Bili su ratni drugovi i vodili su istu gerilsku vojsku, ali sada, kada su na čelu državnih institucija, odnos dvaju glavnih političkih vođa koji su izašli iz Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), Hashima Thaçija i Ramusha Haradinaja, bivšeg političkog komesara OVK i bivšeg zapovjednika Operativne zone Dukađin, jako je zategnut. Naime, kosovski predsjednik Thaçi i premijer Haradinaj imaju različita viđenja rješavanja pitanja Kosova. Dok Thaçi smatra da očuvanje statusa quo nije u interesu građana, Haradinaj se oštro protivi bilo kakvim korekcijama granica poručujući da to znači rat.
Doktor i borac
Da je sukob između dva karizmatična političara dubok i da stvarno postoje različita mišljenja koja nisu, kako tvrde u Srbiji, samo predstava za javnost, dokazuje i pravi politički rat koji vode i preko društvenih mreža. Naime, Thaçi smatra da su svi kosovski saveznici za mir i sigurnost na Balkanu i da čine napore na osiguravanju mira, stabilnosti i uspjeha u donošenju konačnog sporazuma između Kosova i Srbije optužujući Haradinaja da pokušava stvoriti paniku i zbuniti građane, ali i da će Kosovo, usprkos tome, ostati posvećeno dijalogu i postizanju konačnog „mirovnog sporazuma sa Srbijom“. Tvrdi kako zadržavanje sadašnjeg stanja sprečava napredak i unutrašnju i međunarodnu konsolidaciju, a da bi postizanje konačnog sporazuma sa Srbijom omogućilo napredak i razvoj Kosova. Haradinaj mu je na to odgovorio kako bi bilo kakva “promjena granice sa Srbijom značila siguran rat“. “To bi značilo rat. Ako ponovno otvorimo ono što je dogovoreno, to znači ponovno otvaranje prošlosti, a u našoj regiji otvaranje prošlosti znači otvaranje ratova“, kazao je Haradinaj. Sukob između predsjednika Thaçija i premijera Haradinaja još je više eskalirao nakon što je vlada Kosova povećala carinu na uvoz robe iz Srbije i BiH.
Thaçi je od premijera Haradinaja zatražio da se ukinu takse koje su uvedene za robu koja su uvozi iz Srbije i BiH, što je zahtjev i SAD-a te tražio od njega da prestane s populističkim odlukama. Međutim, Haradinaj je odbio zahtjev za ukidanje takse pa čak i po cijenu i položaja premijera, kazavši da ga mogu poslati u Haag, ali da se nikada neće odreći takse za obranu teritorije Kosova ističući kako je Srbija kroz stoljeća pokazala da poznaje jedino zakon sile. Osnivanje kosovske vojske, unatoč protivljenju međunarodne zajednice, od početka je bila ideja i plan Ramusha Haradinaja. Dok predsjednik Thaçi ne želi ujediniti Albaniju i Kosovo prije konačnog sporazuma sa Srbijom i blagoslova međunarodne zajednice, Haradinaj već to polako primjenjuje. Potpisan je sporazum o uspostavi zajedničkih graničnih točaka Kosova i Albanije, ali i da granice između te dvije zemlje više nema, po načelu Schengena. “U interesu je Kosova i Albanije očuvanje i unapređenje bilateralnih odnosa i partnerstva. Od danas granica Kosova prema Albaniji ne postoji. Imat ćemo samo jedno zajedničko granično mjesto”, kazao je Haradinaj. Analitičari su uvjereni kako je to zapravo prvi korak prema stvaranju velike Albanije. Sukobi između Thaçija i Haradinaja datiraju još od 2000. kada se Haradinaj povukao s mjesta zapovjednika Kosovskog zaštitnog korpusa i počeo aktivnije baviti politikom osnovavši Stranku Saveza za budućnost Kosova. Izabran je za predsjednika te stranke.
