Gužve su na cestama? Jeste li pokušali ići brodom?

Kako izbjeći gužve na cestama u jeku turističke sezone? To je zasigurno jedno od najčešće postavljenih pitanja svako ljeto. Reporer DW-a je na putu s Krka za Zadar, 21. srpnja, prvog turističke sezone, naišao na neobične prepreke i otkrio koliko ga je teško isplanirati.

S dva kofera i moje dvoje male djece čekao je autobus koji je iz Zagreba trebao stići u 10 i 30, a u 10 i 45 je trebao krenuti trajekt kojim je trebao stići na Cres. Plan je, tvrdi, bio ručati i možda se okupati u Malom Lošinju, a zatim trajektom uživati u ugodnoj, laganoj, vjerojatno pomalo dosadnoj plovidbi Kvarnerom do Zadra, gdje su trebali stići iza 11 u noći. Izbjeći subotnje gužve na cestama i zamijeniti ih stress-free plovidbom.

Dugo je čekao autobus jer je čep na Krčkom mostu narastao na višekilometarsku kolonu u oba smjera. „Pričekat ćemo autobus, u kontaktu smo, ništa ne brinite", rekli su mu ljubazni Jadrolinijini djelatnici i - otplovili. Odmah je stigao drugi trajekt, jer kad su gužve Jadrolinija plovi bez prekida, ali i njega je propustio.

Autobus je nešto iza podneva ipak stigao. U Malom Lošinju bili su nešto poslije dva, ukrcali se na trajekt, na kojem, nevjerojatno, nije bilo gužve. I tako je otpočela zadnja faza tog, tvrdi, kompliciranog putovanja koja je trajala gotovo sedam sati, od pola pet popodne, do 23 sata u noći. S putovanjem autobusom i čekanjem – ukupno 13 sati. Trajekt „Lastovo" je stao na Premudi, Silbi, Olibu i Istu, vrludajući među otočićima kao da je kakva jedrilica.

To je tim otocima gotovo i jedina veza sa Zadrom, jer katamaran (koji ide ujutro iz Pule i koji je recimo s Krka nemoguće uhvatiti osim ako imate auto, u kojem vam slučaju i opet ne treba katamaran) staje na Malom Lošinju i Silbi, ali na drugim otocima ne.

To je zapravo jedan od glavnih problema povezivanja otoka, kaže za Deutsche Welle novinarka Zadarskog lista, dopisnica Hine i osnivačica portala nasiskolji.hr Andrina Luić, koja i sama živi na otoku Ugljanu. Želi li, posebno zimi, poslom do Silbe ili Premude, nema šanse da to može obaviti u istom danu, a ako i može, mora ići preko Zadra. Linije su, naime, smišljene tako da otočane povezuju s kopnom i omogućuju im navečer povratak, no rijetko omogućuju da s kopna stignete na neki otok i vratite se.

Međutim, unatoč 310 milijuna proračunskih kuna koje odlaze na održavanje linija, očito Hrvatskoj treba još neki model povezivanja otoka međusobno, a poseban je problem što više ne postoji dužobalna linija.

S obzirom na gužve, brod je brži!