Subota - 9. kolovoza
Čačića i Bandića moralna cijena vlasti ne zanima
Radimir Čačić i Milan Bandić zajedno s Tomislavom Karamarkom? Prvo, kako pomiriti mali doprinos koaliciji i velike ambicije te dvojice nezajažljivih političara? I drugo, kako bi Karamarko mogao s Čačićem koji je o Tuđmanovu vremenu sročio sintagmu “deset izgubljenih godina”, koji se prokopavanju tunela Sveti Rok u vrijeme rata izrugivao “savjetima” da se u njemu uzgajaju gljive i koji je cijelo vrijeme otkad je u politici iskazivao izrazito neprijateljstvo prema HDZ-u i Tuđmanu? Ili kako bi mogao s Bandićem koji ne dopušta da se promijeni naziv Trga maršala Tita a Tuđmanovim imenom nazvao je trg na kojem nema nijedne zgrade, tek stabla koja zapišavaju psi? Ni Čačić ni Bandić ne pitaju za moralnu cijenu vlasti, samo traže način na koji će je se dokopati. S bilo kim. HDZ je suviše ozbiljan i sudbonosan za Hrvatsku da bio bilo tko.
Nedjelja - 10. kolovoza
Je li glavni grijeh zasluga za obranu države?
Prije oko pola godine nikome jasno dvotjedno Milanovićevo putovanje u Australiju i Novi Zeland sada postaje jasnije. Premijer se o državnom trošku išao provoditi sa svojom rodbinom i rodbinom svoje supruge, koju je, uz neke suradnike, vodio sa sobom. Besmisleno 15-dnevno izbivanje iz zemlje koja je u teškim nevoljama, napadano slijeva, zdesna i iz sredine, bio je još jedan ispad njegove samovolje. Prezreo je dijasporu, koja ga je očekivala na jednoj velikoj sportskoj priredbi na koju nije htio doći. Također, izbjegao je odgovoriti na mnoga pitanja o nebrizi hrvatske države prema iseljenicima, koja su mu planirali postaviti na (neodržanom) službenom sastanku. Naši se ljudi u inozemstvu, kako sami kažu, iskorištavaju kao bankomati, zakida ih se gdje god se stigne, smanjena su im izborna prava i mogućnosti, a ostala je i vječna sumnjičavosti prema dijaspori kao politički nepoćudnoj i neprijateljskoj. Nije ni čudno što je bio donesen znameniti zakon nazvan lex Perković kojim se štite i najokrutniji progonitelji hrvatske emigracije. Premda se Milanović zamjerio svim važnim skupinama hrvatskog stanovništva (radnicima, liječnicima, učiteljima...), u posebnom je neprijateljstvu s dvije u domoljublju najosjetljivije – s dijasporom i braniteljima, koji su ga nedavno izviždali u Kninu. Je li glavni grijeh tih skupina što su najzaslužnije za obranu države?
ponedjeljak - 11. kolovoza
Prije koji mjesec Hrvatska je narodna banka razveselila naciju izračunom po kojem će idućih godina naša zemlja u Europsku uniju uplaćivati novca mnogo više nego što će dobivati iz njezinih fondova. Sada se pak izračunava koliku će štetu imati Hrvatska zbog sankcija EU nametnutih Rusiji i sankcija Rusije nametnutih EU. Kad je riječ općenito o sankcijama uglavnom se prešućuje kako se oni koji ih uvode služe najprimitivnijim osvetništvom u kojem se u konačnici računa s izgladnjivanjem, uskratom lijekova, pomorom djece i ostalog stanovništva. Tako Zapad, s Amerikom na čelu, obnavlja duh kamenog doba dok se istodobno diči raskošnim tradicijama i djelima Božjega nadahnuća. Ali vratimo se Hrvatskoj, kojoj su nevolje zbog Rusije samo jedan od mnoštva gubitaka što ih već 15 godina ima u odnosima sa EU. A taj gubitak ovaj put nije samo materijalni, riječ je i o pogaženoj nacionalnoj časti u slijepoj poslušnosti EU, kao što je pogažena i u šutnji o izraelskim zločinima u Gazi. Slično smo se ponašali i dok još nismo bili u EU, a ta servilnost bila je kadšto i komična, kao kad je Sanader u vrijeme iskonstruiranog straha od ptičje gripe na perad slao vojne postrojbe. Ali od te komedije bila je mnogo pogubnija činjenica da je jedno vrijeme stvarna vladarica Hrvatske bila haaška tužiteljica Carla del Ponte, o njezinim ocjenama o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom ovisilo je raspoloženje Bruxellesa prema Zagrebu, usporavanje ili ubrzanje puta u EU, što je hrvatskim političarima bilo zapravo jedino važno. Tako ucijenjene, neotporne i inače sluganske hrvatske vlasti, koje su se odrekle i Tuđmanove suverenosti i brige za zaštitu nacionalnih interesa, nemilice su rasprodavale nacionalna bogatstva (banke, Pliva, Ina, telekomunikacije...). Tako je Hrvatska petnaest godina u odnosima sa EU bila u gubicima. A gubici se nastavljaju i poslije ulaska u Europsku uniju. Ili je riječ o golemoj razlici između svota koje dajemo Uniji i svota koje dobivamo iz njezinih fondova, ili o odricanju od poslova u Rusiji, Siriji i drugdje kojim iskazujemo svoju ropsku političku poslušnost Bruxellesu, ili o nečem trećem. Sada je jasno - Hrvatska je istodobno u Europsku uniju namamljivana, njome ucjenjivana, ucjenama su joj otimana nacionalna bogatstva te je prisiljavana na golema zaduživanja u inozemstvu da bi napokon, gospodarski i financijski potpuno nemoćna, bila primljena u EU i tamo dotučena. I što nas čeka? Još veće siromašenje, još manje plaće i mirovine, nova rasprodaja nacionalnih bogatstva koja su nam još ostala, još veća podložnost političkim diktatima moćnih europskih zemalja i Bruxellesa. Dakle, opće slabljenje koje će i gospodarstvo činiti još slabijim. Može li se ipak na čelu vlasti pojaviti netko jači od te slabosti. Prije 25 godina takvu smo osobu imali...
