Hajka na Rome - odušak Sloveniji?

Prošle je godine u slovenskoj javnosti odjeknula građanska inicijativa  koju su tada bile podržale čak i neke političke stranke  da se u Ljubljani spriječi gradnja džamije. Neki su političari čak ozbiljno izjavljivali da se džamija ne uklapa u slovenski krajolik. U Hrvatskoj islamska zajednica već odavno ima svoje mjesto, islamski vjeronauk u školama normalna je stvar.

No, u Sloveniji, nakon "afere" s džamijom, ovih su se dana stanovnici u jednom malom mjestu nedaleko od Ljubljane obrušili na jedno malo romsko naselje, koje ima samo 35 stanovnika. Romi su dobili izgon iz tog mjesta, a stanovništvo u toj hajci predvode čak i lokalni političari. Stanje se nimalo ne smiruje, napetosti rastu, nikle su prave barikade od balvana  baš poput onih koje u Hrvatskoj dobro pamtimo iz 1990.  a ima čak i nacistički motiviranih izjava u kameru.

 U rujnu su u Novom Mestu dvije osobe bacile ručnu granatu na Rome, pri čemu su dvije osobe i poginule. Optuženi su na sudu kao motiv za napad jednostavno izjavili  da mrze Rome! Zbog čega slovensko stanovništvo napada jednu tako malu skupinu ljudi kojih, prema procjenama, u cijeloj zemlji nema više od dvije tisuće?

Zanimljivo je da je baš u novopridošlim zemljama članicama Europske unije, kao u Slovačkoj, Mađarskoj, Češkoj, ali i u drugim državama, zabilježen porast mržnje prema romskoj populaciji. Nedavno je u Europskom parlamentu u Strasbourgu jedan bugarski političar, član ekstremne stranke Atak, ugledavši Romkinju koja je trebala dobiti neku nagradu, sasuo čitav arsenal psovki u balkanskoj maniri.

Hoće li ksenofobija u novim članicama EU postati "nacionalizam malog čovjeka"? Jedan od pokazatelja su pokrajine bivšeg DDR-a, u kojima je 45 godina vladala diktatura, a danas nezaposlenost doseže i do 25 posto. Uza sve nedaće, te pokrajine danas potresa i desni ekstremizam. Široki slojevi pučanstva frustrirani su golemim razlikama između njih i zapadne Europe, s kojima se suočavaju nakon što uđu u Europsku uniju. Mržnja prem manjinama i slabijima  prije svega slabijima od sebe  dobrodošao je ispušni ventil.

Međutim, u slovenskom slučaju ne može biti riječi o siromaštvu. Nezaposlenost je razmjerno mala, a Romi sasvim sigurno nisu konkurencija. Zbog čega onda zatvaranje u sebe? Nisu li možda Romi, koji sasvim sigurno ne predstavljaju nikakvu prijetnju ni za koga, samo ispušni ventil za neke druge frustracije? Slovenija je kao gospodarski najnaprednija zemlja bivše države i proizvođač tada tražene robe u bivšoj Jugoslaviji imala određeno značenje. Je li, i do koje mjere, Slovenija  u velikoj Europskoj uniji  to svoje nekadašnje značenje uspjela zadržati? Ili nije, pa se u tom osjećaju inferiornosti iskaljuje na Romima!