Zbog teksta o čečenskom vođi Ramzanu Kadirovu, novinar, ratni izvjestitelj, kolumnist i analitičar Večernjeg lista Hassan Haidar Diab dobiva prijetnje od ruske diplomacije. S njim je u Večernjakovu studiju razgovarala Dea Redžić.
Dobar dan Hassane, ali koliko može biti dobar?
Dan kao svaki dan, naviknut sam pomalo na takve stvari.
Povod razgovora su nam, zapravo, teške prijetnje ruskih diplomata koje si dobio. Tko ti prijeti i zašto?
Radi se o skandalu jer diplomati koji žive u našoj državi osobno prijete i to na na takav način. To su dvojica diplomata, savjetnika u ruskom veleposlanstvu, Matvey Sidorov i Sergej Trofimov.
Tko su oni?
Ljudi koji su protjerani iz Hrvatske, je li zbog prijetnji meni, to ne znam, tako je premijer odlučio. Nisu to prve prijetnje koje sam dobio, od Isila su bile strašne i bio sam pod policijskom zaštitom, ali ova je prijetnja daleko ozbiljnija jer naša obavještajna služba inače nadzire odakle dolazi opasnost, a u ovom slučaju to ne može, pogotovo kad dolaze prijetnje od stranih diplomata. A oni prijete najkrvoločnijim čovjekom koji je odgovoran za tisuće najgorih likvidacija, čečenskim vođom Ramzanom Kadirovim.
Po čemu je ovo različit slučaj od ostalih? Na koji način si primio prijetnje?
Da krenem od početka. S Rusima sam bio jako dobar i nema tu skrivanja. Objektivan sam novinar i uvijek ću pisati istinu, koliko god me to koštalo. U ratu u Siriji hvalio sam Rusiju i Putina jer da on nije intervenirao, pitanje je koliko bi se sve to širilo i danas bismo na vratima Europe imali terorizam. Ali ne možeš po istim kriterijima o Rusima pisati u vezi s onim što se događa u Ukrajini jer to je zastrašujuće, ubijaju nedužne ljude, razaraju, postoje masovne grobnice. I da je moj ćaća sudionik tog rata, opet ne možeš pisati pozitivno. Najviše im je zasmetalo što sam napravio veliku analizu o Kadirovu i njegovim borcima jer znam kako su vodili rat u Siriji i Čečeniji, i kako su obučeni. Oni prizori koji dolaze iz Ukrajine, gdje su ulice pune leševa, to je sramota 21. stoljeća. Za vrijeme ramazana oni poste, a kako možeš postiti i ubijati kad je u islamu vrlo jasno da onaj tko ubije jednog čovjeka, kao da je ubio cijelo čovječanstvo, ne može Bog to oprostiti.
Jesi li siguran da je baš Kadirov prošao područjima iz kojih gledamo te grozne scene, koliko zapravo znamo o tome?
Teško je reći, znam dosta jer pratim desetke medija koji imaju izvjestitelje na terenu. Imam i neke kontakte, u Ukrajini i Rusiji, pa kad složiš mozaik, dođeš do neke istine. Naučio sam u svom poslu da nikad ne treba izlaziti s neistinitim informacijama. Uz dužno poštovanje svim kolegama, pisali su o Kadirovu, o agresiji, ali zašto su samo meni prijetili?
Znaš li jesi li jedini, odnosno je li bilo još prijetnji kolegama?
Mislim da nije jer ja sam pogodio bit. Kadirove ljude boli briga, oni za cilj imaju samo likvidaciju. Tražili su na civilima tetovaže, ako imaš bilo što što ukazuje na Ukrajinu, gotov si.
Je li njih Putin stvorio, odnosno koliko su opasniji danas i koja im je uloga?
U svim ratovima imaš čistače. Idu i ubijaju. Ne može svaki vojnik ubiti i klati, svjedoci smo toga i u našim ratovima. Iza vojnika zato ide ološ koji odrubljuje glave, Kadirovi eskadroni smrti obučeni su da likvidiraju tako. Rusi u Siriji, primjerice, nisu imali gubitke jer nisu ništa radili na terenu, sad kad su vidjeli da imaju gubitke, doveli su ubojice.
Što rade u ratu sirijski gerilci?
Oni nisu došli zbog likvidacija, oni su tu za ulične borbe, u Donbasu se sada ratuje tako. A ne može ruski vojnik s tenkom u uličnu borbu, pa idu onda ti dragovoljci. Ono što svakako moramo istaknuti jest da u zločinu koji se događa ne možeš reći da Ukrajinci sami sebe ubijaju.
Koje su najgore laži koje si čuo iz tog rata?
Pa to da Ukrajinci sami sebe ubijaju, da su ubijali civile koji su htjeli van ili su htjeli pozdraviti Ruse. Kad su bombardirane stanice u Donbasu, također je rečeno da su sami sebe bombardirali. Kako se uopće može to govoriti? Ima i na ukrajinskoj strani puno fake newsa, zapadni mediji govore o nebuloznim brojkama, da nema više ruskih vojnika, da ih je u jednoj borbi pobijeno 200 tisuća, to su isto gluposti.
Radi li se to da se Ukrajince ohrabri?
