Grubić: Žalac je pucao, a Golik se uhvatio za trbuh

– U postupcima koji su prethodili ovom nisam govorio istinu zbog sigurnosti svoje obitelji, a u jednom odvjetničkom uredu pohranio sam dokaze koji potvrđuju da je istina ovo što ću reći. Postoje i drugi ljudi koji znaju istinu – riječi su kojima je svoj iskaz započeo Ognjen Grubić, pravomoćno osuđen na 30 godina zatvora zbog ubojstva Dragutina Golika u listopadu 2005. na zagrebačkom Drvinju.

Htio spriječiti pljačku

Golik je bio hrabri građanin koji je pokušao spriječiti pljačku banke i pri tome je teško ranjen, a od posljedica ranjavanja je preminuo. Zbog njegove smrti sudilo se Grubiću, Grgi Crnkoviću, Borisu Žalcu i Igoru Mustaču. Na prvom suđenju 2009. svi osim Grubića oslobođeni su zbog nedostatka dokaza. On je sam u svojoj obrani negirao da je imao ikakve veze sa zločinom koji je zgrozio Hrvatsku. No nekoliko godina kasnije Vrhovni sud ukinuo je oslobađajuće presude Crnkoviću i ostalima, a Grubić, sada kao svjedok, očito je odlučio kazati što se dogodilo u jednom od najvećih policijsko-pravosudnih trilera posljednjih godina.

Svjedočeći na zagrebačkom Županijskom sudu, Grubić, koji se kao optuženi mogao braniti kako je htio, pa i lažima, dok kao svjedok mora govoriti istinu, do u detalje je opisao kako se upleo u pljačku na Drvinju, koju su ulogu u toj pljački imali Crnković, Žalac i Mustač, tko je osim njih u tome sudjelovao, tko je sve osim njega pucao u Golika te kako se na koncu dijelio plijen. Među ostalim kazao je da ga je u cijelu priču uvukao Žalac, dok je Crnković bio zadužen za nabavu automobila kojim se išlo u razbojništvo.

– Osim što je nabavio automobil, Crnković je trebao i javiti kada dolazi novac. Nisam htio u tome sudjelovati, došao sam do vozila i svoj pištolj stavio na pod automobila, a Mustač je govorio: Ajmo još jednom probati! A onda je Crnković javio da je u banku došlo između 1,2 i 1,5 milijuna kuna te da on mora ići na sud – kazao je Grubić.

Objasnio je potom kako je on bio u vozilu pred bankom, dok su u banku ušli Mustač i Žalac.

– Vidio sam u retrovizoru da nas neki čovjek gleda pa sam im kazao da trebamo otići. No oni su ušli u banku, a onda je nastao neopisivi kaos. Ljudi su istrčavali iz banke i vikali: “Pljačka, pljačka!” – rekao je Grubić.

Dok je čekao svoje kompanjone, premještao je vozilo. U jednom je trenutku shvatio da nije maskiran te da je parkiran ispod kamere. Odvezao se unatrag te otvorio vrata, a Mustač je uskočio u vozilo. – Vikao mi je: “Pucaj, rokaj!” Rekao sam mu da on puca, a on je pokušavao repetirati oružje, koje se očito zaglavilo. Htio sam izaći iz vozila i ispaliti hitac u zrak, ali nisam imao fantomku. Kada sam odlučio djelovati, s poda automobila uzeo sam pištolj i pogledao unazad. Vidio sam da za Žalcem trči jedan čovjek. Pucao sam u pod ispred tog čovjeka, Golika. Potom sam krenuo vozilom prema Žalcu, a pištolj sam spustio na pod. Vidio sam da Golik sjedi na podu i da me prestrašeno gleda. Da sam ga imao namjeru ubiti, mogao sam to učiniti – kazao je Grubić. Kazao je kako je Žalac ušao u automobil, skinuo torbu te sjeo na pištolj koji je bio na sjedalu.

– Izvukao je pištolj, pitao me je li pun i onda se okrenuo prema stražnjem staklu i pucao. Instinktivno sam se okrenuo i vidio sam kako se Golik primio za trbuh. Pitao sam Žalca je li gotov, a on mi je rekao da jest – kazao je Grubić.

S Finom nemam veze

Kazao je potom kamo su otišli, kako su se riješili vozila, odjeće i oružja te kako su podijelili plijen. Na koncu je kazao da ga je nazvao Nenad Filipović te mu kazao: “Čuo sam da si odradio Finu i Drvinje!” – Rekao sam mu da s Finom nemam veze, a da sam Drvinje napravio s njegovim prijateljima. On mi je na to rekao da zna da nisam bio u Fini jer su to odradili Boršić, Roso i Bekavac (jednima se sudilo, drugima se još uvijek sudi zbog te pljačke, nap. a.) – kazao je Grubić.

>> Krvava pljačka Fine: Opet će se ispitivati svjedoci koji su demantirali Boršića