Velika ispovijest Domagoja Hajdukovića: Tomislav i ja bili smo u predanoj vezi, ali nasilje je neprihvatljivo

Saborski zastupnik SDP-a Domagoj Hajduković prvi put za Večernji list otvoreno govori o slučaju koji je policija, nakon zaprimanja prijave, kvalificirala kao obiteljsko nasilje i tako javnosti razotkrila njegovu seksualnu orijentaciju.

Što se točno dogodilo između vas i Tomislava Mikulina, bivšeg šefa Bernardićeva ureda, kako je i zašto došlo do fizičkog napada?

Tomislav i ja bili smo u vezi. Bila je to predana veza ispunjena usponima i padovima, vjerojatno u tom aspektu slična mnogim drugim vezama. Na žalost, prije nekih tjedan dana, kako su mediji i izvijestili, došlo je do nasilja koje sam prijavio policiji i vjerujem da bi tako trebala postupiti svaka osoba koja je doživjela nasilje. U detalje veze ne bih ulazio, vjerujem da obojica imamo pravo na dozu intime.

Policija je slučaj okarakterizirala kao obiteljsko nasilje. Je li to dobra kvalifikacija?

Postoji puno definicija obiteljskog nasilja i sami se stručnjaci oko toga ne slažu. Ne znam ulazi li nasilje u vezama u ovu definiciju ili ne. U svakom slučaju, nasilje, obiteljsko ili kakvo drugo, nikad nije i ne može biti prihvatljivo.

Zbog čega ste skrivali svoju seksualnu orijentaciju?

Razlozi su duboki i osobni. Prije svega želim podcrtati da stranka, klima u stranci ili strah od neprihvaćanja u stranci nikada nisu bili presudni. SDP je uvijek bio stranka koja je uvažavala, cijenila i ponosila se različitostima našeg društva i u samoj stranci nikada, a ni nakon nedavnih događaja, nisam osjetio negativan odnos prema gej populaciji. Iako je seksualnost bitan dio svačijeg života, mislim da nije jedina karakteristika koja treba biti odrednica percepcije pojedinca. Baš zbog toga nisam želio da moj rad, zalaganje, napredovanje i zagovaranje određenih tema bude promatrano kroz prizmu moje pripadnosti jednoj manjini. Za ljudska i manjinska prava zalagao bih se bez obzira na svoju pripadnost jednoj manjini. Vjera u te vrijednosti glavni je razlog zbog kojeg sam i svoj rad i život vezao upravo uz SDP. Naravno, strah od neprihvaćanja i nerazumijevanja okoline uvijek je prisutan. Nažalost, u brojnim slučajevima nakon „outanja“ nekih su se ljudi odrekli roditelji ili prijatelji, posebno u manjim sredinama, što mnoge prisili da skrivaju taj dio života. Činjenica je da nečija seksualna orijentacija nije stvar izbora. S tim na umu, vjerujem u slobodan izbor pojedinca želi li objaviti svoju seksualnu orijentaciju ili ne jer to je duboko osobna odluka čije posljedice mogu pogoditi i druge ljude a ne samo osobu koja se „outa.“ Tolerancija, odnosno poštivanje različitosti, vrijednost je koju još moramo razvijati. Vjerujem da smo na dobrom putu, ali imamo još puno posla na tom području. Drago mi je što su svi meni bitni ljudi stali uz mene i dali mi podršku i to mi daje snagu. Sada kada sam „izašao iz ormara,“ iako se to sigurno nije dogodilo kako i kada sam to eventualno želio učiniti, volio bih vjerovati da ću pomoći razbijanju predrasuda koje postoje o LGBTIQ osobama, pa možda i pomoći još nekome da se odluči na izlazak iz skrivanja.

Jeste li zadovoljni kako se vaša stranka postavila u cijelom slučaju?

Stranka je odmah stala iza mene. Od brojnih kolegica i kolega dobio sam podršku, kao i od brojnih građana koji su mi se javljali na društvenim mrežama. Mislim da je SDP pokazao da provodi ono što propagira, a to je da nije važno koje si nacionalnosti, koje vjere, koje spolne orijentacije, jedino je važno da si čovjek.

