Hrvatske birače u 2024., superizbornoj godini, očekuju europski, parlamentarni i predsjednički izbori. Za sada je poznat samo datum izbora za Europski parlament, o datumu parlamentarnih još se nagađa, dok će se prvi krug predsjedničkih održati krajem godine, u prosincu. Izbori za Europski parlament u Hrvatskoj i drugim državama u kojima se tradicionalno glasa nedjeljom održat će se 9. lipnja, a u cijeloj Europskoj uniji u rasponu od četiri dana, od 6. do 9. lipnja, budući da pojedine članice izbore održavaju i drugim danima u tjednu.
Kada bismo mogli izići na parlamentarne izbore i zašto premijer Andrej Plenković skriva datum?
Mislim da je to luksuz koji si Vlada u našem političkom sustavu može dopustiti. To je dio zone komfora, slobode i prostor taktiziranja, koji je legitiman i zakonit za vladajuću većinu. Ja od toga ne bih radio neku veliku "frku", u smislu da je to nešto jako nedemokratski. To je jednostavno dio igre. Na kraju krajeva, svi znamo da su izbori između trećeg i devetog mjeseca...
Ranije sam bio uvjeren da će izbori biti u rano proljeće ove godine, prije europskih izbora. Međutim, sad vidimo da su se počele javljati nove informacije da bi ti izbori mogli biti pomaknuti negdje za rujan, a spominje se i kolovoz. Za sada vidim dva objašnjenja za to predomišljanje. Jedna je teorija Kreše Beljaka, predsjednika HSS-a, koji je rekao da to Plenković radi da bi bio na poziciji premijera dok pregovara za neku poziciju u Europskoj uniji. Ja imam drukčiju teoriju, koju bih možda nazvao "kaskada mobilizacije". Čini mi se da je moguć scenarij da u HDZ-u razmišljaju na sljedeći način: najlakše nam je prvi biti na EU izborima, osvojiti najviše glasova. HDZ će sasvim sigurno biti prva lista na europskim izborima, što je jedan pozitivan kontekst koji im može olakšati mobilizaciju za parlamentarne izbore. Opet, ako uzmemo u obzir koliko je opozicija agilna, kreativna i da se nije u stanju okupiti i ujediniti u bilo kakve ozbiljnije blokove, to HDZ-u daje sigurnost da mu je slična situacija i u proljeće i u jesen. Međutim, nakon europskih izbora možda ima bolju atmosferu za pobjedu na parlamentarnim izborima. Sada zamislite da u rujnu HDZ pobijedi na parlamentarnim izborima i negdje u listopadu, studenom formira novu Vladu. Kakav to kontekst stvara za predsjedničke izbore? Stvara savršen kontekst iz pozicije HDZ-a. On bi mobilizaciju birača zapravo tempirao za predsjedničke izbore i to bi mu bitno olakšalo dobivanje tih izbora.
Krajem 2024. godine građani će i treći put na birališta, i to na predsjedničkim izborima. Očekujete li na njima vidjeti i Zorana Milanovića, kojemu do početka 2025. traje aktualni petogodišnji mandat?
To je odluka koju će Milanović sam donijeti, ali ja ne vidim zašto ne bi išao. Što bi drugo radio? Zbog čega bi odustao, "bacio koplje u trnje"? Niti je to u skladu s njegovim karakterom, a ni političkim ciklusima, on ne stoji loše da bi sad odustao da ne izgubi. Rekao bih da nema puno argumenata da se kaže da neće ići na izbore.
VEZANI ČLANCI:
Je li predsjednik Milanović, s obzirom na događanja za vrijeme mandata, a posebno "outanje ministra Damira Habijana", izgubio potporu ljevice?
Dijela ljevice jest. Međutim, mislim da oni koji su glasni u javnosti nisu u značajnom broju glasali za njega na predsjedničkim izborima, ali koriste sad ovu situaciju s Habijanom da bi ga kritizirali na toj osnovi. Rekao bih da je sigurno izgubio dio glasača koji su glasali za njega na izborima, a hoće li dobiti nešto na desnici, to ćemo vidjeti. Sigurno je da je Milanović podijelio oko sebe hrvatsku javnost u dva bloka. U jednom bloku su oni koji zapravo jako podržavaju ono kako on vodi svoj mandat, a u drugom bloku su oni koji ga jako ne podržavaju. To je situacija koja je za pobijediti na izborima idealna. Ono što su radili i Josipović i Grabar-Kitarović je bilo krivo. Oni su nastojali sve staviti na kup, nikome se ne zamjeriti, ali onda nemate ozbiljnu podršku. Tuđman, Mesić i Milanović su tri predsjednika koja su dijelila javnost, ali njihove brojke su bile čvrste. Ako pogledamo kako su prolazili Tuđman i Mesić, koji su bez problema osvajali izbore, i onda to projiciramo na Milanovića, to mu daje šanse.
