U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u srijedu 11. rujna 2024. održano je predstavljanje Fonda Zlatko i Joyce Baloković, osnovanog prema želji hrvatskog violinista svjetskog glasa Zlatka Balokovića 1967., dvije godine nakon njegove smrti, kada je njegova supruga Joyce Sveučilištu Harvard predala određeni novčani iznos namijenjen stipendiranju hrvatskih studenata. Od te se godine dodjeljuju stipendije studentima i studenticama iz Hrvatske za studiranje na bilo kojem fakultetu ili odjelu Sveučilišta Harvard. Stipendije su namijenjene za poslijediplomske studije u područjima znanosti, umjetnosti, arhitekture, medicine, javnog zdravstva, pravnih znanosti i drugih srodnih disciplina. Ukupno je do sada iz Fonda Zlatko i Joyce Baloković dodijeljeno 80 stipendija, a prvi stipendist, od 1967. do 1968., bio je muzikolog i kasniji akademik Ivan Supičić.
Prema želji bračnog para Baloković, Fondom raspolaže Sveučilište Harvard, a Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ima pravo prvenstva predlaganja kandidata. Ona svake godine predlaže jednog ili više kandidata za financiranje poslijediplomskog studija na bilo kojoj školi Sveučilišta Harvard, a prije prijave na natječaj kandidati sami moraju obaviti postupak prijave na neki od poslijediplomskih studija na spomenutom sveučilištu. Na temelju znanstvene izvrsnosti Uprava HAZU izrađuje listu prioriteta prijavljenih kandidata. Nakon toga Odbor za opće stipendije Sveučilišta Harvard potvrđuje kandidate, dozvoljava upis te odlučuje hoće li stipendirati jednog ili više kandidata i određuje visinu stipendije. Uobičajeno je da stipendija pokrije troškove školarine i boravka.
O važnosti stipendiranja iz Fonda Zlatko i Joyce Baloković govorio je predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt koji je i sam bio stipendist ovog Fonda od 1974. do 1976. Akademsku godinu 1974./75. proveo je na specijalnom studiju Sveučilišta Harvard u Cambridgeu MA, od čega trećinu programa na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology – Tehnološki institut države Massachusetts), a iduću akademsku godinu na usavršavanju u arhitektonskim atelijerima Skidmore, Owings & Merrill u Chicagu. Prema njegovim riječima, Baloković je svojom donacijom omogućio studentima iz Hrvatske školovanje na najboljem svjetskom sveučilištu u vrijeme kada su im strane stipendije bile teško dostupne, a ujedno je iskazao i povjerenje prema Hrvatskoj akademiji. Akademik Neidhardt je međutim upozorio da se zainteresirani za stipendiranje uglavnom javljaju iz područja pravnih znanosti, te da bi bilo nužno povećati multidisciplinarnost. Također, cilj je da se stipendisti s Harvarda vrate u Hrvatsku i u njoj primjenjuju stečena znanja i iskustva. Kako bi se to postiglo, sva hrvatska sveučilišta i fakulteti trebala bi poticati svoje studente da se prijave za studij na Harvardu i stipendiranje iz Fonda Zlatko i Joyce Baloković.
O svojim iskustvima tijekom procesa prijave za stipendiju te o tome koliko je studiranje na Sveučilištu Harvard pridonijelo razvoju njihove daljnje karijere govorili su bivši stipendisti, arhitekti doc. dr. sc. Alen Žunić (Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) i mr. sc. Marija Barović (Katedra za teoriju i povijest arhitekture, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) te pravnik Mihael Maljak, suradnik u tvrtki McKinsey & Company.
Postupak upisa na Sveučilište Harvard obavlja sam kandidat ujesen prije objavljivanja natječaja za stipendiju. Moguće je i da kandidat koji je već upisan na Harvard traži stipendiju za drugu godinu školovanja. Za dodjelu stipendije mogu se natjecati i kandidati koji su već upisani na Harvard, ali su odgodili početak studiranja za godinu dana.