Kako gledate na izjave premijera da se o vašem slučaju ne piše dovoljno?

Zahvalio bih premijeru koji misli da ovakva pitanja zahtijevaju više medijske pozornosti, volio bih da je on svoj utjecaj iskoristio kako bi se više založio za položaj manjina u društvu. Imati manjinske zastupnike kao partnere nije dovoljno, ne pamtim da je ikada dao podršku raznim manjinskim zajednicama, došao na Pride, nedvosmisleno osudio pozdrav “za dom spremni” zbog kojeg Hrvatska dobiva etiketu fašizma ili pak proveo neku suvislu istragu o tome kako se postupa s migrantima o čemu često izvještavaju svjetski mediji. Da je to činio, možda bismo sad imali tolerantnije društvo.

Mislite li da će ovaj događaj nanijeti štetu vašoj stranci na izborima kako misle neki vaši kolege?

Nisam učinio ništa loše. Nisam ništa ukrao, nisam nikome naudio niti radio bilo što nezakonito. Još sam uvijek onaj isti Domagoj koji je imao čast u nekoliko navrata predstavljati građane u Saboru. Kako to može štetiti mojoj stranci?

Jeste li zadovoljni drugom pozicijom u četvrtoj jedinici i činjenicom da je Sabina Glasovac prva na listi?

U medijima se puno pisalo o mojim željama i preferencijama. Moja jedina želja je pobjeda Restart koalicije na izborima i smjena ove korumpirane i nesposobne HDZ-ove vlasti. Siguran sam da nam kolegica Glasovac, koja se dokazala kao aktivna zastupnica i vatrena zagovarateljica reforme školstva, u tome može pomoći u IV. izbornoj jedinici. Sabina i ja ćemo, zajedno s kolegicama i kolegama na listi, biti garancija promjena, poštenja, dosljednosti i borbe za ono najvrednije što imamo – čovjeka. Osim toga, nakon mnogo godina koliko se Sabina i ja poznajemo i koliko zajedno radimo u Forumu mladih i u SDPu, ona je i moj izbor političarke od formata za koju sam siguran da se može uhvatiti u koštac s ovim izazovom.

Četvrta izborna jedinica teška je za SDP. Što očekujete, kako ćete proći, koji su uopće ciljevi?

Postoji teza o tome da je IV. izborna jedinica nesklona ili teška za SDP, ali ja tvrdim upravo suprotno. Glasačice i glasači opetovan su o dokazali da u našoj izbornoj jedinici SDP uživa veliku potporu i da itekako znaju što s nama dobivaju: rad i poštenje. I prije smo se suočavali s „teškašima“ na desnom političkom spektru i uvijek imali više nego respektabilan rezultat. Očekujem da ćemo biti najjača lista.

Mnogi su nezadovoljni predloženim listama. Troje kandidata odbilo je ponuđene pozicije. Je li šef stranke kao glavni kriterij uzeo lojalnost i odlučio počistiti Milanovićeve kadrove?

Sastavljanje lista vrlo je nezahvalan posao i to će vam reći svatko tko ga je radio. Znam iz vlastitog iskustva, sastavljajući liste na lokalnoj razini, da nikad nema dovoljno mjesta za sve kvalitetne ljude kojima raspolažemo. Birati među svim tim dokazanim i zaslužnim kolegicama i kolegama stvarno je težak izazov. Mislim da je predsjednik nastojao napraviti balansirani prijedlog lista. Legitimno je, isto tako, da svatko može prihvatiti ili odbiti mjesto na listi. Podjele na ljude bivšeg i sadašnjeg predsjednika ne mogu uzeti ozbiljno u situaciji kada bismo neke nositelje lista i kandidate na prolaznim mjestima mogli okarakterizirati kao i jedne i druge. Osobno sam bio netko tko je čvrsto stajao iza Zorana Milanovića dok je bio predsjednik stranke. Isto tako, u jednom trenutku podržao sam Davora Bernardića u izboru za predsjednika. Nisam u tome jedini. Čiji smo mi onda kadar? SDP-ov.