Mnogi bivši pripadnici OVK nadali su se da će Haradinaj ući u koaliciju s Hashimom Thaçijem, bivšim političkim vođom OVK. Thaçi je bio predsjednik Demokratske stranke Kosova (PKD), što je predstavljalo glavno protivljenje vladavini Ibrahima Rugove i njegove Demokratske lige Kosova (LDK). Ipak, Haradinaj je tada izjavio da je utemeljio stranku kako bi stvorio “novu paradigmu za budućnost demokracije na Kosovu” i nije, prema očekivanju, ušao u koaliciju s Thaçijem. Percepcija u javnosti među Albancima je da je predsjednik Thaçi doktor koji se bavi finim stvarima i ne želi se nikom zamjeriti, dok za premijera Haradinaja kažu da je borac, beskompromisan i neustrašiv. Političku karijeru Thaçi je započeo nedugo nakon nemira na Kosovu početkom 1980-ih, kada se priključio albanskoj nacionalističkoj organizaciji Narodni pokret za Republiku Kosovo. Od 1990. je bio aktivan na Prištinskom univerzitetu, a 1991. je izabran za studenta prorektora. Tamo je 1993. završio studije u području povijesti. Iste godine ga je srpska policija prvi put bez uspjeha pokušala uhititi. Napustio je Kosovo i 1996. na Sveučilištu u Zürichu započeo postdiplomske studije koje je završio 1998. U međuvremenu ga je sud u Prištini osudio na višegodišnju zatvorsku kaznu. Thaçi je poslije rata, kao premijer privremene vlade Kosova, rukovodio pregovorima i potpisnik je Sporazuma o transformiranju OVK-a u Zaštitni Korpus Kosova (TMK). Na početku rada Privremenog administrativnog odbora (KPA) , kao zajednička upravna struktura s misijom OUN-a na Kosovu (UNMIK) bio je član ovog odbora od siječnja 2000. do prvih parlamentarnih izbora 2001. Zbog političkih stavova i umjerenosti, Thaçi je od tada pa do danas prihvaćen u međunarodnim krugovima i u njemu vide čovjeka spremnog na kompromis bez obzira na cijenu. S druge strane, ti isti međunarodni krugovi na premijera Haradinaja gledaju u drugom kontekstu, kao beskompromisnog čovjeka koji nije spreman na dijalog.
Iako međunarodna zajednica nije sretna što je Haradinaj opet postao premijer, nisu imali drugog izlaza osim to prihvatiti s obzirom na to da je alternativa bio predsjednik stranke Samoopredjeljenja Albin Kurti, koji je poznat po radikalnim stavovima, od stvaranja velike Albanije do prekida svih pregovora sa Srbijom. EU i SAD smatrali su da bi koalicija Ramusha Haradinaja i Albina Kurtija, koji bi formirali zajedničku vladu, bila opasan presedan koji bi mogao izazvati nove sukobe i na Balkanu. Stoga su vršili pritisak i na Thaçija i na Haradinaja da jedan postane predsjednik, a drugi premijer i zajedno uvedu Kosovo u mirnu luku. Za mnoge Kosovare Ramush Haradinaj je heroj i mučenik jer je sve dao za tu zemlju. Naime, Haradinaj se tijekom sukoba na Kosovu aktivno uključio u politiku, ali se morao povući s mjesta premijera zbog optužbe za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti protiv srpskih, romskih i albanskih civila počinjenih od ožujka do rujna 1998. U travnju 1998. oslobođen je svih optužbi, a 9. rujna 2017. postao je premijer Kosova. Pedesetjednogodišnji Ramush Haradinaj rođen je kao drugi od devetero djece radničke obitelji u selu Glođane kod Dečana. Njegovi preci s očeve strane potječu iz Berishe u sjevernoj Albaniji. Osnovnu školu završio je u selu Rznić i srednjoj školi u Dečanima i Đakovici.
Obranio svoje selo
Nakon sukoba na Kosovu, upisao je Pravni fakultet Sveučilišta u Prištini. Pored svoje matične diplome, Haradinaj također ima titulu magistra ekonomije na Američkom sveučilištu na Kosovu, lokalnoj podružnici Rochester Institute of Technology, sa sjedištem u New Yorku. Tijekom 1996. završio je vojnu obuku u Albaniji, a zatim je postao jedan od osnivača OVK u gradovima Kukes i Tropolje. Odigrao je glavnu ulogu u naoružanju OVK na Kosovo. Tijekom jedne od tih akcija sukobili su se s patrolom granične policije Srbije i tom prilikom je ubijen njegov brat Luan Haradinaj. Sredinom 1997. vratio se u Dečane. Sredinom travnja 1997. postao je jedan od zapovjednika OVK. U svom rodnom selu osnovao je posebnu jedinicu pod nazivom “Crni orlovi”. Unatoč premoći JNA i srpske paravojne formacije Haradinaj je uspio obraniti rodno selo Glođani nakon čega je postao zapovjednik OVK na zapadu Kosova. Nije neobično u demokratskom svijetu da predsjednik i premijer imaju različite političke stavove. Međutim, različiti stavovi između predsjednika Hashima Thaçija i premijera Ramusha Haradinaja glede rješavanja krucijalnog problema ne samo za Kosovo već i regiju mogli bi biti kobni jer u pitanju su dva bivša ratnika koja ne odustaju od svojih stavova.
mafija