Dogodilo se upravo ono što je Putin želio spriječiti. Ostvarili su se neki ciljevi agresije koje on sigurno nije želio, a jedan od njih je ujedinjenje zapadnih saveznika, ne samo na razini Europske unije nego i na razini transatlantskog savezništva. Veze i solidarnost Europe, Amerike, Kanade, a sada gotovo i cijelog svijeta, ostvarile su se na način koji nitko nije mogao predvidjeti – rekao je u emisiji Večernjeg lista putem videolinka Ivan Grdešić, politolog i bivši veleposlanik u SAD-u i Ujedinjenom kraljevstvu, a danas predsjednik SDP-ova središnjeg savjeta i profesor na Libertas sveučilištu. Intervju je vodila novinarka Petra Maretić Žonja.
POGLEDAJTE EMISIJU
Grdešić kaže kako se ne može sa sigurnošću predvidjeti hoće li ovakvo stanje ujedinjene Europe i zapadnog svijeta biti dugotrajno ili će to jedinstvo s vremenom splasnuti.
– Teško je prognozirati koliko dugo će ta razina solidarnosti ostati, ali sigurno će ostati sjećanje na solidarnost u teškim trenucima. Dakle, u budućim krizama moguće je očekivati povezanost, solidarnost i međusobnu pomoć Zapada prema takvim vrstama vanjskih prijetnji.
Na pitanje je li se ijedan europski lider iskristalizirao kao predvodnik nove Europe, bivši veleposlanik odgovorio je kako ne vidi nekog posebno istaknutog lidera osim Zelenskog koji ne pripada neposredno europskom dijelu. To je ocijenio dobrim, jer smatra da se političari trebaju suspregnuti od toga da krizu i katastrofu koriste za svoje političke probitke. Međutim, iznenadila je odlučnost novoga njemačkoga kancelara Scholza i njegov hrabar odgovor na intervenciju Rusije u Ukrajini. Riječ je o dramatičnoj promjeni njemačke unutrašnje i vanjske politike nakon Drugog svjetskog rata, koja se neće moći tako lako vratiti na stare pozicije neutralnosti Njemačke u vojnom smislu.
– Macron se nadao da će ostvariti diplomatski i politički proboj i biti faktor koji će zaustaviti tu opasnost. To se nije dogodilo, ali je pokazalo dobru volju Europe – poručio je Grdešić.
Osmi dan je rata, ruske snage i dalje napreduju, Ukrajinci se herojski brane i pružaju nevjerojatan otpor. Ipak, Grdešić smatra da Ukrajinci teško mogu izborili pobjedu. Koliko god Europljani željeli da barem dođe do primirja u kojem se ne bi na rastavilo daljnje razaranje, Putin i njegova vojska našli su se, kaže, u situaciji da se ne mogu samo tako povući.
– Realnije je očekivati eskalaciju nego smanjenje ratnog sukoba. Putinu treba pružiti mogućnost da spasi obraz da bi zaustavio soldatesku, ali nisam optimističan da su Ukrajinci u stanju pobijediti. Oni su u stanju produljiti taj sukob, nanijeti nove teže žrtve ruskoj strani, pogotovo ljudske, i to je nešto što je realan scenarij, ali teško je očekivati da se Ukrajina može suprotstaviti jer je Zapad sasvim jasno odlučio da vojno ne intervenira.
Grdešić smatra da diplomatsko rješenje krize možda leži u međunarodnoj garanciji ukrajinske neutralnosti. Koliko god to bilo suprotno ukrajinskim interesima da sama odlučuje o svojoj sigurnosnoj budućnosti i koliko god to narušava njezin suverenitet, međunarodne garancije ukrajinske neutralnosti i neke razine razoružanja Putinu bi, kaže, možda dale izlaz da zaustavi agresiju. Na ukrajinsku neutralnost gleda prije svega u vojnom smislu.
– Slična je situacija s Austrijom i Švedskom, koje su članice Europske unije, a nisu članice vojnog saveza. Dakle, postoje u europskoj povijesti situacije kad je to moguće. Ne mislim da bi to bilo nešto što bi Putinu bila prepreka. To bi ustvari i njemu omogućilo da njegovo gospodarstvo preko Ukrajine ili nekim drugim aranžmanima ostvari neke koristi.
