Da, to je najtočniji opis radnog mjesta trenutnog demokratski izabranog grčkog premijera. Zemlja je u stečaju, netko ga mora provoditi. Nema boljeg kandidata za to od deklariranog ljevičara i umišljenog salonskog revolucionara. Lakše će to prodati izmanipuliranim narodnim masama od bilo koga drugoga. Nitko ga nije prisilio da to radi, silno se trudio i na kraju uspio doći na mjesto prvog čovjeka Grčke. A neuspješno se natjecao ranije za razna mjesta, od gradonačelnika Atene do predsjednika Europske komisije. Stvarno neki ambiciozan momak, multipraktik gotovo renesansne lepeze znanja i sposobnosti.
Dok ovo pišem, istječu posljednji sati roka u kojem Tsipras kao premijer mora kreditorima predočiti plan mjera kojima bi podržao nastavak infuzija novca iz inozemstva, bez kojega Grčka ne može preživjeti. Kada se netko „hrabro" brani zatvaranjem poslovnica banaka i ograničavanjem podizanja novca s bankomata na 60 eura dnevno, stvari su otišle predaleko. U takvoj situaciji mora prihvatiti ljevičarima najogavnije mjere nastale, kako kažu, u glavama bešćutnih neoliberala koje vodi njemačka kancelarka. Ne slaže se s tim mjerama, prezire ih, ali će ih hinjeno prihvatiti u zamjenu za još nekoliko milijardi neoliberalnih eura i nekoliko mjeseci zavaravanja vlastitog naroda koji vodi u još veće probleme.
On te mjere, ako ih ovog vikenda i prihvati, sigurno neće provesti. Više zbog toga što ne može, manje zbog toga što ne želi. No, o tom scenariju je trebao razmišljati prije nego što se kandidirao. A trebali su i Grci prije nego što su zaokruživali njegovo ime na izborima u siječnju ili famozni „oxi" na prošlotjednom zbrda-zdola organiziranom referendumu.
Stečajni upravitelj Tsipras ne voli svoju nametnutu ulogu. On bi radije širio revoluciju po Mediteranu i šire. Koketira s Iglesiasom u Španjolskoj. Sa zahvalnošću prima čestitke od Bolivijca Moralesa, Kubanca Castra, Argentinke Kirchner. Od njih eure neće i ne može dobiti. U Europi ga podržavaju i krajnji desničari, od Engleza Faragea do Francuskinje Le Pen. Zanimljive privremene koalicije, krajnja desnica i krajnja ljevica. Tko će se više snaći u tom kaosu populizama, ideologija i demagogija...
Tsipras neće uspjeti izvući Grčku iz stečaja. I da mu pobrišu kompletan inozemni dug, za dvije godine došao bi u slične nevolje. Kako to? Pa Grčka je desetljećima izgrađivala sustav i društvenu strukturu koji ne mogu opstati bez posuđivanja novca izvana. Sve je prilagođeno tome. Počevši od grčkog ustava, preko zakona, svakodnevne prakse do sustava vrijednosti i očekivanja velikog dijela stanovništva. Famozne reforme koje im nameću zli neoliberali znače demontažu sustava koji zakonito generira deficite. Naglašavam, cijelog sustava, a ne tek sporadičnih pogrešaka u njemu.
Kada je prije nekoliko godina bivši češki predsjednik Vaclav Klaus uvrijedio mnoge Grke spominjanjem pijenja ouza u hladovini čempresa, mnogi ga nisu razumjeli. No, Klausu se mora priznati iskrenost. On je u stvari nespretnom metaforom htio reći da monetarna unija između zemalja s fundamentalno različitim sustavima vrijednosti nužno vodi nestabilnostima kojima upravo svjedočimo.
Klaus je u pravu. Ili će Grci raditi poput Nijemaca (ili Grka koji rade u Njemačkoj), ili će Nijemci raditi poput Grka (ili Nijemaca na odmoru u Grčkoj), ili će se monetarna unija raskinuti. Drugim riječima, ili Grci prihvaćaju njemačka pravila tržišne igre, ili napuštaju euro. O pravilima se radi, samo o njima, nikako o ideologijama, makroekonomskim školama ili lijevo-desnim trabunjanjima.
Može se reći i ovako – grčki radnik i njemački kapital negdje će se naći. Najbolje bi bilo u Grčkoj, ali po njemačkim „pravilima igre" koja vrijede u Hamburgu i Berlinu. Upravo ta pravila sada se „nameću" stečajnom upravitelju Tsiprasu. No, mogu se naći i samo u Njemačkoj, u koju će nahrupiti Grci bez posla u Grčkoj. To bi bilo jako loše, a čini se sve izvjesnijim scenarijem. Treći scenarij za inozemni kapital u Grčkoj više ne postoji. Na sreću, više nije moguće zaračunavati i naplaćivati visoku grčku kamatnu stopu uz implicitno njemačko jamstvo (kroz euro).
U Hrvatskoj se bliže izbori. Imamo mi svoje kandidate za "Tsiprasa". I "Varoufakisa". Ima i kandidata za hrvatske "Le Pen". I "Moralese". Čak i u dvjema najvećim strankama, kao što s tugom čitamo ovih dana.
Igru i pravila igre postavila je financijska mafija, pa nije čudo što ta pravila mnogi ne poštuju. Da su pravila jednaka za sve, onda bi i USA proglasila stečaj jer ima dug veći od 18 bilijuna dolara (18 tisuća milijardi). No, ameri imaju FED-ovu štampariju, a grci nemaju nikakvu. G.Škegro dobro zna da je financijski sustav iz Bretton Woodsa na izdisaju i da je ovo pametovanje u vezi s Grčkom kratkog daha.