Tko bi mogao pobijediti Milanovića na sljedećim predsjedničkim izborima?
Kandidat mora biti iznenađenje. Nitko tko sad tu pleše po politici, ni s lijeva ni s desna. Mislim da bi to morao biti neki kandidat koji je neočekivan svima, za kojega kada se pojavi, kažete da ima neku političku supstancu i smisla, ali uopće mi nije pao na pamet. Mislim da bi netko tog profila mogao ugroziti Milanovića. Ne vidim da bi bilo tko od ovih "usual suspects" s političke šanse imao šanse.
Kako komentirate činjenicu da je predsjednik javno "outao" ministra gospodarstva Damira Habijana kazavši da je on gay, odnosno pripadnik LGBTQ populacije?
Nije bilo na njemu da iznosi tu informaciju. U medijskim, političkim i drugim kuloarima o tome se pisalo još davno, kada je Habijan ušao u politiku, dakle za političkog "insidera" predsjednik nije rekao ništa novo. Međutim, predsjednik je neku vrstu javne tajne iznio u širu javnost pa se ovdje postavlja pitanje je li on taj koji je prvi to trebao napraviti. Ja mislim da nije i da je pogriješio time.
Treba li se o nečijoj seksualnoj orijentaciji uopće javno govoriti?
Tu, čak i unutar homoseksualne zajednice, postoje dva stajališta. Jedno je "pravo na privatnost", odnosno stav da je seksualna orijentacija stvar privatne sfere i da nije nešto što u bilo kojem smislu treba isticati. Druga pozicija je suprotno od toga, koju zagovaraju i mnogi pripadnici gej zajednice, a to je da je to jedna normalna činjenica iz biografije gej osobe i da u tom smislu nije nešto što treba čuvati kao veliku tajnu. Postoje oni koji smatraju da čuvanje te informacija na neki način slabi tu osobu i dovodi je u neku vrstu rizične pozicije, da je netko ucjenjuje objavom te informacije. Samom činjenicom da vi tajite takvu informaciju, dovodite se u nezgodnu poziciju. Obje pozicije, prema mom sudu, imaju argumente "za" i "protiv", tako da se ne možemo baš jednoznačno svrstati na neku stranu i reći da je samo jedna pozicija ispravna. I sama LGBTQ zajednica je prilično podijeljena po tome pitanju. Međutim, ponavljam, to nije bio posao predsjednika.
Kako je trebao postupiti ministar gospodarstva Habijan?
Mislim da je ovo sada situacija gdje bi ministar Habijan trebao raščistiti ove stvari. Mogao bi podsjetiti na slučaj gospodina Hajdukovića, zastupnika u Hrvatskom saboru, koji isto nije svojom voljom "outan", ali je onda preuzeo kontrolu u svoje ruke i nije mu se ništa posebno loše dogodilo na političkoj sceni, dapače. Mislim da se osjeća slobodnije u svom političkom djelovanju i ja mislim da bi Habijan trebao napraviti nešto slično kao Hajduković.
Dakle, smatrate da "outanje" ne bi politički naštetilo Habijanu?
To je sada teško procijeniti. Sasvim sigurno u redovima birača, simpatizera HDZ-a ima onih koji ne bi baš s veseljem gledali na to, ali sigurno u nekim drugim segmentima biračkog tijela bi mu to bio plus. Teško je reći bi li bilo više onih koji bi na to gledali blagonaklono ili bi mu to zamjerali. Međutim, mislim da bi on time dao doprinos normalizaciji toga, što na kraju i je u skladu s politikom Plenkovićeva HDZ-a. Da nije izborna godina i da se sada ne važe svaka sitnica iz perspektive utjecaja na izborni rezultat, mislim da bi se ovo drugačije razvijalo. Mislim da je neka procjena bila da je bolje sada ne izlagati se riziku.
VEZANI ČLANCI:
Izmjenama Zakona o kaznenom postupku curenje informacija trebalo bi postati zakonom zabranjeno i kažnjivo. Iako je naišao na osudu oporbe i dijela javnosti, Plenković od te odluke ne odustaje. Zašto?