utorak - 12. kolovoza
Zaštita crvenog terora od Ustava i pravosuđa
Zoran Milanović zbog dvije odluke o izručenju napada Ustavni sud te tvrdi da su suci toga suda birani po prijateljskim i zavičajnim vezama. Ivo Josipović, kojemu je ustavna dužnost štititi Ustav, ustavni poredak, trodiobu vlasti i Ustavni sud – šuti kao zaliven. Milanović pojedine sudske odluke napada još jednom, pa još jednom, pa još jednom, a Josipović šuti kao zaliven. Slavko Linić žestoko napada suca Trgovačkog suda Mislava Kolakušića koji zaustavlja predstečajnu nagodbu nad Dalekovodom, a Ivo Josipović šuti kao zaliven. Linić pojedine sudske odluke napada još jednom, pa još jednom, pa još jednom, a Josipović šuti kao zaliven. Kad se sudac Ivan Turudić ohrabrio uzvratiti, Ivo Josipović je napokon progovorio, ali ne da zaštiti Ustav od crvenog terora nego da zaštiti crveni teror od Ustava i pravosuđa. Nakon komunizma stigla su djeca komunizma.
srijeda - 13. kolovoza
Najveće žrtve dostojni učenici svojih krvnika
Mnoge je neupućene prilično šokirao intervju u kojem je prije šest godina Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH, o “multietničkoj” metropoli među ostalim rekao: “Sarajevo je postalo jednonacionalan grad. U javnosti se pojavljuje krug ljudi koji pripadaju svim narodima i etničkim manjinama, ali građani Sarajeva su preko 90 posto pripadnici samo jedne nacije, odnosno bošnjačke... Etničko čišćenje u ovom gradu, na žalost, obavljeno je uspješno.” Ispalo je da su se Bošnjaci, koji se i te kako vole predstavljati kao najveće žrtve rata, pokazali kao dostojni učenici svojih krvnika. Jednu lekciju iz toga nauka u posljednje vrijeme primjenjuju na poznatom reperu Edi Maajki, koji je pao u duboku nemilost jer je oženio Židovku, s kojom živi u Izraelu. Pjevač je zapanjen količinom mržnje svojih Bošnjaka koji ga na internetu časte rasizmom zbog kakvog ih je agresorska ruka ne tako davno masovno ubijala.
četvrtak - 14. kolovoza
Putin, Erdoğan i Orbán omraženi jer su uspješni
Jeste li se kad upitali onako jednostavno – zašto hrvatski mediji i njihovi komentatori ne vole Putina, Erdoğana, Orbána? Jer, sva su trojica ekonomski uzdigli svoje zemlje, sva trojica su iznimno uspješni, sva trojica kao od šale pobjeđuju na izborima, i to u prvom krugu. No nevolja je u tome što na izborima ne pobjeđuju po blagoslovu Zapada, što nastoje što više izbjeći diktat moćnih zapadnih sila i njihovih profitera u financijama i gospodarstvu svojih zemalja, pa im podmeću ugrožavanje ljudskih prava, slobode medija, autokraciju, protivljenje sekularnoj državi, korupciju... A na to se hrvatsko medijsko ljevičarstvo lijepi kao muhe na šampon Ante Tomića.
petak - 15. kolovoza
Danas pripadamo nebeskoj bezgraničnosti
Velika je Gospa. I danas će biti svećenika i biskupa koji će se na misama doticati politike, ali na ovaj blagdan pripadamo nebeskoj bezgraničnosti u koju nas, kao i Blaženu Mariju Djevicu, iz zemaljskih skučenosti uznosi Svevišnji. Što bismo bili bez tih uznesenja, bez beskraja vjere koju vidimo u osmijehu djeteta, u ozarenosti mladenke na vjenčanju, u božanskom osjećaju koji obuzima rodilju i oca koji je stvorio dijete. Ako vam se čini da vam je danas propovjednik oslikao Gospu kao daleko, nepristupačno biće, vjerujte sebi: Velika Gospa - to smo mi koje Bog uznosi u nebo.
>>Preko susjeda hrvatske će tvrtke zaobići sankcije i izvoziti u Rusiju
Nažalost to je istina. Hrvatska se sustavno pljačka od tih europskih lihvara sa područja Zapadne Evrope. Hrvatska nije bila dužna pridružiti se sankcijama protiv Rusije jer smo mala i siromašna zemlja, za razliku od bogate Njemačke ili Francuske koje se mogu zezati na račun malih. Priče o pokrivanju gubitaka hrvatskih firmi su također priča za malu djecu, kada znamo da Hrvatska godišnje uplaćuje za članarinu u EU cca 4 milijardi kuna. Ovo je sramota, i zato je potrebno provest vanredne izbore.