Trojica haaških optuženika iz BiH – Berislav Pušić, Bruno Stojić i Valentin Ćorić – podnijela su prijedlog nagodbe Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kojim traže da im država isplati svakome po 51 tisuću eura.
Nisu imali pojma
Zahtjev su predali 7. siječnja, a riječ je o novcu, točnije o 500 eura na koje su imali pravo svaki mjesec haaškog zatvora budući da je Sanaderova vlada u ožujku 2004. godine donijela odluku prema kojoj su “pripadnici Oružanih snaga ili tijela vlasti RH koji se temeljem odluke suda nalaze u haaškom pritvoru/zatvoru” imali pravo na 500 eura svojevrsnog mjesečnog džeparca. Međutim, taj novac nikada nisu dobili, štoviše, dok Milanovićeva vlada lani u listopadu nije ukinula tu odluku o “džeparcu”, a mediji o tome izvijestili, haaški optuženici nisu ni imali pojma da su imali pravo na tu svotu.
Generali Ante Gotovina i Mladen Markač, za razliku od optuženih Hrvata iz BiH, ne traže isplatu zaostalih džeparaca. U pravnim krugovima neslužbeno se čuje da će država navodno pristati na isplatu traženog novca. Prema istoj odluci Sanaderove vlade, obitelji haaških optuženika imale su pravo jednom mjesečno na plaćanje puta i troškova smještaja u Haagu. Tu je odluku, kao tadašnja potpredsjednica Vlade, potpisala Jadranka Kosor. Sada kaže da je to bila samo jedna u nizu odluka koje je ona potpisivala umjesto Sanadera.
– Poznato je da je ono što on nije htio potpisati dolazilo meni na potpis. Za provedbu te odluke bilo je zaduženo Ministarstvo pravosuđa, pa treba pitati njih – rekla je J. Kosor dodajući da o tom slučaju više od toga ne zna. Tadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt tvrdi da se novac u prvo vrijeme isplaćivao, a da ne zna zašto je kasnije oko toga nastao problem, tj. zašto se odustalo od isplate.
Ne sjeća se
Apsolutno ničega ne sjeća se bivša ministrica pravosuđa Ana Lovrin, koja je naslijedila V. Škare-Ožbolt nakon što ju je Sanader izbacio iz Vlade. Prema odluci Vlade iz 2004. godine, taj džeparac od 500 eura trebao se isplaćivati s pozicije Ministarstva pravosuđa na pritvorske, odnosno zatvorske račune optuženika u Haagu. Iako nisu dobivali 500 eura, obiteljima haaških pritvorenika bili su plaćeni troškovi smještaja. Ministrica pravosuđa bila je pak ovlaštena po potrebi odobriti i financiranje drugih troškova pred Međunarodnim sudom u Haagu.
Eto, opet naša Jadranka potpisala i još veli kako je poznato da sve što nije Ivo htjeo potpisati, potpisala je ona. I naravno da nije ona kriva, jer ništa nezna, a potpis, pa to je normalna stvar. Što ćeš, žena volila potpisivati.