Ne, zna se da je to laž. Rusi nisu uspjeli uništiti sve vojne moći Ukrajine, to nije mala zemlja, nije San Marino. Putin je vjerovao da će mu tamo mahati zastavom, ali nije se to dogodilo. U Harkivu je, primjerice, 60 posto Ukrajinaca i 40 posto Rusa, ali ti Rusi nisu okrenuli leđa matičnoj zemlji. Bio sam u studenome u Ukrajini i ti vidiš taj domoljubni naboj kod njih, iako oni tada još nisu vjerovali da će biti rata, nismo ni mi. Meni, zapravo, najviše u izvještavanju smeta što su najvažniji izvori Pentagon i Ministarstvo obrane Velike Britanije, što je nedopustivo. Dopisnik jedne televizijske postaje obišao je cijeli Mariupolj, došao do luke i javio da je samo ovo područje koje još Ukrajinci kontroliraju, a isti dan iz Ministarstva obrane Velike Britanije kažu da Mariupolj nije pao, dok Joe Biden govori kako sumnja da je pao. I sad gledaš reportere koji su na licu mjesta i pitaš se, tko tu huška.
Tko su ruski igrači ovdje kod nas?
Ne znam, ne mogu špekulirati, ali mogu tvrditi da imaju puno simpatizera. Sjećam se gostovanja na televiziji, gdje sam govorio kako Putin koristi taktiku kao u Čečeniji, pa dobio poruke da me plaća NATO. Ako smo mi novinari, a svi znamo da je nama posao svetinja, neću pisati tekst da bude fake news, da ljude dovedem u zabludu. A imao sam problema zbog toga, zvali su me iranskim plaćenikom, rusofilom, sad sam američki ili NATO-ov igrač, cijeli život lijepe mi se etikete jer pokušavam na različite načine biti objektivan.
Bojiš li se?
Lagao bih kad bih rekao da se ne bojim. Kad sam bio dijete, 10 godina sam imao, granate su padale oko moje kuće, bilo me strah. Pokojna mama rekla mi je tada da se ne bojim toliko i ne plačem, nikad se ništa neće dogoditi ako nije suđeno i ako Bog nije odredio. Prošao sam svega, ratova, prijetnji, nisam se bojao, neću ni sada, neću odustati od onoga što sam počeo. Ali žao mi je Ljiljane, supruge moje, obitelji koja trpi strahove, ne zbog sebe nego zbog mene. Ako mi je suđeno da sutra dođe Čečenac i ispali mi metak u čelo, okej, ali neću prestati pisati, radit ću i dalje profesionalno.
Koje je tvoje predviđanje razvoja situacije na bojišnici?
Putin sada želi samo Donbas, odustao je od cijele Ukrajine, pretpostavljam, jer je shvatio da ne može to dobiti. Izgubio je puno vojnika, tehnike i prioritet mu je sada Donbas. A kad to postigne, Ukrajinci ga više nikad neće vidjeti, taj teritorij mogu zaboraviti. Nastavit će sigurno raditi politički, nekoliko krtica će imati koje će pokušati rušiti aktualnu vlast. Ono što se pojavilo u javnom prostoru, atomska bomba, mislim da je neće upotrijebiti, uvjeren sam da Putin nije prolupao. Zna on da će, za prvu koju baci, natrag dobiti njih pet. NATO ih ima, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, neće oni čekati i puštati ga da radi što želi.
Na prijetnje koje si dobio reagirao je i premijer Plenković. Tko te sve zvao?
Koristim sad priliku da zahvalim svima koji su me od jučer navečer ohrabrivali. Zvali su prijatelji, kolege, HND, sindikat... to sad traje već mjesec dana. Početkom travnja došle su prve prijetnje. A što se premijera tiče, zvao me glasnogovornik Vlade Marko Milić govoreći da bi me premijer htio vidjeti. Došao sam k njemu, razgovarali smo 45 minuta, rekao mi je da mi se ne obraća kao premijer, nego kao čovjek, otac i građanin. Mi smo uz tebe, rekao je, dajemo ti potporu. Kad je čitao izvještaj SOA-e i policije, dao je još smjernica da me čuvaju, da budem siguran u državi. Policija je odmah reagirala, ne spavaju noćima, brinu. Mene je iznenadila potpora premijera i ne bih da ispadne da ga pokušavam politički uzdići, ne bih ovo ni govorio da nije izašlo u javnost. Ja sam hrvatski državljanin, živim ovdje 40 godina, Hrvatska je moja domovina, Zagreb moj grad, ali kad imaš potporu od takvih dužnosnika, to je velika stvar. Iskreno, od jučer navečer do sada primio sam toliko poziva da mogu s pravom reći da sam sretan kaj sam ostao u Zagrebu.
Hassane ja sam apsolutno za potpunu slobodu medija.Isto tako,komentari na pojedine događaje i teme su osobna stvar pojedinca i ako nisu vulgarni i uvredljivi ne bi smjeli biti cenzurirani ili brisani.Da li je tako prosudite sami.To kako ste Vi pisali o Kadirovu je Vaš stav ! Ne zaboravite da ste vlasnik svoje riječi dok je ne izgovorite.Zdravi i sretni bili.