Nakon što je Bill Richardson objavio da u zadnjoj godini svog mandata kao guverner Novog Meksika razmišlja o tome da održi obećanje svog prethodnika Lewa Wallacea i makar posmrtno potpiše amnestiju za Billyja the Kida, to je i te kako uzburkalo duhove na nekadašnjem Divljem zapadu. Slava odmetnika koji je "umro s čizmama na nogama" u 21. godini veliki je izvor turističkih prihoda za Novi Meksiko, jer mnogi žele vidjeti mjesta gdje je jahao i pucao Henry McCarthy alias "Kid Antrim" (po prezimenu svog poočima) alias William Bonney, najpoznatiji kao Billy the Kid.
– Zašto se guverner ne drži svoga guvernerskog posla, i prestane pokušavati biti turistički agent? – nezadovoljno je tu namjeru prokomentirao Bob Garrett, jedan od unuka šerifa koji je ubio tog odmetnika. Protiv prijedloga amnestije ustao je i Bennett Brady, praunuk šerifa u čijem je ubojstvu iz zasjede Billy the Kid sudjelovao.
No, Mark Lee Gardner, stručnjak za povijest Divljeg zapada i autor knjige "Do pakla na brzom konju", zajedničke biografije Billyja the Kida i Pata Garretta, ističe da stvar nije toliko jednostavna: Billy the Kid pristao je svjedočiti, i za to je trebao 1879. biti pomilovan, što guverner nije ispoštovao, a Billyju, koji je bio klaustrofobičan, bilo je iznimno teško boraviti u zatvoru te je nakon 27 dana čekanja na pomilovanje pobjegao. A da je pomilovan za one zločine zbog kojih je kasnije osuđen na vješala, ubojstvo šerifa Brodyja i "Buckshota" Robertsa, u kojima je bio samo jedan od napadača te je čak sasvim moguće da nijedan njegov metak nije pogodio žrtve, ne bi morao kasnije bježati iz zatvora i ubiti dva šerifova pomoćnika.
– Ovo je vrlo uzbudljivo. Guverner Richardson ima osjećaj za povijest naše države i želi biti dio toga. Obojica mogu biti junaci; ima dovoljno slave i časti za sve, za Pata kao hrabrog branitelja zakona, i za Billyja kao dijela našega divljeg duha, čovjeka koji se borio sa zakonom i izgubio. Ovo pomilovanje dalo bi mu nešto što je trebao dobiti 1881. Billy je pristao propjevati u zamjenu za imunitet od krivičnog gonjenja, a po mom mišljenju, pogodba je pogodba; neka od tih ubojstava ne bi se dogodila da je on dobio pomilovanje. To je komplicirano, nije crno-bijelo, nego je istina negdje u sredini – kaže povjesničar Gardner.
Guverner Richardson je čak razmišljao o ekshumaciji posmrtnih ostataka Billyja Kida i njegove majke, da bi se DNK analizom odredilo je li Garrett zbilja ubio Billyja, a to je bilo posebno uvredljivo za Garrettove potomke, koji su se smirili tek kad im je na susretu u srijedu 4. kolovoza guverner osobno priopćio da ekshumacije neće biti. Po riječima guvernerove glasnogovornice, Garrettovi unuci "bili su vrlo uljudni."
– Nažalost, u ovoj zemlji skloni smo tome da glorificiramo kriminalce. Mnogo je ljudi koji se žele baviti revizionističkom poviješću, a mi kao Garrettovi ne želimo da se to dogodi. Sve te laži nas vrijeđaju – rekla je šerifova unuka Pauline Garrett Tillinghast, koja je s Floride doputovala na sastanak s guvernerom.
Jarvis Patrick Garrett, jedan od šerifovih unuka, pozvao je guvernera da potpiše njegovu peticiju protiv pomilovanja Billyja, na kojoj je već skupio više od 100 potpisa:
– Što se mene tiče, čim dobijem njegov potpis na moju peticiju, bit ću zadovoljan.
Međutim, guverner se nije potpisao, i rekao je da o pomilovanju još razmišlja, ali Garrettovi potomci zadovoljno su napustili sastanak kad su čuli potvrdu da guverner prihvaća službenu verziju povijesti i ne sumnja u činjenicu da je njihov djed ubio slavnog odmetnika.