Bio je to najšokantniji trenutak u povijesti sudnice u Haagu. S galerije sudnice, meni iza leđa, čuo se ženski krik: “Neeee!” Jasno sam ispred sebe u sudnici vidio bočicu iz koje Slobodan Praljak – nekoliko sekundi prije toga pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora – nešto izljeva u usta, sjeda i odmah se počinje grčiti od boli. Čulo se: “Popio sam otrov.” Sat-dva nakon toga bio je mrtav.
Sve zatvorske kazne šestorici na suđenju za Herceg-Bosnu potvrđene su, kao što je bilo izrečeno u nepravomoćnoj presudi. Ali među živima više nisu bila šestorica, već samo petorica.
Nekoliko sekundi nakon što je pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata kojim su Hrvati, kako se tvrdi, željeli provesti etničko čišćenje i činili okrutne ratne zločine nad muslimanima u BiH, general Slobodan Praljak izgovorio je dvije rečenice te iz do tada skrivene bočice popio otrov.
Sat-dva nakon toga već je bio mrtav. Sve zatvorske kazne šestorici na suđenju za Herceg-Bosnu potvrđene su, kao u nepravomoćnoj presudi.
– Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu – izgovorio je Praljak prije no što je drhtavom rukom prinio bočicu i popio otrov.
Otvorena istraga
Njegovo lice počelo je odmah crvenjeti se i grčiti u bolovima. Jadranko Prlić i Bruno Stojić, koji su sjedili lijevo od Praljka i također su već čuli potvrdu svojih zatvorskih kazni (25 i 20 godina), nagnuli su se i pitali ga što je popio i je li dobro. Sudac Carmel Agius ubrzo je zatražio stanku. Spušten je zastor između galerije i sudnice.
Nitko od Praljkove obitelji nije bio na galeriji. On im je izričito zabranio da budu na izricanju pravomoćne presude, kao što im ni dosad tijekom suđenja nije dopuštao da ga dolaze gledati na sudu. Ali bilo je Praljkovih prijatelja:
– U subotu sam još s njim razgovarao. Kažem: Slobodane, hoće li doći tvoji? “Svima sam zabranio”… – prepričao nam je Čedo Paić, samouki slikar iz Šibenika koji živi u Nizozemskoj i koji se sprijateljio s mnogim Hrvatima u pritvoru u Scheveningenu.
Tek 41 minutu nakon događaja vidjeli smo kako u zgradu ulaze djelatnici Hitne pomoći. Ali Praljku nije bilo spasa. U jednom trenutku netko je iz Suda službeno obavijestio Praljkovu obitelj o smrti. Novinarima i publici u zgradi suda to još nije bilo preneseno, samo smo vidjeli da su na stražnji izlaz izišla kola Hitne pomoć uz policijsku pratnju.
Izricanje presude je nastavljeno, sada u manjoj sudnici jer je glavna bila mjesto očevida, a upravo dok je sudac Agius potvrđivao 20-godišnju kaznu zatvora za Milivoja Petkovića, pojavila se neslužbena informacija da izvori iz Praljkove obitelji kažu da je preminuo. Valentin Ćorić – 16 godina zatvora, a Večernji list u zgradi suda neslužbeno doznaje da je Praljak preminuo još prije no što je započeo ovaj nastavak u novoj sudnici. Berislav Pušić – 10 godina zatvora, a iz drugog izvora potvrđeno nam je da je vijest o Praljkovoj smrti istinita.
– Umro mi je klijent – čuli smo Praljkovu odvjetnicu Niku Pinter, duboko potresenu događajem u sudnici. Nije imala snage izaći pred novinare nakon što je sve završilo. Senka Nožica, odvjetnica Brune Stojića, jest, ali i ona s glasom koji je podrhtavao od šoka:
– Nemam komentara. Mogla bih komentirati presudu da je bilo tko od nas u sudnici u stanju sabrati misli nakon svega ovoga. To se ipak odigralo pred našim očima – rekla je Nožica i dodala: – To da pred sudom nema vozila Hitne pomoći, da su morali zvati i da se čekalo, to je za mene stvarno šokantno – rekla je Stojićeva odvjetnica.
Sudac Agius na kraju izricanja presude rekao je da je istraga već otvorena. Kako je Praljak mogao unijeti bočicu s otrovom u sudnicu u kojoj se strogo kontroliraju svi uvjeti? Tko će za to odgovarati? Pitanja su se sinoć gomilala.
Za predstavnike žrtava najvažnija pitanja jučer su dobila odgovor. U razgovoru za Večernji list izražavali su zadovoljstvo presudom.
– Bio sam 320 dana njima u rukama, u logoru na Helidromu. I 160 dana zatvoren u stanici. Presuda je odlična! Samo se s nekim točkama ne slažem – rekao je Mustafa Hadrović, bivši rezervni policajac u Mostaru i svjedok na ovom suđenju.
Potvrđene presude
To s čime se ne slaže jest odluka žalbenog vijeća koja kaže da rušenje Starog mosta u Mostaru nije zločin jer je taj most bio legitiman vojni cilj za HVO. Ni progon i teroriziranje civila u istočnom Mostaru nije postojalo i žalbeno vijeće oslobodilo je šestoricu te krivnje.
No, granatiranje i djelovanje snajperima po muslimanima u istočnom Mostaru jest zločin, kao i brojni drugi presuđeni u prvostupanjskoj i potvrđeni u pravomoćnoj presudi.
Danas se donosi presuda državi Hrvatskoj koja nije spriječila domaće izdajnike da sudjeluju u potkopavanju i rušenju Hrvatske, raznim mesićima, josipovićima i svim izzdajnicima i zlotvorima i što ih se nije procesuiralo i pritvorilo