Grčka ne smije pasti u zagrljaj ruskog medvjeda

Posve je pogrešno grčku krizu, koja se polako pretvara u pravu agoniju, isključivo nazivati dužničkom krizom. Riječ je, sasvim sigurno, i o geopolitičkoj krizi u kojoj su ulozi znatno veći od nekih 320 milijardi eura, koliko Grčka duguje svojim kreditorima. A kada je tako, onda ključni čovjek za rješenje krize nije njemačka kancelarka Angela Merkel, nego američki predsjednik Barack Obama. Amerika je, može se detektirati iz njezinih službenih izjava, diskretno dala do znanja Njemačkoj da spasi Grčku. Traži se samo pravi način da se to izvede. Operacija je vrlo osjetljiva jer ne smije poslužiti kao model za neke druge europske financijske bolesnike.

Zahvaljujući svome geopolitičkom položaju i pravoslavnom kulturnom i političkom naslijeđu, koje je uvijek imalo simpatije prema Rusiji, Grčka je kao saveznica Zapada dobivala znatno bolje pozicije u euroatlantskom geopolitičkom savezu nego neke druge članice njezine veličine i gospodarske snage. Grčkoj se gledalo kroz prste kada je ulazila u Europsku uniju iako nije bila ni blizu spremna kao što je to, na primjer, prije nekoliko godina bila Hrvatska. Ali da bi je dugoročno odvojio od ruskog utjecaja, Zapad je svjesno “plaćao” za njezinu ljubav. Povlaštenu poziciju koristile su sve grčke vlade koje su u Europskoj uniji imale prenaglašen utjecaj i vrlo često postavljale uvjete o kojima se druge zemlje nisu usudile ni pomisliti. Dovoljno je samo podsjetiti kakvim je sve političkim torturama izložena Makedonija zbog svog imena. Grčka joj i danas osporava ime i zagorčava približavanje EU.

Angela Merkel vodi operativno pregovore s Grčkom, ali sve to nadgleda Amerika. Barack Obama pod svaku cijenu želi zadržati Grčku kao važnu saveznicu Zapada i to, sasvim sigurno, ima na umu njemačka kancelarka kada zavrće ruku grčkom kolegi. Geopolitiku dobro poznaje i grčki premijer Alexis Tsipras koji diskretno daje Zapadu do znanja da će, ako mu ne popuste dovoljno, svoju sreću tražiti na istoku. Tsipras svako malo skoči do Moskve kako bi obnovio “pravoslavno savezništvo” s Vladimirom Putinom. Suptilno poručuje da je spreman otići u zagrljaj ruskom medvjedu. Ruska vlada već je najavila da će humanitarnim isporukama energenata pomoći grčkoj braći. Zapad je spreman platiti ostanak Grčke, ali Tsipras je nezasitan. Njegove zahtjeve ne žele prihvatiti neke manje zemlje EU koje žive lošije od Grčke. Nisu toliki problem Njemačka i Austrija, koje imaju neusporedivo bolji standard od Grka, nego relativno siromašne bivše komunističke zemlje, kao što su Slovačka i Estonija, koje bi također trebale spašavati rastrošne Grke.

Slično Grčkoj ponaša se i Srbija koja je uvijek pokušavala, i vrlo često uspijevala, trgovati svojim geopolitičkim položajem. Dok je Hrvatska prirodno okrenuta Zapadu, Srbija je, kao i Grčka, podijeljena u svojoj lojalnosti. Jedan dio je prozapadni, dok je drugi proruski orijentiran. Stoga je Zapad uvijek morao “plaćati” za ljubav nepouzdanih saveznika. To je još funkcioniralo dok je Zapad financijski dobro stajao i imao viška novca kojim je mogao kupovati ljubav. Stvari su se zakomplicirale jer nije u krizi samo Grčka nego i neke druge, mnogo veće i važnije zemlje EU. Bez obzira na sve, EU će na “nagovor” Amerike ipak spasiti Grčku i zadržati je u svojoj kući. Ali i Grci će morati smanjiti svoje zahtjeve. Zapad više nije toliko bogat da bi im dao ono što je donedavno bilo sasvim normalno.

>> Razočaranje, novi protesti, štrajkovi suvremenih Atenjana nasuprot bezbrižnosti ruralnih Grka