Hagg na kvadrat

U Haagu su dva međunarodna suda. Novi, Međunarodni kazneni, dobro nam je znan jer sudi, među ostalim, i hrvatskim generalima. Tradicionalni je Međunarodni sud pravde, nazivan i Svjetski sud, a sudi samo u sporovima među državama članica UN-a. BiH je na tom sudu potražila međunarodnu pravdu i tužila Srbiju za genocid, zatraživši i ratnu odštetu.

No, svjetska je pravda odlučila – to jest bio genocid, ali nije ga počinila Srbija. Velika je to usluga Srbiji. Prošla je, nakon utamničenja i smrti Miloševića čistilište, “oprali” su je najkompetentniji - od najjače optužbe.

Petnaest sudaca tog suda bilo je gotovo jednoglasno u presudi – u Srebrenici jest počinjen pokolj 8000 muškaraca, a Srbija ga je propustila spriječiti. No “nije odgovorna”, a “financijska odšteta nije primjeren oblik reparacije za propust”.

Neki će ovo rješenje nazivati solomonskim. Ma kakvi! Solomon je, ponudom da će riješiti dvojbu koja je od dviju žena što su tvrdile da su majke djeteta riješiti tako da dijete presiječe popola otkrio pravu majku (onu koja se radi spasa djeteta prva ponudila izgubiti ga). Ovdje je “dijete” baš presječeno.

Jedan haaški sud tu slijedi logiku drugog. Pravda popola, krivica popola, zločin popola. Odbijanje čak i financijske odštete za BiH znači da će vrlo slično proći i gotovo istovrsna tužba Hrvatske protiv Srbije, pred istim sudom. Haaški sud (noviji) priznaje da je u Vukovaru počinjen ratni zločin, ne i genocid.

Uz razliku što ga je počinio izravno i “novosadski korpus JNA”. Za što je Srbija izravno odgovorna. Ne bi smjela, kao u slučaju Srebrenice, biti “pecnuta” samo za – nemarnost. Dva suda, ista pravda. Haag na kvadrat.