u ime ministarstva.

Obrana Ive Sanadera zatražila je stanku.

11.05 sati Počinje svjedočenje Mate Granića. Ispituje ga tužiteljica Tamara Laptoš oko sastanaka s Kultererom i predstavnicima Hypo banke.

Granić: To je bio sastanak negdje u prvoj polovici 10. mjeseca 1994. i poslije toga nisam bio ni na jednom sastanku s predstavnicima banke.

Laptoš: Pismo namjere u istrazi niste spominjali.

Granić: Nakon pisanja medija i nakon izjava obrane g. Sanadera da sam možda i ja mogao primiti proviziju, jako sam se koncentrirao na svaki trenutak vezan za kredit.
Naknadno sam se sjetio pisma namjere i još jedne stvari koju ću tijekom postupka reći.

Laptoš: Možete li nam reći imate li novih saznanja o tijeku pregovora?

Granić: Nekoliko dana nakon tog sastanka s bankarima, na kraju našeg rutinskog sastanka Sanader mi je kratko kazao da mu je Tuđman uputio Hrvata iseljenika koji ima odlične veze s Austrijom i Hypom da mu pomogne. Nasmijao sam se i rekao sam: "Neka ti pomogne, ali ne želim formalne odnose s ministarstvom vanjskih poslova".

Laptoš: Zašto ste se nasmijali?

Granić: Zato što je dijaspora izuzetno pomogla u priznanju i humanitarnoj pomoći, no nakon toga dolazio je određeni broj ljudi koji su nudili razne usluge, ali najčešće su bili interesno vezani i nismo s njima htjeli imati veze.

Laptoš: Je li vam Tuđman spomenuo tog iseljenika?

Granić:  Ne, nikad.

Laptoš: Imate li informacije kako su dalje išli pregovori?

Granić: Otprilike dva tjedna nakon toga moj je zamjenik došao i donio prijedlog ugovora, prvi prijedlog, i upozorio na neku stvar financijske prirode koju ćemo morati tražiti da se promijeni. Rekao sam da konzultira Ministarstvo financija jer smo primijetili da su u preambuli ugovora tražili da mi pomažemo banci u dobivanju poslova. To je bilo protuzakonito. Složili smo se da ćemo tražiti da se taj dio promijeni, uz napomenu da se konzultira Ministarstvo financija.
Što se tiče kamata i roka otplate to nam je bilo odgovarajuće.

Laptoš: Što se dalje događalo s prijedlogom ugovora?

Granić: Nakon desetak dana, otprilike, još jednom mi je zamjenik kazao da mu ugledni iseljenik pomaže. Nasmijao se pa rekao da on traži da mu mi platimo, no s tim je priča o iseljeniku završila. Oko tjedan dana kasnije došao je prijedlog konačnog ugovora. Usuglasili smo se da je prijedlog dobar i zamolio sam da ga odmah da u proceduru vladi. Ugovor je prošao i ja sam kao ministar potpisao taj ugovor. Bili smo jako zadovoljni što smo dobili ugovor kakav smo priželjkivali, a zatim je slijedio proces kupnje veleposlanstava i to je išlo jako dobro. Mene su izvještavali samo da su kupili, no nisam se više time bavio, tako je završila realizacija kredita.