Mislim da je to posve jasno zašto se ne odustaje od toga. Curenje tih informacija proizvodi puno veću političku štetu od samih afera u užem smislu. Dakle, curenjem takvih informacija stvara se politička šteta puno širem krugu aktera. To je jedna rubna situacija, gdje jedan kazneni progon i neke informacije koje su u njemu prikupljene zapravo postaju neka vrsta oružja u političkim procesima, pričem nemaju svi pristup tim oružjima. Međutim, ja problem više vidim u stručno-pravnom smislu. Ako istraga nije tajna, nego je ne-javna, onda je nelogično da otkrivanje informacija ima kaznenu konzekvencu. Onda istraga treba biti tajna i onda je normalno da ste, ako ste ju otkrili, prekršili zakon i da snosite kaznene posljedice. Dakle, mislim da je ovdje više konceptualno stručni problem, iako političke motive mogu razumjeti. Međutim, mislim da je guranje toga potencijalno štetno za Plenkovića, pogotovo kada se stavi u širi kontekst nekih njegovih drugih izjava i događaja.
Pogledajte niz tema koje su na stolu. S jedne strane je izmjena Kaznenog zakona kojim se ograničavaju medijske slobode, kako se to interpretira. S druge strane imate Plenkovićeve napade na N1 televiziju, s treće imate ministricu kulture koja napada Telegram. Potom imamo način na koji je donesen Zakon o izbornim jedinicama, bez neke ozbiljne rasprave struke, bez uključivanja opozicije. Onda polemika o načinu razrješenja ministara... Kad to sve stavite na hrpu, onda stječete dojam da premijer posljednjih šest, sedam mjeseci ima jedan smjer djelovanja koji ide suprotno onome što je njegov politički habitus i ono što je on obećao, zbog čega je on došao na čelo HDZ-a. Vratimo se u 2016. godinu, gdje imate Karamarka, koji HDZ i Hrvatsku gura u smjeru nalik na onaj u Mađarskoj i Poljskoj. Potom dolazi Plenković iz Bruxellesa, vrlo izravno kritizirajući takvu vrstu politike i smjenjuje Karamarka i obećava jedan zaokret u tom smislu. Na neki način Plenković dolazi iz Bruxellesa da bi spasio liberalnu demokraciju i to se u širokoj javnosti promatra kao pozitivan pomak. To je njegovo veliko političko obećanje koje daje hrvatskoj javnosti, a onda protječe vrijeme, da bi Plenković, malo po malo, došao u jednu situaciju u kojoj se, nizom ovih pojedinačnih akcija, izjava, komentara, pomalo smješta u jednu poziciju u kojoj on sad ograničava prostore javne slobode. Ne mislim da je to išta jako ozbiljno za ugrožavanje liberalne demokracije u Republici Hrvatskoj, ali se da upakirati, da ga se kritizirati...
VEZANI ČLANCI:
Možemo li u tom kontekstu promatrati i potencijalni izbor Ivana Turudića na mjesto glavnog državnog odvjetnika?
Dolazak Turudića bila bi jedna "trešnjica na torti" kojom bi se mogao napasti Plenkovića iz te perspektive, da je zapravo napustio svoju originalnu agendu. Ako se doista odabere Turudić, on će se teško obraniti od toga da je to stranačko preuzimanje DORH-a. Turudić je, pak, neosporno ideološki, politički angažiran sudac, imamo cijeli niz dokaza. Dapače, bio je najoštriji, najkritičniji u vrijeme lijeve Vlade, možemo reći da je igrao neku vrstu opozicije Milanovićevoj Vladi. Nemate nikakve sumnje da je on blizak HDZ-u i politički je, bez obzira na stranačke boje, spreman kroz pravne mehanizme kroz svoje djelovanje zagovarati svoj neki svjetonazor. Po meni je imenovanje Turudića možda najveći izazov za HDZ-ove trenutne koalicijske partnere. Mislim da je to jedan od većih gorkih pilula koje će morati progutati, a popili su puno toga.
VIDEO Plenković komentira izjavu Milanovića o Habijanu: 'To je čista zavist i zloba, namjerno je to napravio'
Svidalo se to ljubiteljima kradezea ili ne - imaju podrsku samo petnaest posto ljudi koje je lagano prevesti zedne preko vode. Svi drugi vise nisu ovce.