Slovenija je dobila veliki dio Piranskog zaljeva i pristup međunarodnim vodama. Jučer je, tako, sažeto glasila odluka u slučaju arbitraže oko granice između Hrvatske i Slovenije koju je pročitao predsjednik Arbitražnog vijeća Gilbert Guillaume. Zvuči poznato?
Da, jer je isto takav ishod bio jasno spomenut u transkriptima i snimkama koje je Večernji list objavio u srpnju 2015. i zbog čega je, posljedično, Hrvatska izašla iz arbitražnog sporazuma i procesa.
Granica na moru riješena je tako da crta razgraničenja u Piranskom zaljevu/Savudrijskoj dragi ide od ušća rijeke Dragonje, ravnom linijom prema talijanskoj granici, kazao je tada slovenski arbitar Jernej Sekolec. – Podjela će biti ili 25/75 ili 33/66 (posto, op. a.) - kazao je. Simona Drenik, slovenska agentica na sudu, složila se s takvim ishodom. – Vukas (Budislav Vukas, hrvatski arbitar, op.a.) će sigurno skakati zbog toga – kazala je Simona Drenik. – On je ludio – potvrdio je Sekolec. – I još će ludjeti. Tu se ti moraš što ispravnije ponijeti, što manje govoriti jer su oni (arbitri, op.a.) ionako na našoj strani – poentirala je S. Drenik.
I dok je Simona Drenik zadovoljna razgraničenjem, jer im je “more najvažnije”, pa je popustljiva oko kopna, Sekolec nije. Predsjednik Arbitražnog vijeća Guillaume, kaže joj Sekolec, nije sklon dijelove južno od Dragonje dati Sloveniji. – Gledali smo slike, googlali, gledali Google Earth, vidjeli Jorasovu kuću... On je rekao: Znate, ovo je mjesto... Nisam nešto za ekologiju. Taj južni dio je za komarce i žabe – kaže Sekolec. – Ja sam pripremala naše političare da smo oko Dragonje izuzetno pesimistični, tako da to u principu znaju – odgovorila mu je tada S. Drenik.
Nedopušteni razgovori 2014.
Treba napomenuti da su se nedopušteni razgovori suca Jerneja Sekoleca i Simone Drenik vodili krajem 2014. i početkom 2015., pola godine prije objave snimki. Već tada se Sekolec hvalio kako je već počeo utjecati na suce i tražio i primao savjete od slovenske agentice kako i što dalje raditi, na čemu inzistirati i kakve dokumente još ubaciti. Još su pola godine mogli nesmetano raditi, prije negoli je izbio skandal zbog kojeg su i Drenik i Sekolec – u jasnom priznanju krivice – odstupili. Zbog tih će podudarnosti s ovom odlukom Arbitražnog vijeća zauvijek ostati sjena sumnje, bez obzira na to što su arbitri optuženi za pristranost sami zaključili da nisu pristrani i da postupak nije nepovratno zagađen.
Jučer, u dvosatnom čitanju odluke na Stalnom arbitražnom sudu u Haagu, niti jednom jedinom riječju nije spomenuta “sitnica” da je jedna stranka izašla iz procesa. Tomu su pak svjedočila prazna dva stola s lijeve strane, nasuprot Arbitražnog vijeća. Na početku procesa ondje su sjedili hrvatski predstavnici. Članovi vijeća – njih petero – sjedilo je u polumračnoj sudnici, dok su im samo lica bila osvijetljena stolnim lampama. Njih troje sudjelovalo je od početka u postupku – Francuz Gilbert Guillaume, Nijemac Bruno Simma i Britanac Vaughan Lowe – i bili su odlučni da ih ništa, ali apsolutno ništa neće spriječiti da odluku i donesu.
Na jedvite jade popunjeno krnje vijeće
Uostalom, to su bili poručili odmah po izbijanju skandala. Na jedvite su jade uspjeli popuniti krnje vijeće arbitrima – Norvežaninom Rolfom Einarom Fifeom, koji obnaša dužnost norveškog veleposlanika u Parizu i Švicarcem Nicolasom Michelom – nakon što su ih redom odbijali ugledni suci. Ipak, rijetki su oni koji su jasno i glasno prozvali Arbitražno vijeće i predsjednika te međunarodnu pravosudnu zajednicu da se nešto učini. Jer prejaka i oštra reakcija struje naštetila bi ustanovi, Stalnom arbitražnom sudu, na kojem – pa recimo i to – velik broj njih zarađuje i lijep novac. Stoga je bilo lakše problem ignorirati ili – kako nam je rekao jedan ugledni njemački sudac – čekati da prođe pa o njemu napisati knjigu.
Skandal se spominjao na simpozijima, ali je većina stručnjaka šutjela. Šutjeli su jučer i hrvatski politički čelnici, ne ulazeći u razglabanja o presudi. Jer sada je završila tek prva runda, ona lakša. A počinje teža – ona diplomatska i politička. Kako upozoravaju međunarodni pravni stručnjaci, nasilna implementacija odluke jedne strane u suprotnosti je s međunarodnim pravom, a država koja bi silom krenula na drugu našla bi se u problemima većima od graničnih. Za implementaciju presude – po arbitražnom sporazumu – Slovenija, koja priznaje odluku, ima šest mjeseci. Za lobiranje i pripremu protumjera protiv Hrvatske, koje su im jedino sredstvo pritiska, ni trena. Kao ni Hrvatska. Broje se “saveznici” s obje strane.
SAD kontra Njemačke
Iz veleposlanstva SAD-a u Zagrebu jučer su objavili kako su “svjesni odluke Stalnog arbitražnog suda” te kako su “i Sloveniji i Hrvatskoj jasno kazali da ne zauzimaju strane u tom sporu. “ – Na dvjema je državama, objema članicama Europske unije i saveznicama u NATO-u, da razriješe to bilateralno pitanje i uvjereni smo da će u tome uspjeti. Potičemo obje strane da brzo rade kako bi došle do rješenja – kazali su. Iz britanskog Ministarstva vanjskih poslova su pak poručili kako su primili na znanje odluku suda.
- Ujedinjena Kraljevina bila konzistentno jasna u podršci procesu pred Arbitražnim sudom - mi podržavamo legalno rješavanje sporova. Ovaj bilateralni spor stvar je hrvatske i slovenske Vlade. Ujedinjena Kraljevina voljela bi vidjeti rješenje tog spora, no na tim je dvjema stranama da odluče kako će se to postići - poručili su S druge strane, Slovenija je u svoj tabor uzela Nijemce koji su prije objavili kako, posve neovisno o sadržaju odluke, s gledišta njemačke vlade važno načelo međunarodnog prava da se odluke arbitražnih sudova moraju poštivati te da ih stranke moraju implementirati.
– Međunarodno arbitražno sudstvo vrijedan je instrument međunarodnog prava te igra važnu ulogu u rješavanju međudržavnih sporova. U vezi s jednim bilateralnim pitanjem, Slovenija i Hrvatska su se zajedno podvrgnule međunarodnom arbitražnom postupku sporazumom od 4. studenog. Očuvanje integriteta međunarodnog sudstva u interesu je svih država. Države članice EU u tome moraju prednjačiti dobrim primjerom – poručili su. Europska komisija je pak odgovorila da će komentirati tek kad detaljno prouče odluku. Kolegij povjerenika o odluci trebao bi imati raspravu 4. srpnja u Strasbourgu.
CIA je snimila razgovor zlovenaca