Kako države propadaju? Onako kao Grčka, kad sve institucije zakažu. Može li još koja država slijediti istu sudbinu? Ne u tim razmjerima, ali da, po istom principu itekako može.
Dan prije referenduma u Grčkoj, ovo je statistika koju je skupila skupina grčkih intelektualaca, predvođena profesorom filozofije prava i ekonomije iz Atene Aristidesom Hatzisom. Te se brojke rijetko vide, ali one, po Tacitovu "bez mržnje i pristranosti", ocrtavaju bit grčkog problema, čije su sastavnice vidljive i u Hrvatskoj. Na stranu odgovornost vjerovnika, koje ne aboliramo, da bi se da bi se shvatila kriza i da bi druge države naučile lekciju, treba analizirati Grčku.
Život na posuđenom novcu
Kako je država koja je prošla kroz diktature i ratove i koja je krajem 1970-ih bila apostrofirana kao "ekonomsko čudo" s tri posto nezaposlenih, deficitom manjim od tri posto BDP-a i stopom rasta od 4,6 posto, ulaskom u demokraciju propala?
Ukratko: populizam, rentijerstvo i klijentelizam te napuhivanje lažne socijalne države posuđenim novcem, kojima su se sve vlade koristile. Izbjegavanje poreza, što je shvaćeno kao ljudsko pravo, korupcija te zaziranje od reformi te proliferacija zakonskih odredbi dotukli su državu. Naftna kriza 1979. bila je kamen o koji se spotakla Grčka, a blagostanje je trebalo zadržati. Politička mjera za osvajanje i zadržavanje vlasti tijekom 30 godina bila je zapošljavanje u javnom sektoru te državnoj upravi, a najveći su skokovi bilježeni prije te poslije izbora – tako je u samo godinu dana broj činovnika porastao za 256 tisuća (sa 511.913 u 2009. na 768.009 u 2010.). Trebalo je građane zadržati sretnima pa gotovo 50 posto proračuna ide na novčane beneficije, ponajprije mastodontskom javnom sektoru. No u kriminalnom obratu socijalna je država bila sve samo ne to – davanja su išla najbogatijima, a državna se blagajna koristila za bogaćenje povlaštenih zanimanja i kasta, kako kod zaposlenih, tako i kod umirovljenika. Takvu je državu "naslijedio" premijer Alexis Tsipras.
Kao Bangladeš
Privatni je sektor, na koji je pao teret države i koji je nastradao štednjom i otpuštanjima, reguliran do granica nemogućnosti poslovanja. Indeks ekonomskih sloboda je na razini Surinama i Bangladeša, broj regulatornih odluka je apsurdnih 171.600. Koje su reforme mjere provele vlade? Daju se nabrojiti na prste: država je dopustila dućanima da određuju radno vrijeme, a knjižarama popuste. No s jednom kvakom - popust je dozvoljen samo za stare knjige, ne za prva izdanja.
>> 'Ne igraj se Tsiprasu, drahma bi ubila Grke'
>> Razlog za ostanak u eurozoni? 'Uništili smo strojeve, ne možemo tiskati drahmu'
Pa plan 21 radi svugdje isto,tako su i ovi naši,slagali sve što su obećali i uhljebili tisuće svojh vjernih sljedbenika.