Grdešić kaže da još nije pronašao sasvim jasan, realan i realističan odgovor na pitanje što je Putin želio postići invazijom. Moguće je, kaže, pretpostaviti da je želio zaprijetiti ukrajinskoj državi i poretku brzom intervencijom, očekujući brzi slom i predaju Ukrajine i uspostavljanje marionetskog proruskog režima. Time bi riješio svoju fikciju da je Ukrajina u NATO savezu opasnost za Rusiju. Međutim, to se nije ostvarilo i sada su na djelu novi ciljevi.
– Ispočetka se mislilo da je glavni razlog Putinove invazije taj da konsolidira pobunjene oblasti i Krim i pretvori ih u trajan posjed koji bi se u budućnosti jednostavno integrirao u Rusiju. Međutim, prvi cilj očigledno nije postignut i sad on mora redefinirati svoje ciljeve, a ta redefinicija vodi u daljnju katastrofu. Na pitanje da prokomentira zveckanje nuklearnim oružjem i mogući povratak cijele priče na hladnoratovske postavke, politolog odgovara da Putin cijelo vrijeme razmišlja o hladnoratovskim kategorijama – o interesnim zonama, prijateljima i neprijateljima, tako da to nije nešto novo. Cijela njegova politika vođena je, kaže, politikom hladnog rata i obnove nekih elemenata moći Sovjetskoga Saveza. Njegova neizravna prijetnja prevedena je kao nuklearna prijetnja, premda čitajući što o tome govore sigurnosni izvori Grdešić ne vidi velike pomake u samim nuklearnim postrojenjima.
– Ništa se ozbiljno u realnom ambijentu nije dogodilo, ali je obnovilo tu konačnu prijetnju s kojom Putin uvijek raspolaže, a to je taj nuklearni obračun. Ali mislim da i unutar ruskog vodstva postoje zapovjednici koji su tu puno realniji i objektivniji, jer sve te ideje o velikoj Rusiji nestale bi istog trenutka kada bi netko pritisnuo taj gumb. Što će se dalje događati samoj Rusiji? Ona je pogođena velikim, dosad neviđenim sankcijama. Poprilično je izolirana. Kako će se dalje razvijati ta zemlja?
Prema Grdešićevim riječima, može se govoriti o tri scenarija.
– Prvi scenarij je da se nastavi autoritarna diktatura s pritiskom na medije, na oporbene organizacije, stranke, na oporbenu javnost i to može potrajati dugo. Drugi je da se otvori opozicija unutar same vlasti, unutar vojske i krupnog političkog kadra i oligarha, da oni naprave unutarnje savezništvo i pokušaju promijeniti političko vodstvo. Treći scenarij bio bi nekakva velika pobuna stanovništva na ulicama gradova koja bi mogla kao i 1990. i 1991. smijeniti poredak na ulici. Što je od toga realno, teško je reći. Putin je u posljednjih 20 godina stvorio snažnu mrežu ovisnosti vojske, kapitala, politike i medija i teško će biti razbiti tu ovisnost brzo i bez žrtava. To će potrajati i bit će neizvjesno.
Pratite OVDJE što se događa iz minute u minuti u Ukrajini
VIDEO: U Kijevu se stvaraju sve duži redovi za hranu: "Ne znamo hoće li se sutra moći dostaviti nešto ili neće"
Obzirom da spominje "solidarnost cijeloga svijeta", taman/upravo sam maloprije u jednom odgovoru spomenuo nešto slično/ono što govorim već nekoliko dana, u izrazu "moralni presedan": "Odgovor svim ovim rusofilima je uvijek samo jedan: ako sada niste ljudi, nećete biti nikada. Džaba vam života, ako u ovakvom trenutku niste u stanju prepoznati sile zla. I da: ne sakrivajte se iza kojekakvih floskula i primjera iz povijesti - sada je prilika da cijeli svijet i svaku buduću agresiju/divljaštvo jednako ovako osudi. Možda se stvara moralni presedan koji svijetu treba. Zato, ili ćemo u ovom zlu svi biti moralni i čisti, ili ćemo podržati diktatora i čekati da pokuca na naša vrata? Pogledati Chaplina i "Velikog diktatora", kome nije jasno."