Grošić: Sve je to bilo u mojoj glavi. Redžepi nije utjecao na mene. Razgovor s njim je nula u usporedbi s onim što mi je priredila Severina

Čudne misli u mojoj glavi naslov je knjige nobelovca Orhana Pamuka, koju mora da je čitao i Vladimir Grošić, vještak psihijatar koji je sjeo na klupu za svjedoke zagrebačkog Županijskog suda u nastavku suđenja Gzimu Redžepiju, pulmologu i jednom od najbližih  suradnika sada pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Redžepija, koji je s Bandićem bio i u trenutku kada je preminuo, USKOK tereti za trgovanje utjecajem.

Optužen je da je krajem kolovoza 2020. koristeći autoritet zastupnika Gradske skupštine i višegodišnjeg bivšeg zamjenika pročelnice Ureda za zdravstvo, kao i činjenicu da je bio osoba od povjerenja bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića radio pritisak na Grošića, koji je bio vještak u sporu između Severine i Milana Popović, koji se vodi oko skrbništva nad njihovim maloljetnim sinom.

Grošić, koji je tijekom istrage iskazivao kako ga je Redžepi pozvao na razgovor pa mu pričao kako je Popović dobar otac i čovjek, koji je donacijama zadužio Grad Zagreb, o tome je događaju na klupi za svjedoke vrlo konfuzno svjedočio. Iskaz iz istrage je znatno ublažio, a uz to je barem 20-ak puta tijekom gotovo dvosatnog iskazivanja spomenuo da je u "njegovoj glavi bilo ovo ili ono". Iz tog konfuznog iskazivanja ispada da se Grošić s Redžepijem našao, nakon što su Redžepi i Milan Bandić, pozvali Grošića i Grošićeva šefa u polikliniku Apneja, gdje ih he Redžepi provodio, pokazivao im kako klinika izgleda te na koncu nudio mogućnost i Grošiću da tamo radi ili barem s njim surađuje.

Onako usput, Redžepi je Grošiću pričao i od kada poznaje Popovića, kako je on dobar čovjek, velik donator.... Na koncu mu je rekao da malo razmisli o svemu, a nakon što  je Grošić razmislio, nazvao je Redžepija te se s njim našao na kavi.

- Na toj kavi sam mu rekao da ću se ja iz tog predmeta izuzeti, a on mi je rekao da je više od mene očekivao. Nisam ga pitao što pod tim misli, niti mi je on rekao. Ja sam mislio da je on mislio na taj predmet i na posao, pa sam mu rekao da neću ni prihvatiti taj posao - pojašnjavao je konfuzno Grošić.

Prije toga je kazao da je on vještačenje u tom predmetu uzeo jer je mislio da će mu biti dobro za karijeru, da bi malo potom opisivao kako je vrlo senzibilno doživljavao kad bi mu netko taj predmet spomenuo što mu je pričinjavao neugodu pa se zbog toga iz njega želio maknuti. Opisao je i kako mu je tadašnji šef kazao da ih je šef, kako su oni zvali Bandića, zvao da dođu na razgovor.

- Nisam znao oko čega će se razgovarati, no pripremio sam se da će me pitati i o tom predmetu. Onda je Bandić nazvao mog šefa i rekao mi da on tamo neće biti, već će biti njegova osoba od povjerenja, Gzim Redžepi. Razgovoru mene i Redžepija u kojem se spominjao Popović moj šef nije nazočio jer sam ga zamolio da ode. Meni se dizala kosa na glavi od spomena Popovića, nije mi bilo ugodno, no ja nisam shvatio da je Redžepi nešto od mene tražio. To je sve nešto tako bilo tada u mojoj glavi -  iskazivao je Grošić.

Kada mu je predočavan iskaz iz istrage tvrdio je i da on to tako nije kazao, odnosno da se sjeća ili ne sjeća, da bi potom potvrdio da je sve stranice zapisnika, u kojem je zabilježeno sve što je iskazivao u USKOK-u pročitao i vlastoručno potpisao.

U jednom je trenutku naveo da se "bojao kakve će reperkusije njegovo vještačenje imati za njegovu ustanovu, jer je tada bilo takvo vrijeme i takva vlast, dok sada nema osjećaj da ga vlasnik bolnice (grad Zagreb, op.a.), pritišće". No kada je na koncu upitan je li Redžepi na njega utjecao da vještači u korist Popovića, što u optužnici tvrdi USKOK, svjedok je  kazao:

- Nije. Ni iznudom, ni mentalno ni riječima.

I dok te male razgovore s Redžepijem, nakon kojih prema optužnici traži izuzeće iz spisa te spominje neke pritiske koji se na njega rade, sada smatra svojom subjektivnom reakcijom i nečim što je zamislio u svojoj glavi, veliki problem mu je, kako tvrdi napravila - Severina. Koju je i prijavio. A s njom se, po vlastitom priznanju našao u Maksimiru.

- Kada sam provodio vještačenje, bio sam je ispratio do vozila pa sam joj rekao da ako joj treba pomoć da joj mogu pomoć, nevezano za ovaj predmet. Negdje u rujnu 2020. ona me je nazvala pa smo se našli u parku Maksimir gdje ja trčim. Sjeli smo na klupicu, ona mi je davala neke papire, koje nisam htio uzeti. Ja sam joj rekao da sam se izuzeo, a ona se rasplakala.  Bio sam u kratkim hlačama jer sam trčao, a ona mi je stavila ruku na koljeno, što je mene jako uznemirilo. Kvarila mi je zonu komfora. Razgovor s Redžepijem je ništa u usporedbi s onim što mi je ona priuštila  - kazao je svjedok.

I dok je on tvrdio da je pjevačica tražila da se nađu van bolnice, ona je pak iskazivala kako joj je bilo čudno što ju je tražio da se nađu u parku Maksimir, a ne u bolnici. Rekla je da mu je dala neke papire za koje je mislila da bi ih trebao imati, a koje nije imao kada je provodio vještačenje. Navela je i da joj je on tada kazao da se "izuzeo iz predmeta jer je na njega bilo pritisaka s očeve strane".