U stravičnom požaru u Londonu u kojem je izgorio 24-katni neboder Grenfell Tower život je izgubilo 79 ljudi. Taj broj, koji još uvijek po nekima nije konačan s obzirom na to da je i dalje niz ljudi na popisu nestalih, bio bi sigurno i veći da nije bilo prisebnih ljudi koji su u tome paklu uspjeli ostati smireni i pronaći put iz buktinje. Mnogi od njih uspjeli su tako spasiti i članove svoje obitelji, prijatelje ili susjede.
Jedan od takvih londonskih heroja je i Branislav Lukić (44) koji je živio u unajmljenom stanu na 11. katu ove zgrade u Londonu. Lukić je inače do prije nekoliko godina, dok se nije odselio u London trbuhom za kruhom, živio u Borovu kod Vukovara. U Londonu već nekoliko godina radi kao taksist i tako zarađuje za život. Večer prije požara, čije se posljedice i danas otklanjaju i razlozi istražuju, nije mogao ni sanjati što će se dogoditi i što će proživjeti i preživjeti. U tome trenutku, prije nego što je legao u krevet, nije mogao ni pomisliti da će ga samo nekoliko sati kasnije minute dijeliti od smrti. Prisjećajući se svega što se događalo te noći u Grenfell Toweru, rekao je kako mu je poslije još jednoga napornoga radnoga dana oko jedan sat poslije ponoći u sobu uletio cimer govoreći da zgrada gori.
Umalo se onesvijestio
– Nije bilo vremena za razmišljanje ni bilo što drugo. Morali smo odmah ići iz zgrade. Izašao sam na hodnik gdje je već bilo jako puno gustog dima. Nije se vidjelo gotovo ništa. Pomislio sam da nema izlaza. Od svega toga skoro sam se onesvijestio. Vratio sam se u stan po prijatelja koji je bio u šoku. Tresao se. Nekako smo se pribrali, koliko je bilo moguće u tom trenutku, i krenuli dalje kroz hodnik – prisjeća se Lukić.
Kaže kako je kasnije shvatio da mu je cimer spasio život jer bi ga vrlo vjerojatno samo nekoliko minuta kasnije dim ugušio. Da bi se mogli dalje kretati kroz zgradu u plamenu, našli su neke krpe koje su stavili preko usta kako bi mogli nekako disati. Potom su krenuli po hodniku zgrade tražiti izlaz. To je bio veliki problem s obzirom na to da je dima bilo sve više, a s njime je rasla i panika. Pomoglo im je i što su poznavali zgradu pa su se kretali po sjećanju ne znajući što svaki kat ispod donosi. Na sreću nekako su uspijevali pronalaziti izlaz pri čemu nisu smjeli koristiti dizala. Dok su hodali, čuli su lupanje iz jednoga stana.
– Otvorili smo vrata i vidjeli jednu stariju Azijatkinju. Mislim da je imala oko 70 godina. Zbog svega oko nas žena je bila u šoku od straha i izvan kontrole – prisjeća se Lukić dodajući kako je dima bilo sve više tako da se gotovo nije moglo disati.
Nije bilo vremena da pokušaju smiriti ženu koju su našli pa ju je Lukić ponio dalje jer mu se činilo da nije mogla ni hodati. Mislio ju je tako nekako izvući iz zgrade koja je gorjela. Žena se ubrzo malo smirila te je rekla da može hodati.
– Obećali smo da je nećemo ostaviti i tako smo nastavili izlaziti van nas troje zajedno. Nekako smo se na kraju ipak uspjeli izvući i spasiti – rekao je Lukić o čijem je herojstvu prilog napravio i britanski BBC.
Susret sa spašenom
Ova prestižna britanska televizijska kuća organizirala je Lukićev susret sa ženom koju su spasili iz zgrade, a koji je, kako se moglo vidjeti, bio prilično emotivan.
– Strašno je sve to što se dogodilo. U takvim trenucima odlučuju doslovno minute, a nekada i najmanja pogreška može značiti smrt. Ljudi su u nekoliko minuta ostali bez svega što su imali i stjecali tijekom života. U toj zgradi smrtno je stradalo 79 ljudi od kojih sam mnoge osobno znao. Nas troje imali smo jako puno sreće jer smo ipak nekako ostali živi – rekao je Lukić koji je, kao i ostali, strahote koje su proživjeli postao svjestan tek kada je vidio slike izgorjele zgrade nakon tragedije koja je odnijela tolike živote.
I sam je ostao bez svega te je do daljnjega s ostalim preživjelim stanarima zgrade smješten u jednome od londonskih hotela. U trenutku kada smo ga zvali bio je na razgovoru s gradskim vlastima o osiguravanju trajnijeg smještaja u Londonu.
svaka čast obojici za ovo djelo.